Generalni je problem mladih to što se u našoj zemlji češće koriste mjere za gašenje požara, a rjeđe se dugoročno i strateški promišlja o pozitivnim promjenama s ciljem stvaranja poticajnog okruženja za mlade. Nakon takvog pristupa mladima očekivano je i suočavati se s nizom posljedica, a osim besperspektivnosti mladih, kao jedne od posljedica nedjelovanja, jedan od temeljnih problema mladih u RH je i nemogućnost kvalitetnog zaposlenja. U prijevodu to znači da mladi radnici danas rade u lošijim uvjetima nego što je to bilo prije deset godina - kaže Mirela Pašić, članica Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske, te dodaje:

- Uvriježeno je postalo podrazumijevati da je u redu raditi prekovremeno i ne biti plaćen za to, da je u redu imati nesiguran posao, uz nisku plaću i nedostatnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, jer je i to bolje nego ništa. Uvriježeno je postalo podrazumijevati i da je dobar i siguran posao na kojem se poštuju radnička prava neki tip privilegija. Odnos prema mladima preslika je odnosa prema društvu, a onima koji nisu spremni pristati na takve (ne)uvjete, ne ostaje baš neki izbor, nego sreću potražiti u nekoj drugoj zemlji, gdje će njihov rad biti cijenjen. Stoga se i ne treba čuditi što svjedočimo sve većem nedostatku radne snage. Prema rezultatima istraživanja o mladima, jedan od glavnih razloga njihova odlaska, nažalost, nije želja za mobilnošću i učenjem već nemogućnost pronalaženja kvalitetnog zaposlenja koje će im omogućiti dostojanstven i samostalan život. Velik broj mladih, njih 50 %, radi preko ugovora na određeno, a uz takve poslove prije svega se vežu manje plaće, niža razina prava i zaštite te stalna nesigurnost. Upravo se u nedavno objavljenoj publikaciji "A i uvijek se nađe netko tko će raditi za manje" upozorava na kontradiktornost između onoga što piše u Zakonu o radu i onoga što se zaista događa u praksi, iako je u Zakonu propisano da je zapošljavanje preko ugovora na određeno dopušteno samo u iznimnim slučajevima. Prema podatcima HZZ-a, čak je 90 % novog zapošljavanja preko tih nesigurnih ugovora, što upućuje da je takva praksa umjesto iznimke postala pravilom.

Velik je problem i činjenica da su mladi izgubili povjerenje prema institucijama koje bi ih trebale štititi, pružati podršku u njihovu osobnom i profesionalnom razvoju, kao i u razvoju zajednice. Uz osjećaj nepovjerenja, mladi kontinuirano svjedoče i nepravdama prema svojim sugrađanima, a prati ih i osjećaj nesigurnosti za sadašnjost i budućnost, nemogućnost osamostaljivanja, nedostupnost javnih servisa i usluga. S druge strane, zasićeni su vjerovanjem da su za uspjeh potrebnije veza i poznanstvo nego marljivost i stručnost. Za one mlade koji i pronađu posao ovdje, važnost dobivanja prilika za napredak u karijeri također može postati razlogom odlaska. Prema recentnim podatcima Eurostata, mladi muškarci u Hrvatskoj prosječno žive do 33 godine u roditeljskom domu ili kućanstvu s najbližim srodnicima, a ta je dob kod mladih žena prosječno niža za tri godine. Iako u Hrvatskoj tradicionalno generacijsko stanovanje nije neobično, većina bi mladih izabrala samostalnost, kada bi im financije to dopuštale. No, budući da većinski rade u nesigurnim uvjetima, koji im ne omogućavaju bilo kakvo dugoročnije planiranje, a kamoli dizanje kredita, ostanak s roditeljima često je jedina razumna opcija.

Zašto umjesto optimizma i poletnosti mladi pokazuju apatiju (posljednje istraživanje IDIZ.HR), koji su ključni faktori što prouzročuju takvo stanje u kakvom je mlada generacija?

