Magazin
AMERIČKO OTKRIVANJE SLAVONIJE

Dani buduće prošlosti: Osječka remijada i poezija sklada
Objavljeno 23. ožujka, 2019.
Uglazbljen pjesnički triptih “Intimacy” Gorana Rema

Četiri su autorska potpisa upisana u uglazbljeni pjesnički triptih Intimacy Gorana Rema, objavljen na američkoj autorskoj platformi uglazbljenja lirike DNA poetry. Dva su dijela posla izvedena s jedne, a dva s druge strane Velike bare. Tri su osječka, a tri raleighijevsko-ashevilleovska potpisa. Nije posve matematički jasno, ali ne mora ni biti.

Osim tekstopisca iz Osijeka, tu je glazbovni indie-electronic alter blues autor Jr. James iz Ashevilla u Sjevernoj Karolini, s njegovom autorskom DNA Poetry projektnom web-stranicom, potom osječka Amerikanka, prevoditeljica Ksenija Mitrovich Trawick iz Raleigha, te bečko-studentska Osječanka Paula Rem. O tom nesvakodnevnom kreativnom polilogu razgovaramo s Goranom Remom.

REFERENTNA VEZA
Tko stoji iza DNA poetry i uglazbljenja Vaših tekstova?

- Rad je objavio Jim Gardner na svojoj metapjesničkoj stranici Poetry DNA - extracting music from poetry, a puni je naziv triptiha INTIMACY (three by Goran Rem). Gardner ima svoje autorsko gitarističko i tekstopisalačko glazbeno ime Jr. James i potpisuje četiri albuma, od kojih sam tri i poslušao, a tu mu je i mnogo ugledne indie-blueserske suradnje, npr. s Jonathanom Richmanom, potom, u drugom smjeru, obrade Loua Reeda, blizina Willija Dixona itd., uz sudjelovanje i u glazbenoj predpripremi filma Juno, itd.

Kakva je Gardnerova radna strategija dovela do suradnje?

- Na stranici Gardner referira i/ili uglazbljuje svojim pojedinačnim radovima umjetničke moderne klasike ili, moglo bi se reći, kultne autore, kao Allena Ginsberga, Williama Carlosa Williamsa, Joa Strummera, Jimija Hendrixa, Walta Whitmana, ali i suvremene nagrađivane američke pjesnike poput Jeannine Hall Gailey, Dorianne Laux, Tyree Daye i dr. Temelj je rada što izravnija komunikacija s autorskim izvedbama tekstova! Oslonac na neku formu auditivnih zapisa čitanja samih autora. Riječ je ili o dokumentiranim zapisima čitanja ili o upravo za tu pozivnicu snimljenim zapisima. Iz njegovih se kratkih napomena pri ulasku na nečiju "podstranicu" vidi da je Gardner i sam pisao glazbenu kritiku i da doista iz glazbe čita poeziju, tj. iz glazbenih korijena poezije - sklada.

Vidi se da je Gardner u izboru vrlo osoban, vrlo osobno autorski, vrlo američki, vrlo punkerski ili protopunkerski… i s dalekim Velvetima, npr.?

- Za jedini do sada postavljeni triptih poziv sam dobio preko Paule koju je Gardner upoznao kada je 2012. pohađala Ashevill School u Sjevernoj Karolini, gdje joj je bio nastavnikom kolegija Humanities. "Taj me talent zaintrigirao", piše on, "pa, iako ne znam čitati hrvatski - uzbudljivo je njezinu karijeru i internetovski pratiti, a odnedavna i mailovima komuniciramo… i, pošto je naziv moje stranice DNA poetry, dosjetka se nametnula, zanimalo me čiji nam je DNA poslao u Asheville tu sjajnu Paulu."

Kako su izabrani tekstovi, što je vodilo odluku?

- Odlučio sam se za materijal tekstova koje je 2012. na engleski prevela osječko-američka anglistica Ksenija Mitrović Trawick, koja je u Osijeku završila anglistiku-germanistiku, pa u SAD-u nastavila do sveučilišnog posla. Tekstovi su prevedeni za Šalatovu Cartographers of Dreams, antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva časopisa The Bridge iz 2012., koju sam možda i poslao u Ashevill School. Ksenija je prevodila i eseje Vlastimira Kusika za predgovore Davora Vrankića, Freliha i drugih Osječana koji su u umjetnosti međunarodno nastupali, a i sama je pisala je o njima.

INTERMEDIJALNI TRAG
Usporedimo li prevedene tekstove s onima iz zbirke Intima, nailazimo na opširnije razlike. Je li riječ o prijevodnim nužnostima ili o, ipak, novoj poeziji?

