Jedan od simbola grada Osijeka već neko vrijeme nije u najboljem stanju. Upozorio nas je na to Viktor Beniković (73), vitalni osječki umirovljenik, kojemu je zasmetalo oštećenje secesijskog zdenca uz gornjogradsku šetnicu. Riječ je o okrnjenom vrhu jednog od kamenih stupova oko zdenca s kojih vise željezni lanci, zbog čega je pao i lanac, težak 40-ak kilograma, koji sada korodira na zemlji.

Podsjetimo, grof Pavao Pejačević poklonio je gradu Osijeku 1903. secesijski zdenac, koji je sve do 1968. bio sastavni dio tadašnjeg perivoja Gradski vrt. Premješten uz dravsku šetnicu, zdenac je preživio i Domovinski rat, a u proljeće 2011. počela je njegova restauracija, vrijedna 250.000 kuna. Tada je očišćen od ratnih ožiljaka, a, uz potpuno novo krovište, od "originala" je ostala bakrena kapa, odnosno sam vrh zdenca. Zdenac je ponovno otvoren sredinom 2012.

Viktoru Benikoviću, koji je i sam svojedobno sudjelovao u njegovoj restauraciji, za oko je zapelo oštećenje zdenca. Ne može ostati ravnodušan.

- U šetnji sam shvatio da lanac već neko vrijeme korodira na zemlji, a oštećenje na stupu starom stotinjak godina očito je posljedica nekog fizičkog opterećenja ili udarca, unatoč tome što je korozija ušla unutra. To me kopka, jer sam u ulozi nadzornika, odnosno suradnika, sudjelovao u obnovi zdenca, kojemu sam čeličnu ogradu dodatno ojačao i osigurao, a pritom sam obnovio i čelične ukrase - prisjeća se Beniković, stručnjak za metalurgiju, koji je u mirovinu otišao još 2008., ali njegova znanja i vještine još i danas su nadaleko traženi. Naime, otkako je u mirovini, Beniković je radio kao savjetnik na nekoliko projekata diljem Slavonije, uglavnom na obnovi krovova crkava i tornjeva, pa je tako i u Đakovu ovoga prosinca sudjelovao u nadzoru jednoga projekta. S druge strane, želja za aktivnim životom odvela ga je i na tečaj informatike, koji je nedavno uspješno završio, jer, ističe, "ne želi biti nepismen u 21. stoljeću". Naposljetku, uz svakodnevne aktivnosti oko dvoje unuka te angažman u humanitarnoj udruzi Veronikin rubac, u kojoj volontira posljednjih osam godina, taj vitalni umirovljenik u sklopu projekta "Živjeti zdravo" subotom ide i u šetnje uz Dravu, pa je upravo u jednoj takvoj šetnji uočio i oštećenje na secesijskom zdencu, kojemu sada želi vratiti prijašnji, besprijekorni izgled, nostalgično promatrajući stare fotografije i svoje detaljne nacrte.

"Treba biti kako spada ili nikako", zaključuje Beniković, naglašavajući da je upravo u tome tajna vitalne starosti, u kojoj je, kaže, potrebno kretati se, razgibavati moždane vijuge i ostati znatiželjan, konstantno propitkujući svijet oko sebe. M. Mandić