Od osam do 12 posto razvoda brakova u Hrvatskoj u kategoriji je visokokonfliktnih, koji se loše reflektiraju ponajprije na djecu. Jedan je to od povoda stručnom skupu "Manipulacija djecom i sustavom – prepoznajemo li emocionalno zlostavljanje djece", održanom jučer na Pravnom fakultetu u Osijeku, u organizaciji Udruge socijalnih radnika Osječko-baranjske županije. Brojni predstavnici centara za socijalnu skrb, liječnici, pravnici i predstavnici policije obrazlagali su primjere iz prakse. Pravne je okvire pojasnila prof. dr. sc. Branka Rešetar, profesorica obiteljskog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku.

- Tih od osam do 12 posto visokokonfliktnih razvoda treba 99 posto resursa u pravosuđu, u sustavu socijalne skrbi, u medicini, odnosno psihijatriji, gotovo da trebaju sustav u cjelini da im pomogne. Iako se navedeni broj ne čini velikim, takvi visokokonfliktni razvodi zahtijevaju golem angažman, jer treba pomoći cijeloj obitelji kako bi izišla iz začaranoga kruga, ali i da bi se ostvario prioritet - izvlačenja djece iz "ratne zone" kako bi im se osiguralo mirno odrastanje - poručuje prof. Rešetar, naglašavajući kako u sustavu manjka socijalnih radnika. Pita se stoga treba li čekati još jednu nesretnu situaciju kako bi država doista uvidjela da postoji problem, aludirajući i na nedavnu tragediju na Pagu gdje je otac kroz prozor bacio svoje četvero djece.

- Posljednjih smo nekoliko godina imali smrtni slučaj djeteta u Slavonskom Brodu, slučaj kada je majka u Puli ubila svoje dijete, a posljednja je ova tragedija na Pagu. U Engleskoj, Njemačkoj, Austriji ili Njemačkoj kad se dogodila prva takva smrt koju je izazvalo zanemarivanje djeteta od strane roditelja, cijela se država digla na noge i sustav je išao u duboku reformu - istaknula je Rešetar, pitajući se hoćemo li čekati smrt još jednog djeteta da bi sustav ozbiljno shvatio da treba štititi one najranjivije.

Prof. Rešetar također pojašnjava da je razvod iznimno složen postupak i dijeli ga u tri kategorije. U 5 -10 posto slučajeva roditelji znaju da moraju sjesti za stol i dogovoriti se u interesu djeteta te ga staviti u prvi plan. Sve ostalo, kaže, konfliktni su razvodi, a ne prestane li konflikt nakon dvije godine i borbe oko djeteta se pojačavaju, ti razvodi prelaze u navedenu kategoriju visokokonfliktnih. Stoga sustav, zaključuje, treba djelovati interdisciplinarno, jer nema tog razvoda koji može riješiti psihičko stanje roditelja, odnosno modele koje je roditelj naučio kroz svoje djetinjstvo.

- Zakon može staviti pravne okvire, a unutar tih okvira stručnjaci interdisciplinarno trebaju pristupiti svakoj obitelji, i to individualno. Konfliktnim obiteljima treba stručna pomoć i kontinuirana potpora - zaključila je. Na upit o donošenju pravedne odluke suca u slučaju razvoda naglasila je kako dobar sudac može donijeti dobru odluku iz lošeg zakona. S druge strane, kaže, možemo imati i najbolje zakone na svijetu od kojih će needucirani sudac donijeti katastrofalnu odluku.