- Tekstove sam reautorizirao, presložio, prema načelnoj i predviđenoj koncepciji uglazbljenja, aktivirao im mirni repetitivni ritmički tijek.

Jeste li Gardnera uputili u neke svoje glazbene reference?

- Ne, ništa od tih triju njemu prethodećih autorskih intermedijaliranja nije imao kao podatak prije skladanja. Kako rekoh, tri sam konkretne pjesme već ionako sašio iz tekstila meni već odavno referentnih Sonic Youth, Laurie Anderson (kojoj sam, inače, još 1988. posvetio pjesmu Tužna moja Laurie), Joy Division (tada i zauvijek najvažniji glazbeni izbor i iskustvo koje mi se dogodilo nakon klinačkog slušanja Doorsa, a prije noisekunsta i Sexe), Opal, kao i aktualnije The Bambi Molesters, koje inače pomalo referiram u ukupnoj zbirci Intima (2005.), iz koje tekstovi potječu, ali sada kada sam ih slao u Asheville, ostavio sam ih bez ikakve eksplicitne reference, bez ikakvog izravnog imenovanja koje bi onda sugeriralo i ekspliciralo sam posvetni intermedijalni trag. Jimu Gardneru očigledno nije trebalo ništa od navedenih podataka, pa da snimi materijal s punom estetskom posvetom upravo kraljici elektronike Laurie Anderson! Njegov je osobni i doslovni softverski rad odčitao upravo takav tekstni i auditivnoizvedbeni kod! Tek nakon što je tekstove - Rem-audijaleme uglazbio, preko Paule smo razmijenili mailove-utiske, te shvatili da smo očigledno bili u iznimno clicknutoj autorskoj suglasnosti.

Rekli ste kako DNA Poetry čine auditivni zapisi čitanja samih autora, no Vaši su izuzetak. Čiji ih glas izvodi?

- Umjesto svoje auditivne izvedbe zamolio sam za to Paulu jer sam odlučio konceptuirati slijed poziva, vratiti tekst tijekom kojim je i poziv stigao, a i bilo mi je važno paralelirati našim aktualnim dvjema posljednjim knjigama, u kojima je moja knjiga pjesama u prozi (Pauline pjesme u prozi – Ja sam Saga, 2017.) zapravo bila ekstraktna ready-made obrada Paulinih priča iz knjige Zlatna hrvatska mladež (2017.).

KIM I MARGITA
A što je Paulin izvedbeni rad sadržavao? Što je Pauli bilo zadano osim tekstova?

- Načelno nije bilo ničega zadanog i mogla ih je pročitati kako je htjela, no, ipak, je nešto još htjela i učinila: u pripremama za izvedbu teksta, odslušala je veći broj skladbi glazbenih skupina u kojima ženski glas ne pjeva izrazitom melodijom, nego nastupa recitativno. Osim noise scene i slušanja recitativa Kim Gordon s albuma Evol, odslušala je i mainstreamovske bizarne nastupe pop-glazbenica, ali ne samo Madone, nego i Britney Spears te pretužne pop-ekstravagantne umjetnice Margite Stefanović. Tu je, kod tih glazbenica, našla pogodnu matricu i njome snimila tekstove triptiha.

Kako ste riješili promjene intonacije od pjesme do pjesme? Kako ste se odlučili, osim iz samog materijala kojeg tekstovi nude, za prikazati ili naglasiti stanja u pojedinim pjesmama?

- Pauli je, kao pričačici i njezinoj proznoj prirodi blisko, kako bi joj bilo konceptnije o tom kako izvesti pojedini tekst, bilo rješenje izmisliti - iz pjesama si rekonstruirati nekovrsnu fabulu, neki, kao: zaplet, spoznanje i rasplet. Smislila je sebi osjetljivi tijek koji uvjetno predstavlja tri dijela jedne lirske priče. Onda je tako tekstove i izvela - s tom idejom o dijelovima priče i njezinim stanjima. Trebalo je glavnu junakinju osvijetliti u njezinoj utimativnoj i uzbudljivoj nemoći. To sam sve saznao tek neki dan.

Kako je prevoditeljica riješila neobičan autorski jezik poezije u prijevodnoj sudbini? O tom se jeziku već pisalo kao punom "remizama" i pritom se nije mislilo na laku protočnost.