- Upravo psihosocijalno okruženje u kojem mladi odrastaju, obrazuju se ili rade znatno utječe na njihovu motivaciju i razvoj. Mladima je potrebno primjerima i djelima pokazivati da su ravnopravni i važni u ovom društvu. Status mladih osoba doveli smo do razine da se sve više percipiraju kao problem i uteg društvu umjesto da na njih gledamo kao na društveni resurs u koji trebamo ulagati. Ovisno o perspektivi iz koje promatrate mlade kao heterogenu skupinu možete donijeti zaključak: a) da je društvena atmosfera negativna zbog toga što su mladi apatični ili b) da mladi postaju apatični zbog negativne atmosfere u društvu. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su mladi nezadovoljni društvenom atmosferom, nemaju prilike za rast i razvoj, nameće se zaključak da nije situacija u zemlji lošija zbog toga što su mladi apatični, nego mladi postaju takvi zbog osjećaja nemoći glede nekih pozitivnih društvenih i političkih promjena. Prema podatcima dostupnima na mrežnim stranicama Eurostata, u 2017. godini udio mladih u Hrvatskoj koji je u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti bio je 26,3 %, što Hrvatsku svrstava na 12. mjesto u usporedbi s članicama EU-a. U toj se kategoriji poseban naglasak stavlja na mlade pripadnike NEET skupine, što u prijevodu znači da mladi nisu u sustavu zapošljavanja niti sudjeluju u edukativnim programima. To neizbježno dovodi do pada njihove razine informiranosti, kao i motivacije, te smanjenja sposobnosti za uspješno traženje posla. I tako nastaje začarani krug, iz kojeg mladi sve češće izlaz traže s pomoću putovnice.

Koji su razlozi sve brojnijeg odlaska mladih u inozemstvo?

- Želja za emigracijom kod mladih ne treba se promatrati isključivo negativno, no ono što nam treba biti ključni pokazatelj jest koji je razlog zbog kojeg mladi odlaze u druge zemlje. Istina je da su se, s ulaskom Hrvatske u EU, mladima pružile različite mogućnosti, pa u konačnici i neke bolje i nove perspektive, no istovremeno su sve izloženiji rizicima od siromaštva i socijalne isključenosti. Stoga, kad pričamo o glavnim motivima odlaska mladih iz zemlje, pričamo o egzistencijalnoj nesigurnosti, jer u Hrvatskoj većinski nemaju uvjete koji će im omogućiti sigurnost i mogućnosti privređivanja za pristojan standard življenja.

Tko je kriv što imamo
takve mlade?

- Tko (nam) je kriv što imamo (takve) mlade koji su zasićeni učmalog političkog i društvenog ambijenta? Nažalost, uglavnom političke i ekonomske elite, koje, zaslijepljene nekim drugim interesima, ne percipiraju stvarne probleme mladih. Promjene se ne događaju preko noći, pa tako ni mladi preko noći nisu "postali apatični". Mladi se hrane cjelokupnom atmosferom društva, a danas ubiremo plodove dugotrajnog procesa nedjelovanja i nereagiranja institucija i vlasti. Stoga rezultati najnovijeg istraživanja o mladima, koje su proveli Zaklada FES i Institut za društvena istraživanja iz Zagreba, opravdano pokazuju da su mladi prosječno skloni opravdati oportunistička ponašanja koja uključuju korištenje osobnih ili obiteljskih veza, pri čemu ih ujedno smatraju glavnim faktorom za postizanje uspjeha u hrvatskom društvu, najmanje vjeruju tijelima vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini te političkim strankama, većinom su nezadovoljni stanjem demokracije u Hrvatskoj, a ne očekuju ni ekonomsko poboljšanje u sljedećih desetak godina. Zanimljivo je u prikazu rezultata spomenutog istraživanja kako su mladi zasićeni temama vezanim uz Domovinski rat te da bi evociranje prošlosti trebalo zamijeniti javnim diskusijama o budućnosti društva, ali nikako da to čuju oni koji bi trebali.

