Od dana svetog Vinka, popularne Vinceške, počela je (službeno) zimska rezidba vinograda, nimalo lagan i jednostavan posao koji zahtijeva dobru organizaciju i popriličan broj radne snage.

Kako smo pisali početkom prošlogodišnjeg proljeća (a tako je i danas), pretpostavke kažu da kronično nedostaje najmanje 800-tinjak radnika nužnih za vinogradarske i vinarske poslove, i to samo na području Istre te još na stotine u ostalim dijelovima Hrvatske. Inače, valja navesti da taj problem nije specifičan samo za Hrvatsku. U cijeloj Europi osjeća se nedostatak radnika u toj branši, tako da je uvoz radne snage iz drugih zemalja za europsku vinsku industriju već godinama uobičajen postupak. Primjerice, u talijanskim vinogradima i vinarijama radi vrlo mnogo stranaca, a hrvatski bi vinari, uz sezonce iz Bosne i Hercegovine, rado vidjeli i one iz Srbije, pa čak i Albanije ili Makedonije. Kada je riječ o tom problemu, glasnije su o tome prvi počeli pričati istarski vinari, tvrdeći kako su u potragu za radnom snagom odlazili prema Slavoniji i Baranji, ali je i u njima sada manje ljudi. Zbog ‘‘pražnjenja‘‘ slavonsko-baranjskog bazena sezonske radne snage, vinogradari (i voćari) traže povećanje broja radnih dozvola za strance koji bi obavljali te vrste poslova, po uzoru na odobrene radne dozvole za strane radnike u hotelskom i ugostiteljskom sektoru.

- Ponovit ću ono što sam već nekoliko puta rekao. Do prije tri-četiri godine nekako je išlo, a kako vrijeme odmiče sve je teže što se radne snage tiče - priča Lajoš Kolar, vinogradar iz baranjske Suze, naglašavajući kako je rezidbu lakše obaviti nego berbu, najviše zato što za rezidbu ima više vremena, dok berba mora biti gotova u planiranom terminu.

- Početak rezidbe ovisi o vremenskim uvjetima, a trebala bi biti gotova do kraja ožujka. Kod nas vinograde režu takozvani stalni sezonci i to po principu da ‘‘zaduže‘‘ određenu površinu i kada završe s rezidbom, budu isplaćeni - objašnjava Kolar, dodajući kako je riječ o iskusnim, samim time i starijim ljudima. Opet ponavlja kako će veći problem, upravo zbog radne snage, biti berba. Zbog istoga razloga manjka ljudi i u vinogradima obitelji Gerštmajer, gdje je rezidba je počela još u prosincu.

- Prošle smo godine malo zakasnili sa završetkom rezidbe, pa je i urod bio manji. Upravo stoga smo nešto ranije krenuli. Imam dvoje zaposlenih, a radimo još sin i ja. Rezidbu ćemo na vrijeme obaviti, ali će problem biti berba - priča Mihaly Gerštmajer ml., dodajući kako planira zaposliti još jednu osobu. Unatoč tome, i nadalje je stava kako bi se mali vinogradari trebali udružiti i zajednički iskoristiti postojeću radnu snagu koja bi obavljala posao za nekolicinu manjih vinogradara. Problem nedostatka radne snage zapošljavanjem na neodređeno vrijeme pokušava riješiti i Slavko Kalazić.

- S rezidbom smo krenuli prije nešto više od mjesec dana i nadam se da ćemo do pupanja završiti. Imamo sedam uposlenih na neodređeno vrijeme, što znači da više nema stresova kao prije, ili straha hoće li netko raditi ili neće - tvrdi Kalazić, dodajući kako mu se angažman stalno uposlenih čini najboljim rješenjem. Normalno, za one koji to mogu. Upitan kako globalno riješiti problem radne snage, odgovara ‘‘protutezom‘‘.

- Najbolje bi bilo zadržati postojeću radnu snagu. Dakako da se to može učiniti dobrim i redovitim plaćama te ostalim uvjetima koje imaju zaposlenici u drugim tvrtkama, ali, nažalost, pitanje je može li, a ne hoće li, vinogradar odnosno vinar to ispoštovati - kaže, objašnjavajući kako je većina manjih i srednjih vinara dovedena do pred sam rub egzistencije, najviše zbog jeftinog uvoznog vina koje se prodaje u ambalaži (litra, dvije, tri i pet), koja čini 90 posto tržišta vina. Tvrdi kako osobno opstaje samo zahvaljujući ‘‘minulom radu‘‘. Rijetki su, naime, (manji) uspješni vinari koji se bave isključivo proizvodnjom vina. Uspjeh im je zajamčem tek ako im je vinogradarstvo jedna od djelatnosti. Zaradom od obje (ili više njih) znatno lakše spajaju kraj s krajem.