Objavljeno 9. ožujka, 2019.
Kina je da parafraziramo mletačkog trgovca i pustolova Marka Pola fantastična i zadivljujuća zemlja s milijun čuda. Uzmimo za primjer najnoviji model mobitela marke Huawei za koji Amerikanci tvrde, a njima valja vjerovati jer su zbilja dobri u tome, da vas špijunira bolje i od američkog iPhonea ili bilo kojeg drugog zapadnjačkog pametnog mobilnog telefona.
Svjedoci smo nevjerojatnog gospodarskog i tehnološkog uspona Narodne Republike Kine posljednjih godina. Za očekivati je da će ta zemlja koja trenutno zauzima mjesto drugog gospodarstva svijeta uskoro izbiti na čelo i tako nadmašiti i Ameriku kojoj smo se toliko divili u drugoj polovini 20. stoljeća. Ne tako davno Kinezi su umirali od gladi i živjeli u teškom siromaštvu, a vojničke uniforme bile su obvezatne i za civile bez obzira na spol.
ČUDNOVATI KLJUNAŠ
U međuvremenu su Kinezi, slijedeći glasoviti naputak svog nekadašnjeg vođe Denga Xiaopinga koji je jedva preživio Veliku proletersku kulturnu revoluciju (njegovog sina crveni gardisti su 1968. bacili kroz prozor s trećeg kata Sveučilišta u Pekingu zbog čega je ostao paraplegičar) o tome kako "nije važno je li mačka crna ili bijela, ako lovi miševe", svoju zemlju preporodili.
Dogodilo se čudo neviđeno iliti čudnovati kljunaš. Komunistička Kina je uvođenjem kapitalističkog načina poslovanja i otvaranjem svijetu s unutarnjim tržištem od milijardu i pol ljudi nadmašila svoje zapadnjačke učitelje. Danas mnogi ekonomski stručnjaci s velikim zanimanjem proučavaju kineski model državnog kapitalizma pokušavajući proniknuti s kakvim se sve čudima s početka našeg teksta služi Komunistička partija Kine kako bi uspješno konkurirala logici tržišta na kojoj se temelji naše poimanje današnje ekonomije. Jedina uspomena na uniforme iz vremena Maoa Zedonga i njegovih nasljednika vesele su odore kineskih školaraca u koje su utkani mikročipovi kako bi se u svakome trenutku uz korištene napredne tehnologije GPS-a moglo znati gdje se djeca nalaze, što kupuju u školskoj kantini te izostaju li s nastave. Ta školska odjeća već je dobila naziv "inteligentnih uniformi".
Možemo se mi diviti kineskim stopama gospodarskog rasta koliko god hoćemo, ali ono što ozbiljno zabrinjava jest ustrajanje Komunističke partije Kine na totalitarnom karakteru vlasti u toj zemlji koja pretendira postati svjetskim predvodnikom i uzorom kao što su nekada bile Sjedinjene Države. Britanski list The Guardian je prije nekoliko dana objavio kako su kineske vlasti zabranile kupnju zrakoplovnih i željezničkih karata za čak 23 milijuna nepodobnih Kineza koji su se našli na crnom popisu digitalnog sustava "društvenog bodovanja".
Ohrabrena tehničkim mogućnostima kojima je ovladala besramno kopirajući zapadnjačku tehnologiju, komunistička Kina je odlučila uvesti sustav mjerenja "društvenog ugleda". Svaki dobar ili krivi korak se boduje, a oni koji ne daj Bože pričaju političke šale, ne plaćaju porez, švercaju se u javnome prometu, puše u vlaku ili šetaju psa bez povodca imaju šansu biti isključeni iz društva. Posve je jasno što znači nemogućnost putovanja u golemoj Kini. O tome što će se dogoditi sa svakim tko se bude bunio zbog politike jednopartijskog režima ili zanovijetao protiv državnih kapitalista i partijskih moćnika možemo si samo misliti.
Zahvaljujući mogućnostima raščlambe velike količine podataka (big data) i masovnom sustavu digitalnog nadzora (200 milijuna nadzornih kamera po cijeloj Kini, kontrola interneta) koji prate svaki korak prosječnog Kineza te prije svega represivnom karakteru komunističkog režima država ima mogućnost vođenja digitalnih dosjea za svakog građanina. Svakog prekršitelja čeka odgovarajuća kazna poput uskrate prava na putovanje, školovanje ili pristupa internetu. Posrijedi je orvelovski sustav čija bi uporaba lako mogla preći kineske granice. Ne budimo previše spokojni jer se o digitalnom totalitarizmu u kontekstu onoga što Facebook i Google rade s našim podatcima govori i na zapadnoj strani. Dovoljno je sjetiti se prljavog posla koji je za političke krugove bliske tadašnjem američkom predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu i brexitovskim aktivistima odradila tvrtka Cambridge Analytica. Svjedoci smo otvorenog govora o postdemokraciji i njezinim izazovima. Jačanje populizma i protivnika liberalne demokracije pokazuje kako ni Europa nije imuna na te retrogradne i anticivilizacijske procese koji prijete ponovnim porobljavanjem čovječanstva.
Masovna zabrana putovanja milijunima nepodobnih Kineza podsjeća na slične perverzije s unutarnjim putovnicama koje su prakticirali komunistički režim u Sovjetskom Savezu i sustav aparthejda u Južnoj Africi. Posebna priča je represivni sustav nad Palestincima koji na okupiranim teritorijima Zapadne obale i Pojasa Gaze provode izraelske vlasti. Jedina država u Europi koja se sa svojom praksom masovnog diskriminiranja cijelih skupina stanovništva je Bjelarus.
BERLINSKI ZID
Naime, tamo su sve donedavno na udaru bili tzv. društveni paraziti, odnosno nezaposlene osobe koje su morale plaćati posebni porez. Pojam je to iz sovjetskih vremena kojim su etiketirani mnogi ugledni disidenti i književnici poput Josifa Brodskog. Njegova poezija nazvana je "pornografskom" i "protusovjetskom", dva puta su ga zatvarali u ludnicu, a komunistički sudac ga je 1964. upitao tko ga je ovlastio da bude pjesnikom. Naposljetku je zbog "neispunjavanja ustavne dužnosti da pošteno radi za dobro domovine" završio na prisilnom radu u selu u blizini zloglasnog arktičkog kruga, razbijajući stijene i razvažajući stajsko gnojivo. Taj "samozvani pjesnik" dobio je 1987. Nobelovu nagradu za književnost.
Tko zna, da se svjetski komunizam na vrijeme oboružao moćnim veleračunalima, algoritmima za "big data" i digitalnim sustavom "moralno-političkog" bodovanja možda Berlinski zid nikada ne bi bio srušen, Josif Brodski se ne bi nikada domogao Zapada, a Vladimir Putin bi možda još uvijek bio uspješni špijun u Istočnoj Njemačkoj analizirajući izreske iz njemačkih novina i prisluškujući svoje njemačke susjede? Među njima bi vjerojatno bila i manje poznata profesorica kemije Angela Merkel koja bi zauvijek bila sumnjiva zbog toga što je pastorova kći i još k tome rođena u kapitalističkoj Zapadnoj Njemačkoj.
Piše: Draško CELING