Što je zajedničko, a što nije mladima u RH i mladima drugdje u EU-u?

- Ono što je zajedničko mladima u Hrvatskoj i mladima u drugim EU zemljama svakako je želja za kvalitetnijim životom, a to je, između ostalog, stvaranje jednakih mogućnosti u području kvalitetnog obrazovanja, mogućnost kvalitetnog zapošljavanja i rada te osiguravanje adekvatne podrške u prelasku, nakon završetka školovanja, u svijet rada. Ipak, mladi u Hrvatskoj iskazuju vrlo slab interes za politiku, što zapravo i nije čudno, s obzirom na to da politika ne iskazuje interes za mlade, s druge strane. To se najjasnije vidi na primjeru izlaznosti mladih na izbore, ali tu opet dolazimo do strukturnih uzroka, primjerice, ako postoji Zakon o savjetima mladih, a svejedno manje od petine lokalnih i regionalnih jedinica ima osnovan savjet, sasvim je jasno koliko je mogućnosti dano mladima da utječu na razvoj politika za mlade. Neodaziv predstavnika važnih institucija na javne događaje mladih i za mlade također je pokazatelj koji šalje jasnu poruku koliko su mladi važni ovome društvu. Mladi u Hrvatskoj razlikuju se od vršnjaka u Nizozemskoj ili Austriji i u postotku (ne)zaposlenosti. Dok je, na razini EU-a, Hrvatska pri samom dnu ljestvice s 41 % zaposlenih mladih u dobi od 15 do 29 godina, u vodećoj Nizozemskoj zaposleno je gotovo tri četvrtine, a u Austriji dvije trećine mladih, a kvaliteta uvjeta rada je neusporediva.

Koje su i kakve promjene nužne kako bi se utjecalo na promjenu dosadašnjeg načina razmišljanja?

- Ako se pri "dosadašnjem načinu razmišljanja" misli na apatičnost i neperspektivnost, koje se kao uobičajena stanja pripisuju mladima, važno je (opet) naglasiti perspektivu iz koje se promatraju mladi - ulažete li u njih ili trošite na njih. Oni su stup, a ne uteg društva i kao takve ih treba početi vrednovati, cijeniti i pružiti im priliku. Mladi su, nažalost, samo prividno u fokusu strateških interesa ove zemlje, ne stvara se poticajno okruženje i ako se sustavno ne dogode promjene, u klimi poput ove nemoguće je osobno i profesionalno rasti i razvijati se. Ipak, jedno je očito, u čemu je dio današnje generacije mladih bio uspješan, a to je svladavanje oblika učenja po modelu i usvajanje upravo onih oblika socijalnog ponašanja, stavova i vrijednosti koje promatraju u društveno-političkoj okolini.

U tom smjeru, potrebne su suštinske promjene, ponajprije u obrazovnom sustavu, koji ne odgovara adekvatno na potrebe djece i mladih danas i ne priprema ih kvalitetno za susret sa svijetom rada i odraslih. Ostaje nam nadati se da će takve reforme donijeti pozitivne promjene za nadolazeće generacije. Nužno je mijenjati pristup oblicima poučavanja u kojima je fokus na ishodu učenja. Ključan preduvjet za društveni angažman, poštovanje vlastitih i tuđih prava i obaveza, kao i za političku participaciju jest informiranost, stoga se ne može dovoljno istaknuti važnost građanskog odgoja i obrazovanja, kao i političkog opismenjavanja djece i mladih od najranije dobi. Dok se to ne promijeni, mladi neće činiti kritičnu masu, nego će biti “samo” talentirani i ambiciozni pojedinci za koje je upitno u kojoj će zemlji i na koji način ostvariti sve svoje potencijale.(D.J.)