Problematika je 27 godina nakon Domovinskog rata drugačija, ali Vukovar koji je 1991. pretrpio velike ljudske žrtve i razaranja golemih razmjera, zaslužuje da se o njemu i dalje vodi briga, a danas su glavni problemi gospodarstvo i demografija. Smatra to predsjednik vukovarsko-srijemske podružnice Zajednice povratnika Hrvatske (ZPH) Dragutin Glasnović.

Podsjeća kako je iz Vukovara u ratnom vihoru bilo prognano 22.500 stanovnika koji su duge godine okupacije proveli u više od 500 mjesta diljem Hrvatske, Europe i svijeta, ali i kako se, prema procjenama, u Vukovar nikada nije vratilo njih 30-ak posto. O brojkama Vukovaraca koji su (opet) otišli, ovaj put trbuhom za kruhom, ni u ZPH-u u Vukovaru ne usude se govoriti, jer točnih pokazatelja, zapravo, nema.

- Vidimo mnoge prazne kuće i stanove, obiteljske domove koji se prodaju. Jedni odlaze iz Vukovara, neki drugi su postali Vukovarci, i te migracije su normalne. No, rat je ostavio velike posljedice na demografsku sliku Vukovara - kaže Glasnović. Zbog toga ZPH ustraje na donošenju Zakona o ratom stradalim područjima. Radni je to naziv prijedloga zakona koji bi kroz kvalitetne poticajne mjere za razvoj gospodarstva utjecao i na ostanak stanovništva na tim područjima. Glasnović, međutim, smatra i da gospodarski oporavak grada Vukovara treba posebno zakonski regulirati kroz novi Zakon o Vukovaru.

- Vukovar je najveći hrvatski stradalnik - objašnjava takav stav, spominjujući pritom 9,5 milijardi kuna izravne ratne štete koju je grad pretrpio u ratnim razaranjima.

- U ratu su uništene tvrtke poput "Borova", koje je u predratno vrijeme zapošljavalo više od 20.000 radnika, a sada ih nema ni tisuću. Već samo taj primjer pokazuje koliko je radnih mjesta nestalo - kaže, i dodaje: "Prioriteno pitanje je da se zaustavi taj proces ponovnog odlaska iz Vukovara i drugih ratom stradalih vukovarsko-srijemskih mjesta gdje smo godinama nastojali ljude vratiti iz progonstva. Odlaze jer za mlade nema dovoljno mogućnosti za egzistenciju, i o tome se mora voditi briga, a to znači oživljavanje gospodarstva koje je ratom bilo uništeno".

Glasnović smatra da se ne trebaju "brkati pojmovi", objašnjavajući da se, primjerice hrvatski otoci, ne mogu tretirati jednako u smislu "potpomognutih područja", kao i Vukovar, ne umanjujući time, ističe, značaj otoka. Spominje i da je Vukovar, kao jedini grad u Hrvatskoj, dobio "svoj zakon", što je, kaže, i zaslužio s obzirom na razmjere stradanja.

- Potreban je novi "vukovarski zakon", ne mora se jednako zvati, ali je važno njime regulirati poseban status Vukovara koji je zaslužio posebne mjere, stimulativne za ulagače kako bi imali više razloga za dolazak. Potencijala ima, od Dunava preko turizma pa nadalje, a i obnovljeni grad danas izgleda možda i ljepše nego ikada prije - smatra Dragutin Glasnović.

Dodaje i kako "Vukovar nije grad slučaj" i da međuetnički odnosi nisu prepreka za ulaganja, jer je incidenata manje nego drugdje.

- Vukovar jest najveći stradalnik, no naš grad više ne treba gledati isključivo kroz stradalnički dio, jer dovoljno je vremena prošlo i sada moramo pričati o budućnosti, i raditi na tome - tvrdi Glasnović. Prema njegovim riječima, kroz postojeći "vukovarski zakon" dosta je toga učinjeno ulaganjima države, posebice što se tiče obnove stambenog fonda i infrastrukture.

- Taj zakon ima svoje rezultate koji nisu mali - kaže, dodajući da treba činiti i dodatne korake u smislu novih mjera.

- Lobiranje za Vukovar nije neki romantičarski zanos, nego potreba da se iskoriste potencijali za oživljavanje Vukovara - ističe, jer gospodarski napredak je "bit problema" današnjeg Vukovara u kojem mnogi Vukovarci žele ostati, dok bi i drugi rado došli živjeti u taj grad.