- Mislim da je zbirka Intima zapravo prije one prošlogodišnje, najtečnija i najnarativnija, s najmanje "remizama", ali njoj je pravo i glavno iskušenje bilo kako naći rješenje za prijevod funkcijskoga imena glavne junakinje, cijelog ciklusa, jer je njezin oblik u Intimi glasio - tekstica! Našla je rješenje u aktiviranju jednog medijskog neologizma, jedne neovjerene anglo-kovanice kojom se imenuju emocionalni sudionici u komunikaciji na daljinu, koji se intimiziraju uz upotrebu današnjih komunikacijskih uređaja, te ju imenovala s Textress. Medijski intimno, a tjelesno nedostupno biće. Kada mi je to poslala, pomislih - koja britka razrješnica, to je pravi naziv za tu intimnu medijsku ekstimisticu! Ekstimisticu, dakako, nije prevodila.

BRITKA RAZRJEŠNICA
Ovaj opušteni oblik suradnje očigledno se složio u izrazito zadovoljstvo svih suautora. Sve je to vrlo različito od davnih istraživanja Indexa koji su uglazbili Maka Dizdara, različito od Arsenova albuma Pjevam pjesnike, a je li slično Sari Renar?

- Svoj sam glazbovni triptih u mailanju s prijateljima nazvao "svojom prvom singlicom", "malim intermedijalemom" i "glazbenim konceptualom". Svo to nazivlje funkcionira, gledajući od nedavnih, ali starijih modela susreta poezije i glazbe, koje ovdje spominjemo, a nakon dosjetke sa singlicom ova druga dva naziva zapravo su žanrovski najaktualnije točna. Sara Renar scenski je ambiciozna i organski pripada elektronski komornim loopanim nastupima, a ovaj je rad konceptualni pjesničko-glazbeni intermedijalem nekoliko nadostavljenih izvedbi, no sa završnom idejom izlaganja-postava-daljnjeg autorstva, svakako projekcije, a ne izvedbe i nastupa, premda s njim ima referentan odnos. Tijek izvedbi je završen u procesu naših nadostavljanja, a sada je vrijeme za izravan poziv videovizualnoj umjetnici ili takvom umjetniku.

Nakon stotina posjeta Gardnerovoj stranici, i njemu i Vama su stigli frendovski i najugodnije raspoloženi odjeci o osječkoj Laurie Anderson, o suzvučju Portishead, o kasnim Kraftverk, o EKV?

- Na stranici, javlja Pauli Gardner, imamo posjete iz 16 zemalja, od Hrvatske, SAD-a, Njemačke, do Mađarske, Austrije i Australije, ma prekrasno! A Paula Rem i Benjamin Black napravili su nam i na YouTubeu objavili i čistu lyric varijantu! Iščekujemo art-spotovski dopis, duopis!

RIJEČI ZAKLJUČNE
Ovaj je uzbudljivi Remov triptih zapravo, kako "remizmom" autor sam naziva - konceptual-intermedijalem, sa četiri autorska medijalno mišljena potpisa. Rem je intertekstuirao Kim i Laurie, Paula je, kako piše Gardner, "sub-rosa izvedbom" replicirala recitalima nekoliko glazbenica, Ksenija Mitrovich je pri prijevodu uvela riječ iz simulakrumskog žargona za tvorbu imena lika Tekstice te ju imenovala Textress, a Jr. James učitao je sve te ritmizacije u posvetu avangardnoj autorici elektronske glazbe i brojnih šire medijalnih žanrova - Laurie Andersson

Rem&Rem-Gardner-Mitrovich Trawick triptih stigao je kao najljepše nasljeđe iz osječkih 80-ih i onih nadrealno kreativnih Noisekunstovskih ranih i najranijih 90-ih, s koreopredstavama, haenkaovskim ansambl dramama, glazbenim albumom, nizom knjiga, koncertima, eksperimentalnim filmovima i medijskim instalacijama.

Rad Goran Rem - Intimacy stigao je iz smjera plodnih konceptualnih komunikacija. Nije to slučajno, ni slučajno!, rekao bi Vlastimir Kusik. Ovaj Remov triptih postavlja se suvremenosti kao pozivna matrica za nastavak, kroz video-art-spotovski prostor, kaže autor, a to želimo vidjeti iz sve naše suvremene i već baštinske moderne snage.

Razgovarala i priredila: Narcisa VEKIĆ
Jimu Gardneru nije trebalo ništa od navedenih podataka, pa da snimi materijal s punom estetskom posvetom upravo kraljici elektronike Laurie Anderson.
Svoj sam glazbovni triptih u mailanju s prijateljima nazvao “svojom prvom singlicom”, “malim intermedijalemom” i “glazbenim konceptualom”.
Rem&Rem-Gardner-Mitrovich Trawick triptih stigao je kao najljepše nasljeđe iz osječkih 80-ih i onih nadrealno kreativnih Noisekunstovskih ranih i najranijih 90-ih.