Mjesto zvano Restaurant de Pijp Wine & Dineu u Groningenu u Nizozemskoj, dobra je lokacija za neobavezne razgovore o općem stanju i očekivanjima Nizozemaca. Kroz različite teme koje smo pretresli, uz večeru, bila je i priča o tržištu nekretnina. Cijenu i tamo određuju različiti čimbenici. Jedan od neobičnijih je učestalost potresa induciranih crpljenjem plina. Zbog takvog podrhtavanja tla nezadovoljstvo tamošnjeg stanovništva je veliko i oni traže da se ono primjernim geološkim mjerama umanji ili spriječi. Lokalne vlasti inzistiraju na redukciji crpljenja plina na 30 milijardi prostornih metara godišnje. To je količina koja bi prema geolozima bila optimalna za sprječavanje promjena tlaka u fluidu i samim time za zaustavljanje potresa.

Daklem, pretpostavljam da ste shvatili kako je ovo reportaža iz Nizozemske, s puta na kojem sam bio prije nekih mjesec dana. S tim svim u vezi - priča dalje ide ovako, nadovezno na gornji uvod:

- Središnja država zbog toga na terenu provodi mjere koje su najbliže društveno optimalnom kompromisu. Susprežu proizvodnju tvrtke Nederlandse Aardolie Maatschappij BV (NAM), koja je u vlasništvu dvije od sedam naftnih sestara Royal Dutch Shella i Exxon Mobila. Ona je trenutačno ograničena na proizvodnju maksimalno 43 milijarde prostornih metara godišnje (počela je sa 100 milijardi kmg). Kako bi dodatno umirila stanovništvo vlada u Den Haagu dala je garancije da će do 2030. godine potpuno obustaviti vađenje plina s čuvenih Groningenskih plinskih polja i isplatiti 1,2 milijarde dolara za oštećenja na objektima lokalnog stanovništva. Ova obećanja utemeljena su više na emocijama nego na realnosti, jer NAM opskrbljuje plinom iz Groningena 98 posto svih potreba Nizozemske i veliku većinu potreba stanovništva bazena Rajne.

Inače, Groningensko plinsko polje, od kada je otkriveno 1959. godine, donijelo je izuzetan ekonomski i društveni prosperitet cjelokupnoj Nizozemskoj. Početna mjerenja ubrzo su dokazala da je to najveće plinsko polje u Europi i jedno od deset najvećih na svijetu. Najviše je dobila provincija Groningen koja je tada doživjela eksplozivni ekonomski i društveni razvoj, ali i proizvela efekt koji će kasnije u ekonomiji postati poznat kao Nizozemski sindrom (Groningenski sindrom). Ugrubo, to je pojava kada jedan oblik industrije povuče na sebe sve društvene potencijale i time osiromaši sve druge sektore, ojača domaću valutu smanjujući izvoz, a povećavajući uvoz, itd. Nizozemska je svoj sindrom, za razliku od zemalja Trećeg svijeta i Rusije, brzo nadrasla i trenutačno je jedna od najbolje utiliziranih država na svijetu. Nominalni društveni dohodak iznosi 824 milijarde dolara, a zajedno u savezu Beneluxa - 29 milijuna ljudi raspolaže s 1380 bilijuna dolara, što je jednako BDP-u Ruske Federacije koja ima oko 144 milijuna stanovnika i vojsku koja pojede sve što vidi, treba i ne treba.

Nizozemci se ne moraju bojati gladi, jer su oduvijek znali trgovati, a bazni prihod od plina diversificirali su ponajprije u poljoprivredu, visoko inovativnu i stratešku tehnologiju. Na isušenim dijelovima nekadašnjega morskog i jezerskog dna razvijen je, prema kriteriju izvoza, nakon Američkog, najznačajniji agrar na svijetu. Najlakše ga je opisati kroz sveprisutni nizozemski krumpir kojega tamošnji uzgajivači vade 40 tona po hektaru (prinos u RH je oko 15 t/ha). Nizozemska digitalizirana poljoprivreda ostvaruje najviše svjetske prinose i u ostalim kulturama. Prije svega povrću, voću i cvijeću. Većinom uzgojenih u megastaklenicima. Zbog svega toga, ali i zbog akumuliranog kulturnog kapitala koji je usađen u nizozemskog pojedinca i kolektiv te uz dobru organizaciju - sve im je jako vrijedno. Cijena jednog hektara nizozemskog zemljišta trenutačno iznosi vrtoglavih 70 tisuća eura!

Njihovi često citirani autoriteti za prehranu stanovništva sa Sveučilišta Wangeningen (Wageningen University & Research), na kojemu radi i naš Osječan dr. sc. Tomislav Hengl, ovako definiraju glavni izazov poljoprivrednog posla:

"U idućim desetljećima morat će se proizvesti više hrane nego što su je svi farmeri svijeta proizveli u zadnjih 8000 godina. Naime, 2050. godine zemlja bi trebala imati deset milijardi stanovnika, za razliku od sadašnjih 7,7 milijardi. Ako se ne postigne dramatičan porast prinosa, glad će ponovno postati glavna opasnost za cijelo čovječanstvo".

