U svijetu globalnih užasa, kojima svakodnevice svjedočimo, teško da nekoga još može uzrujati nekakav provokativniji artistički performans, nekakav glazbeno-scenski igrokaz ili koncertni spektakl kakav posljednjih godina fanovima diljem svijeta uživo priređuju, recimo, švedski Ghost.

Doduše, tu i tamo još se znaju oglasiti nekakve mutne skupine cenzora zabrinute za moral nacije pa podignu glas protiv blasfemije nekih od ekstremnih metalaca, uključujući i milozvučne Ghost, a odnedavno i protiv ‘’ljubavnog pisma neščastivom’’ koje prezentira američki duet Twin Temple, odnosno bračni par Alexandra i Zachary James. Premda se pomno osmišljenim konceptom i gotičko-metalnim imageom Alexandra i Zachary doista doimaju kao da su upravo stigli s neke sotonističke zabave, njihov je pristup nečastivom, koliko god napadan bio, ponajprije na metaforičkoj i simboličkoj razini, naravno i s ciljem pobuditi zanimanje medija, a time i pridobiti veći broj fanova iz ešalona Ghosta. Sve to Twin Temple lijepo objašnjavaju, primjerice, u intervjuu za časopis Metalhammer i na svojoj web-stranici, gdje svoj ‘’odnos s Luciferom’’ opravdavaju sociološkim, filozofijskim i, ukupno uzevši, umjetničkim porivima, a ne nekakvim crnim misama i paklenskim orgijama. Drugim riječima, nema u Twin Temple ničeg što već nismo vidjeli, ali ipak ima nečeg što još nismo čuli, bar ne u ovakom izdanju. A to je sjajna dosjetka da svoj tematski “luciferijanski camp koncept” umjesto u otrcane metalne forme upakiraju u posve oprečne glazbene stilove - u doo wop i rani rock’n’roll, uz ponešto jazzy ugođaja, referirajući se time na razdoblja 40-ih, 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.

ZA FANOVE: Del Shannon, Amy Winehouse, Cramps, David Lynch, Eagles, Sofft Cell, Rodgers and Hart, Anton Szandor LaVey...