ORAHOVICA

U sklopu Mjeseca je hrvatskoga jezika Srednja škola Stjepan Ivšić u suradnji s Ogrankom Matice hrvatske priredila predavanje o liku i djelu jednog od najplodnijih hrvatskih pisaca, Antuna Gustava Matoša (Tovarnik, 13. lipnja 1873. - Zagreb, 17. ožujka 1914.), koje je održao pjesnik, esejist i književni kritičar te šef Katedre za hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, Goran Rem iz Osijeka, rekla je Ida Milković, članica Odbora Ogranka MH Orahovica i nastavnica hrvatskog jezika i književnosti.

- Po definiciji je on bio bez definicije, bio je potpuno otvorena struktura, biće koje se kreće tim svijetom koji obožava i u kojem je strašno oštar prema onomu što vidi. Zato sam ovo predavanje, recimo provokativno, nazvao Matoš: Od humanističkih studija… nema… koristi, dakle on sam jednom je rekao nešto totalno suprotno od mog izmontiranog naziva: "Od humanistike do duše nema direktne koristi, ali je za poznavanje cijelog čovječanstva nesumnjivo bolja od egsaktnih nauka" - rekao je između ostaloga Rem. Tu je rečenicu u svom bavljenju Matoševom kritikom predavački izdvojila stilističarica Sanja Jukić.


U tom smislu je, također, dramatolog Ivan Trojan opisao jedinu formalnu Matoševu dramu, Malo pa ništa, pri njenom, inače prvom uopće, objavljivanju 2018., jer je drama izložila proces izbljeđivanja kvalitetne čovječnosti. Slično je u opisu sinteznog metaopusnog teksta, poeme Mora, o upadanju čovjeka u mrak, zapazila i osječka tradiciologinja Ružica Pšihistal, pri knjigovnom objavljivanju toga teksta 2017.


Matoš je oštro i najoštrije pristupao svojoj suvremenosti i nije bio za podilaženje i mimoilaženje slabosti u umjetničkim, kulturnim ili političkim pojavama oko sebe. On sam je očigledno apsorbirao ogroman baštinski materijal, referirajući stoga često tragove iz tih zaliha, pa mu nije padalo na pamet previđati ni ikomu opraštati kodnu-jezičnu nepismenost. Ima se znati, sijevalo je iz svake njegove kritike, ima se znati iz naslijeđa nastaviti s visokim poštovanjem i napretkom, a ne s previdima i lošim jezikom. Ima se nastaviti u jezik i mišljenje, a ne u zavodljivi nemisleni mrak, nastavio je predavač Rem.


Matoš je tim zahtjevom za odličnošću jezika, koju je najčešće preciznije zvao stilom, pisao o nedopustivom nepoznavanju "čovječanstva", figurom kojom je pojmom "čovječanstvo" referirao - čovječnost - odnosno čovjekovo najveće umijeće – uporabu jezika. Slabost jezika je tako držao slabošću mišljenja, jer to posljedično oslabljuje i same "egsaktne" znanosti, jer onemogućuje egsaktnog naučnika posredovati svoje "brojevne" izume.
- Matoš je radikalno antimilitarističan i antiratni um, jer jezik ne smije služiti za ugovaranje savezništava u ratovima, što vidimo njegovim vršnim intelektualnim mišljenjem, jer evo, nakon što smo u Domovinskom ratu uspjeli umjetnost i pismenost održati na najkreativnijoj razini, primjerice Bankovčanina Franje Molnara ili nadrealnoj profinjenosti terakota Eleonore Grgac, ili kulturi rock kluba Blues, nakon rata je na našoj egzistencijskoj poljani ostavljen trojanski konj turbofolka, koji i na političkoj i svakoj drugoj razini pravi od našeg mozga amebnu kašu za koju nema dovoljno softvera avangardnog umjetničkog refresha, tj. državne umjetničke i kulturne potpore, da se um i jezik vrate u kreativne vijuge - zaključio je Rem.