Većina društva te večeri u Pijpu, iz kojega je pucao pogled na Groningen i morski kanal koji povezuje grad s Sjevernim morem, bili su nizozemski liječnici. Nakon što su obzirno i strpljivo odgovorili na moja pitanja o gospodarstvu i društvenim odnosima nastavili su sa svojim stručnim temama. Iz njih smo saznali kako se useljenicima nije najlakše snaći u ovome, prema mnogim autoritetima i mjerenjima, najboljem zdravstvenom sustavu zapadnog svijeta. Nizozemski huisartsen (liječnici opće prakse) svojevrsni su čuvari zdravstvenog sustava. Čuveni su po tome što će vas uvijek poslati kući sa savjetom za odmor i uzimanje paracetamola koji ćete, naravno, morati kupiti u dućanu. To vrijedi za sve bolesti. Morate stvarno biti "u komi" da vam tomošnji liječnici propišu antibiotik, lijekove protiv bolova, anestetike, ili vas upute specijalistu. Huisarti rade sve u ordinacijama, od manjih ginekoloških postupaka do kirurškog uklanjanja madeža, šivanja, itd. Sve to rade u normiranom 10-minutnom posjetu ordinaciji (gesprek). Ako mislite da će vam trebati više od tog vremena, morate unaprijed zatražiti dvostruki gesprek.

Kroz generacije Nizozemci su prihvatili takav ozbiljan pristup zdravlju i zdravstvu. Društveno je neprihvatljivo i krajnje neukusno razgovarati o tegobama i žaliti se ako niste doista bolesni. Preventivna skrb u Nizozemskoj je rijetka. Svaki stanovnik Nizozemske mora kupiti vlastito zdravstveno osiguranje (zorgverzekering) povrh poreza koji plaća državi. Većina standardnih paketa osiguranja košta oko 100 eura mjesečno. Kao i u većini zemalja, možete dokupiti i dodatnu pokrivenost (aanvullende pakket) za stvari kao što su stomatološka skrb, kiropraktika, fizikalna i ostale terapije, itd. Premije osiguranja u Nizozemskoj nisu povezane s kronološkom dobi, spolom, seksualnim opredjeljenjem ili zdravstvenim stanjem. Odlučite li posjetiti specijalista hitne medicine, a niste hitan pacijent, bez prethodnog odobrenja morat ćete platiti pregled. Ako ste netko tko rijetko posjećuje liječnika, osiguranje je tamo relativno skupo. Međutim, ako vam je potrebna značajna medicinska pomoć, bit će vam drago što živite u Nizozemskoj. Kada ste stvarno bolesni - vi, vaša djeca i stari dobit ćete sve od zdravstvenog aparata koji raspolaže neiscrpnim proračunom!

Nakon utanačenih poslovnih pojedinosti ostalo nam je nekoliko dana za razgledanje Nizozemske. Nismo gubili vrijeme! Prvo smo biciklima uzduž i poprijeko obilazili Groningen koji s razlogom nosi epitet Nizozemske prijestolnice biciklizma. Šarmantan je to konzervativan i kompaktan grad u kojemu, starim načinom, živi dvjesto tisuća stanovnika. Profiti od plina preusmjereni su u društveno blagostanje, besprijekornu infrastrukturu i čuveno Sveučilište u Groningenu koje se smatra najboljim sveučilištem u Nizozemskoj. Na njemu diplome stječu studenti 120 nacija svijeta!

Grad je prometno savršeno povezan sa svim dijelovima zemlje. Nakon Groningena autobusom smo se odvezli do luke Luwersoog iz koje se trajektom plovi na, u turističkom smislu, najzanimljiviji Frizijski otok u Waddenskom moru - Shieremonnikoog, poznat i kao otok "Sivih monaha". Dan je bio sunčan, prekrasan. Iznajmili smo tandem bicikl kojim smo ovaj otok obišli uzduž i poprijeko. Na otoku je stalno naseljeno 946 ljudi, od kojih 200 posjeduje automobil. Godišnje otok posjeti 300 tisuća ljudi. Otok se zbog jakih struja pomjera prema jugoistoku i od 1250. godine do danas prevalio je golemi put od 2 km. Čitavo područje Waddenskog mora je pod zaštitom UNESCO-a. Ponegdje još ima i tuljana kojih je prije bio pun otok. Oni se plaše ljudi i običan turist može ih vidjeti još samo na požutjelim fotografijama iz života kitolovaca, mesara sa sjekirama i noževima u ruci, okačenim na požutjelim tapetiranim zidovima hotela Van der Werf, u središtu Shieremonnikooga. Tamo, na tome izoliranom mjestu kalvinističkog ugođaja, stječe se dojam da ako zakasnite na posljednji trajekt za europsko tlo vaši ponajbolji dijelovi tijela mogu završiti u salamuri za sljedeću zimnicu koju, možda, priprema mrtvo ozbiljna, mlada i neuobičajeno za Nizozemsku pretila konobarica porculanskog tena.

Napetih čula osluškivali smo kako djeva korača po drvenim škripavim stepenicama i po gornjoj etaži svako malo vraćajući se u bar govoreći frizijskim jezikom svome šefu izduženih podočnjaka nama nerazumljive rečenice. Pomislili smo kako su kvalitetna kava od samo 80 centi i bilijar karambol za 50 centi, drveni zidni sat s pticom kukavicom zaostao ovdje od okupacije sila Osovine, koji zvoni sat ranije, jesu mamac za gubitak pojma o konvencionalnom vremenu i vječni ostanak na rubnom otoku Sjevernoga mora. Mi nismo ovdje zaglavili, ali jake snage njemačkog Wermahta jesu, pa je ovaj otok bio posljednje mjesto u Europi kojega su saveznici oslobodili tek 11.06.1945. godine.