Atmosfera albuma "Anima Mysterium" toliko je privlačna, pomaknuta prema mraku kojem toliko težim i jasna u poruci koju prenosi Yugen Blakrok da joj se ne mogu oteti već peti dan. Ako bi krenuo zbrajati sate provedene uz njega, moglo bi se ispostaviti kako je drugi album Yugen Blakrok u samom vrhu s hip-hop albumima koji su mi tijekom godina prirasli srcu. Prelistavajući u vlastitim sjećanjima naslove na koje me album podsjeća, naišao sam na cijeli svemir gotovo zaboravljenih izvođača koji samo u meni bude sjetu na vremena kad je "hip-hop bio bolji".

"Gorgon Madonna" bez sumnje je jedna od najboljih pjesama koje sam imao prilike čuti ove godine. Sempl izvučen sa zaboravljene police neiskorištenih beatova Def Juxa, a Yugen, čiji vokal zvuči lijeno, a njena virtuoznost s riječima, ostavlja bez daha, dok saksofon i scratch u mojem slušnom korteksu bude zanimljive emocije. Iste one zbog kojih se naježim svaki put kada čujem Eminemovog "Stana", "You Got Me" The Rootsa, "Danger of Love" DJ Krusha, "Real Earth" Cannibal Oxa, "Dreamy Dayz" Roots Manuve, "Auditorium" Mos Defa ili "Mentalitet 99" El Bahatteea. No, ne spomenuti "Picture Box", ili pak "Hibiscus", na kojemu gostuju Fifi the Raiblaster & Historian Himself, bio bi smrtni grijeh, jer svih dvanaest pjesama toliko su zavodljive i iskrene da moja simpatija prema "Anima Mysterium" bez sumnje prerasta u opsesiju. A tek kada čujete "Monatonic Mushroom" koja zvuči kao najbolja Trickyjeva pjesma još od "Nearly God" znate da s Yugen nema šale.

Možda nikada ne biste obratili pozornost na Yugen da nije svoje vokalne bravure podarila albumu "Black Panther", u pjesmi "Opps", gdje je dijelila isti glazbeni flow s Vinceom Staplesom i Kendrickom Lamarom, a činjenica da dolazi iz još jedne "egzotične" zemlje, možda najviše govori o nama samima. (4/5)