Objavljeno 23. ožujka, 2019.
U neposrednoj blizini Hrvatskog zavoda svetoga Jeronima nalazi se mauzolej cara Augusta, prvog, a možda i najvećeg rimskoga cara. Možemo samo zamisliti kako je taj mauzolej veličanstveno izgledao u prvom stoljeću. Danas je to samo ruševina, boravište rimskih mačaka.
Toliki su velikaši i vladari htjeli ovjekovječiti svoje ime, toliki su se nazivali božanskim imenima i pridijevali si božanske atribute. Pa, ipak, sve je na ovome svijetu prolazno i podložno propadljivosti. Čak i današnji kontinenti za kojih stotinjak milijuna godina neće izgledati kako danas izgledaju: Afrika će se spojiti s Europom, a Sredozemno će more vjerojatno nestati. Vjerojatno. Jedino što je sigurno, jest to da neće ostati onakvo kakvo je danas...
I evo nečega posve suprotnoga u Bibliji. Prije nego što se imao vratiti u Egipat da izvede svoj narod, Mojsije pita Boga kako mu je ime. I dobiva neobičan odgovor: “Ja sam koji jesam”, hebrejski “Jahve”. Za razliku od svega, baš svega, Bog jednostavno jest. Oduvijek. Prije svih vremena, prije bilo čega što je moglo postojati, on jest. Prije svakoga mogućeg svemira. Jedino on apsolutno i u svakom slučaju jest, neovisan o bilo komu i o bilo čemu. Sve je drugo relativno, sve drugo može biti, a ne mora. Filozofi bi rekli da je sve drugo nenužno.
Stvarno, što je čovjek, maleni neznatni čovjek pred Bogom koji je oduvijek i koji oduvijek jest, pred Bogom od kojega je i po kojemu je sve? Veli psalam: “Tek dašak je svaki čovjek. Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo.” Međutim, to nas ne bi trebalo strašiti. Jer, Bog koji oduvijek jest, koji je jedini apsolutni, taj Bog se čovjeku obraća kao “Emanuel”, u prijevodu: “S nama Bog.” On je čista ljubav i dobrohotnost. On je čovjekoljubac, što se na najuzvišeniji način očituje u Božjem Sinu, koji je postao čovjekom, to jest u Isusu Kristu. A on svakoga koji vjeruje hrabri riječima: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Samo u njemu i po njemu i mi možemo biti dionicima Božje vječnosti. Ako čovjek i nije oduvijek, Bog svakom čovjeku dobre volje otvara vječnost... Blago onomu koji povjeruje takvom Kristovu obećanju.
Piše: Zvonko PAŽIN