TvObzor
JACQUES LOUSSIER (1934. – 2019.) NAJVEĆI JE DIO KARIJERE SVIRAO BARKONE FUGE U DUHU JAZZA

Bachov učenik
Objavljeno 22. ožujka, 2019.

Kada je usred koncerta u sklopu priredbe Klavier-Festival Ruhr u srpnju 2011. francuski pijanist Jacques Loussier (1934. – 2019.) doživio moždani udar, bio je to svršetak karijere jednog od najneobičnijih tumača opusa velikog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha.

Prije nekoliko dana je objavljeno da je Loussier preminuo u 85. godini u povijesnom francuskom gradu Bloisu, u koji je svojedobno slavodobitno ujahala Ivana Orelanska, ali i krv tekla potocima, od posljedica degenerativne bolesti. Paradoksalno je da je ovaj pijanist odradio više od tri tisuće koncerata diljem svijeta da bi naposljetku svoj mir nakon što mu je zdravlje ozbiljno narušeno pronašao u rodnom zavičaju u slikovitoj dolini rijeke Loire.

Jacquesa Loussiera pamtit ćemo po improvizacijama odsviranim po svim pravilima jazza na neke od najpoznatijih skladbi Johanna Sebastiana Bacha. Kada je krajem pedesetih na taj način počeo izvoditi Bacha to je izazivalo ne baš ugodne kritike. Mnogi su u njegovom sviranju željeli vidjeti isključivo neukusni i bogohulni kič. Kasnije će se, a naročito danas, promijeniti shvaćanja o glazbi. Muzikolog Paul Elie u povodu objavljivanja svoje knjige “Reinventing Bach” s radošću će ustvrditi kako je bio zadivljen načinom na koji su Stéphane Grappellli i Django Reinhardt odsvirali jednu Bachovu kompoziciju zaodijevajući je u ruho swinga. Loussier je sa svojim glasovirskim triom odradio više od tri tisuće koncerata i prodao sedam milijuna nosača zvuka, a njihova izvedba “Air on the G String” Johanna Sebastiana Bacha bila je više od trideset godina zaštitni znak televizijske reklame za cigare marke “Hamlet” pod naslovom “Happiness is a cigar called Hamlet”. Opaku spregu Bachovih harmonija, jazza, nikotinskog biznisa i televizije zaustavila je tek kampanja protiv ovisnosti.

Možemo se ovdje ponovno vratiti na priču o tome je li pristojno, moralno i dopustivo igrati se s Bachovim ili bilo čijim skladbama. Živimo u svijetu jeftinog eksploatiranja svih mogućih resursa uključujući i zajedničku kulturnu baštinu čovječanstva. Reklamna industrija je tu prilično neumoljiva. Ako je neki proizvođač šunke u ovitku, higijenskih uložaka ili hrane za kanarince naumio svoj proizvod reklamirati na televiziji uz taktove kakve Chopinove ili Beethovenove kompozicije, on će to i učiniti. Prema ozbiljnoj glazbi nema nitko milosti.

Iako je izgradio karijeru svirajući Bacha po svom i pri tome se obogatio, sam Loussier je bio prilično neumoljiv kada je njegovo istančano uho u skladbi prilično nepoetičnog naziva “Kill You” s Eminovog prvijenca “Marshall Mathers LP” čuo sempl vlastite skladbe koju je američki reper neovlašteno “posudio” s njegovog albuma “Pulsion”. Naime, Loussier je krajem sedamdesetih svirao i fusion. Uslijedila je sudska parnica koja je završila nagodbom.

Ono što je Jacques Loussier svirao najveći dio svoje karijere stilski se podvodi pod tzv. third stream u kome se susreću jazz i ozbiljna glazba. Posrijedi je pojam koji je skovao američki skladatelj Gunther Schuller u predavanju na Sveučilištu Brandeis 1957. Loussier je prvi puta improvizirao na jednu Bachovu temu još tijekom studija na pariškom konzervatoriju kada je prema vlastitom priznanju zaboravio note. Nije nikakva tajna da je i sam Johann Sebastian Bach improvizirao prilično često kada je riječ o kompozicijama iz svoga opusa, a to su činili i drugi veliki skladatelji poput Scarlattija, Händela, Mozarta, Beethovena, Chopina i Listza. Kako je Jacques Loussier za vrijeme studija zarađivao svirajući jazz po barovima, nekako spontano mu došla ideja da se poigra s Bachovim glazbenim temama. Bachova glazba izvršila je veliki utjecaj na cijeli niz pijanista u jazzu. U tom kontekstu često se spominju John Lewis, Dave Brubeck i Bill Evans. Loussier je tijekom karijere objavio cijeli niz albuma s Bachovom glazbom. Kasnije je otkrio draž istraživanja ozbiljne glazbe i drugih autora. Publika možda čak i više od kritike posebno će cijeniti njegove izvedbe Erika Satieja, Claude Debussyja, Frédérica Chopina i Ludwiga van Beethovena. Puristi s obiju strana Loussieru su predbacivali nezgrapno žanrovsko sljubljivanje, ali s time se njegova milijunska publika nije zamarala.

Manje je poznato da se Jacques Loussier osim jazzom bavio i snimateljskim poslom u vlastitom studiju Miraval koji je otvorio u Provansi. Ondje su snimali i neki koje u njegovom domu niste očekivali poput Pink Floyda, Rammsteina, Sade, AC/DC, The Cure i Shirley Bassey.

Draško Celing
Možda ste propustili...