Mozaik
SLAVONSKI MOTIVI RUŽE ŠARLIJE IZ GRADA NA BOSUTU

Bočice za šljivovicu pričaju o Slavoniji
Objavljeno 20. ožujka, 2019.
Ruža, koju zovu i “dobri duh”, svoje radove najradije poklanja dragim ljudima
VINKOVCI - Ima tome već 30-ak godina kako se Ruža Šarlija, vedra i društvena, danas 66-godišnja Vinkovčanka, igrom sudbine zapravo nepovratno zaljubila u umjetnost – crtanje i slikanje. Sve od tada njezina je svakodnevica obojena šarenilom boja i oblika, platna i boca.... i neizostavnih, dakako, slavonskih motiva. Pozornost posebno plijene iz Ružinog atelijera izišle oslikane bočice – baš prigodne za domaću rakiju – koje (pune ili prazne) pričaju Ružin doživljaj Slavonije.Slavonske kuće i okućnice, ušoreni sokaci, đeram, žitna polja, "lampa nasrid Vinkovaca"... tek su neki od motiva kojima se ta amaterska slikarica iz grada na Bosutu uvijek iznova vraća.

– Oduvijek sam voljela umjetnost, ali u mlađim godinama, uz obitelj, nisam imala vremena, a, priznajem, ni hrabrosti okušati se i nešto napraviti svojim rukama. A onda su tamo negdje prije Domovinskog rata, krajem 1980.-ih došla teška vremena, ostala sam bez posla i najednom imala previše vremena. I tako je krenulo – kazuje Ruža Šarlija, kojoj ne prođe dan a da se ne primi kista i boje. Ranije je bila trgovkinja, a onda je u umjetnosti, kaže, pronašla utjehu.

– Bio je to moj način da se "izgubim" u radu i ne razmišljam stalno o problemima. Učila sam, korak po korak, nisam tada znala što ja sve znam – šali se ta Vinkovčanka pričajući o svojim početničkim slatkim mukama. Njezini slikarski doživljaji Slavonije svidjeli su se članovima obitelji i prijateljima, a nije prošlo dugo i Ružine slike, i druge umjetničke uratke, viđalo se i po izložbama zajedno s radovima drugih slikara amatera s hrvatskog istoka.

– Svašta sam isprobavala, i crtati i slikati, oslikavati boce, i keramiku sam pokušala raditi i završila sam i tečaj, no to mi nije tako leglo kao slikanje. Nažalost, tada, u počecima, nisam pohađala slikarski tečaj jer ga u Vinkovcima nije bilo, a negde dalje nisam mogla ići. U slikarstvu sam se nekako pronašla, vrludajući i s pastelom, akvarelom..., no uljene boje ostale su mi najdraže, a sada ih miješam s akrilom jer se brže suši i ne miriše mi vječito kuća na terpentin – veselo priča Ruža kako je sve sama učila, nerijetko i na pogreškama, i s godinama naučila slikarske tajne. Članica je i likovnih udruga u Vikovcima i Županji, idu po kolonijama, druže se, i uživaju u tome "nakon svih nedaća".

Osim slavonskih motiva, slika Ruža Šarlija i cvijeće koje obožava, ali rjeđe Bosut "jer je spor", govori u šali. No njezine su oslikane bočice za slavonsku šljivovicu postale hit i nerijetko se nađu na svadbenim stolovima, pa joj i prijatelji za njezin ne baš jeftini hobi stalno donose nove bočice. Ruža kazuje da je svaka posebna, slične su, no nikad iste. Koliko je radova dosad naslikala ne zna, u kući ih gotovo i nema jer Ruža, koju zovu i "dobri duh", svoje radove najradije - poklanja dragim ljudima.

Sanja Butigan
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana