Magazin
NOVI SUVERENIZAM - STARA DEMAGOGIJA (II.)

Jure Vujić: Paradoksalno je
govoritio suverenizmu u doba
"ograničenog suvereniteta"
koji nameću globalisti!
Objavljeno 9. ožujka, 2019.
Nema suvereniteta bez suverene vlasti na određenom teritoriju

Vezani članci

TEMA TJEDNA: NOVI SUVERENIZAM - STARA DEMAGOGIJA (I.)

Populisti izgubljeni u vremenu i prostoru

INTERVJU: ŽELJKO GARAČA

Uniju potkopava nejednakost, izostanak solidarnosti i deficit demokracije

O globalizaciji i suverenitetu nacionalne države nekad, prije 15-20 godina, i danas, u sadašnjim geopolitičkim odnosima u EU i svijetu, za Magazin Glasa Slavonije govori mr. sc. Jure Vujić, pročelnik Odjela za politologiju Matice hrvatske i voditelj Instituta za geopolitiku i strateška istraživanja iz Zagreba.


- Globalizacija kao paradigma nasljeđuje u 80-im mitsku paradigmu "neprestanog gospodarskog rasta" koji je trebao donijeti svima gospodarsko blagostanje, a što se naravno nije dogodilo, jer iza takve paradigme krila se metastaza špekulativne financijske ekonomije i golemi bankarski profiti, što je sve izišlo na vidjelo s financijskom krizom 2008. godne. Takva je kriza iznjedrila jačanje antiglobalizma, ali i već postojećeg euroskepticizma, što se na kraju očitovalo i s Brexitom i pobjedom Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Pojava suverenističkih pokreta i strujanja zapravo je pokušaj renacionalizacije političkog, gospodarskog i identitetskog diskursa kao protuglobalistički projekt. Analitičari poput Manfreda B. Stegnera smatraju kako je globalizacija dominantna ideologija s neoliberalnom agendom, a manje paradigma. Danas je taj proces u dubokoj krizi, a neki već ističu kako smo u fazi deglobalizacije, upravo zbog negativnih aspekata globalizacije koji se pojavljuju u obliku "zloćudnog kruga" tržišnog fundamentalizma koji donosi siromaštvo, zagađenje okoliša, globalni organizirani kriminal, etničke sukobe te vjerski fundamentalizam i islamistički terorizam kao protureakciju. Stoga suvremena neoliberalna globalizacija koja nastoji tržišno i kulturološki uniformizirati svijet reducirajući sve na potrošnu robu i kapital, nastoji desuverenizirati korijene nacionalne zajednice i zadnji bastion obrane nacionalnog suvereniteta koji čine samostalne države. Stoga je proturječnost govoriti o liberalnom suverenizmu, jer liberalizam koji je postao ideološki svjetonazorski društveni pogon globalizacije, uzvisio je kapital na razini realnog povijesnog subjekta moderniteta, a on je i izvorište globalizacije, kao mesijanski postprosvjetiteljski projekt ujedinjenja čovječanstva koji nije ništa drugo nego pretvaranje cjelokupne planete u golemo tržište bez granica. Glavni legitimacijski diskurs globalizacije danas je liberalno lijevo jednoumlje koje ne trpi granice, narodne korijene, nacije, identitete i nacionalne kulture - shvaćajući ih kao zapreke na putu tržišne unifikacije. U više navrata pisao sam da je danas naivno misliti, poput lijevih i desnih "suverenista", da je suverenost politološka kategorija koja se isključivo poistovjećuje s državom nacijom. Sve su rasprave oko opstanka državnog suvereniteta uzaludne ako ne polaze od pretpostavke da je današnja suverenost, vezano uz ono što ostaje od države nacije, usko povezano s gospodarskom i financijskom snagom države. Poznato je da danas multinacionalne korporacije i međunarodne organizacije, pa i financijske dinastije, imaju daleko veću gospodarsku i financijsku snagu, pa tada i političku, od samih država, jer im količina stečenog rentnog kapitala u stranim državama omogućuje snažni utjecaj na "domaću" politiku. I zbog toga suvremeno doba može biti uistinu doba globalne "korporatokracije" koja ne trpi nacionalne, etničke i vjerske identitete, jer su postali svojevrsne "strukturalne zapreke" za širenje "tržišnog modela upravljanja". Nije li danas MMF rentno najbogatija i najsuverenija svjetska transnacionalna organizacija koja određuje "opstanak" ili stečaj "suverenih" država? Danas zbog toga i pomalo zvuči paradoksalno govoriti o suverenizmu i suverenitetu u doba "organičenog suvereniteta" kao dominantne paradigme koju nameću globalisti.

REFERENTNE MATRICE


Zašto je suverenizam odjednom postao toliko privlačan desnici, ali i ljevici?


- Ponajprije bi trebalo preciznije reći što je to suverenizam kao politički pojam, na koji se neki politički akteri pompozno i deklarativno pozivaju na europskoj desnici, kao i na ljevici. Zanimljivo je da se kao politički pojam i politička filozofija prvi put pojavljuje krajem 60-ih godina u Kanadi, kod Stranke Quebec, u provinciji Quebec, za označavanje pristaša političke emancipacije Quebeca od federalnih kanadskih institucije i uspostave državne neovisnosti Quebeca. Ako izuzmemo stoljetnu tradiciju i poimanje suvereniteta kroz povijest (suverene na lat. superus, superioran), kod jednog Bodina, Makijavelija i Sieyesa, današnji suverenizam ne odnosi se na specifičnu ideologiju ili političku doktrinu, nego nastaje 70-ih godina kao reakcija i odgovor na neoliberalnu kapitalističku globalizaciju koja delokalizira i deteritorijalizira cjelokupne segmente nacionalnih ekonomija, ali kao reakcije i na ekscese centralizacije i birokratizacije Europske unije. U takvom kontekstu suverenizam objedinjuje razne euroskeptične političke opcije i obitelji koje zagovaraju obranu suvereniteta europskih nacija, zalaže se za konfederalni model Europske zajednice, za "Europu nacija", a ne centralizirane nadnacionalne federalizacije, model u kojemu je nacionalni, politički, gospodarski i kulturni suverenitet poštivan i zaštićen. Dakle, suverenizam i ako pretpostavlja zajednička uvjerenja u načela suvereniteta, modela država-nacije i nacionalnih država, poprima različite politike, oblike i diskurse u europskim zemljama. Primjerice, u Francuskoj, povijesni deGaulizam je glavna referentna matrica suverenizma od desnice pa do ljevice, jer je nacionalni suverenitet usko povezan s narodnim suverenitetom. Na francuskoj ljevici često se spominje građanski i republikanski pokret (Jean-Pierre Chevènement), ali i francuska komunistička stranka, ili pokret France Insoumise Jean-Luca Melenchona, koji se deklariraju suverenistčki. U Kanadi, u kojoj je snažna suverenistička politička struja, suverenisti okupljaju pristaše političke emancipacije Quebeca i zagovaraju status suverene države za tu provinciju i protive se federalnom centralističkom modelu Kanade. Poput antiglobalista, desni suverenisti, pretežito oni nacional-suverenistički koje predstavlja Nacionalna fronta ili Nacionalni republikanski pokret, protivlje se free trade neoliberalnoj globalizaciji koja razara nacionalne ekonomije zagovarajući snažni državni intervencionizam, ali postoje i neke struje liberalne desnice suverenističkog smjera koje ne dovode u pitanje liberalizam i tržišnu kapitalističku ekonomiju.


Povratak političkog interesa za "naciju", koji je nakon Drugog svjetskoga rata bio gotovo kriminaliziran i zbog traumatizma fašizma i nacizma suspektan, a pogotovo nakon pada Berlinskog zida, proizlazi iz postupnog gubitka povjerenja u daleke federalne europske institucije i zbog sukscesivnih gospodarskih i financijskih kriza. Također su se isprofilirale euroskeptične struje u Velikoj Britaniji i Francuskoj koje su se protivile apstraktnom europeanizmu i internacionalizmu te liberalnoj postnacionalnoj misli Hayeka i Poppera koji su smatrali da je nacionalizam jedan oblik arhaičnog tribalizma. U kontekstu razočaranja glede postnacionalnih institucija Zapada, ideja nacije, i model suverene nacionalne države obnavlja se kao "prikladni okvir za rješenje političkih i identitetskih i gospodarskih izazova" neoliberalne globalizacije. Zanimljivo je da se prvi suverenisti smještaju u republikansku liberalnu i lijevu socijaldemokratsku struju, koji skupa s konzervativicima djele antiuniverazalna stajališta i zamjenjuju "civilni univerzalizam" s "kulturalnim nacionalizmom": u Francuskoj, Regis Debray, Paul Thibaud, Max Gallo, Emmanuel Todd, a u Velikoj Britaniji, nacional liberali poput Yaela Tamira ili Neila MacCormicka.
Koji su glavni čimbenici nastanka i jačanja suverenističkih strujanja u Europi?


- S obzirom na daljnju polarizaciju europskog političkog života i pojave populizma skupa s Trumpovom pobjedom na predsjedničkim izborima, suverenizam koji je do jučer okupljao umjerene političke parlamentarne snage danas postaje prostor antisistemskih i antiestablišementskih pokreta skupa s populistima lijevih i desnih opcija, pa se linija podjele danas sve više kristalizira oko antagonizacija suverenista protiv globalista. Suverenisti zagovaraju opstanak i jačanje nacionalne države kao glavnog subjekta međunarodnih odnosa i traže da se primjenom načela supsidijarnosti vrati dio nadležnosti državama članicama, dok globalisti koriste, osim drugih nadnacionalnih foruma, organizacija i međunardonih financijskih institucija, bruxelleske institucije za izgradnju europske "superdržave" za provođenje kulturne, monetarne i tržišne uniformizacije. Na stvaranje široke fronte suverenističkih stranaka i pokreta diljem Europe, posebice unutar zemalja Višegradske skupine, Njemačko-francuska osovina koja promiče federalizaciju EU-a, migrantska kriza i sigurnosni identitetski rizici, kriza zastupljenosti i identitetska kriza tradicionalnih sistemskih političkih stranaka centra od ljevice do desnice u koje se izborna narodna tijela više ne prepoznaju, jačanje tehnokratizacije protudemokratske politike, deficit demokracije i kriza parlamentarnog legitimiteta, periferizacija i marginalizacija širokih slojeva srednje klase (fenomen žutih prsluka), glavni su čimbenici nastanka i jačanja suverenističkih strujanja u Europi.


Na europskoj razini suverenizam okuplja široki spektar stranaka i pokreta koji su nastali slijedom financijske krize iz 2008., ali i tijekom migracijske krize: na desnici Salvinijeva Liga u Italiji, Vox u Španjolskoj, austrijska Slobodarska stranka, francuski nacional-populisti Marine Le Pen, njemački AfD. Godine 2017. dogovorena je "koalicija za Europu nacija" koja okuplja 31 stranku iz 24 zemlje EU-a, i koja želi postati prva politička suverenistička skupina u budućem Europskom parlamentu, među kojima su nizozemska Stranka slobode Geerta Wildersa, Sjeverna liga Italije, Austrijski FPÖ, Belgijski Vlaams Belang, Britanski Ukip i Češka stranka direktne slobode (SPD). Viktor Orban i talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini najavili su prošle godine osnivanje antimigracijske koalicije ili "Populističkog europskog fronta", radi zatvaranja vanjskih granica EU-a. Uz antimigracijski diskurs i vraćanje modela nacionalnih suverenih država, suverenizam kao heterogena idejna struja okupila je desne nacional-populiste, euroskeptične i republikanske struje na ljevici; popunjen je jedan politički do sada prazan prostor kao odraz duboke krize povjerenja u političke elite u vlastitim zemljama i gubitak povjerenja u nadnacionalne briselske tehnokratske elite.
NACIONALNE SLOBODE


Koliko je suverenizam zapravo istoznačnica za nacionalizam?


- Što se tiče odnosa između nacionalizma kao političke doktrine i suverenizma kao metodologije i konceptualnog alata, moram priznati da tu postoji određena nekonzistentnost, ali i licemjerje političke korektnosti kod nekih političkih aktera koji sebe nazivaju suverenistima te ujedno odbacuju etiketu nacionalista. Držim da je suverenizam kao politička kultura i stajalište koji se poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu, eminentno nacionalistički projekt koji se reaktivira u postnacionalnom obzoru kasnoga moderniteta, što ne znači kako neki liberali i globalisti tvrde da je povijesno istrošen i neprikladan za postmoderno doba. Naime, suverenizam zagovara obranu nacionalnog suvereniteta nasuprot prijenosu izvršenja vlasti na nadnacionalnu razinu. Zagovornici suverenosti protive se tom prijenosu suvereniteta kao prijetnji za nacionalni identitet i demokratska načela. Suverenizam zagovara model "Europe naroda", a njegovi zagovornici nazivaju se euroskepticima - u suprotnosti s europskim federalistima koji zagovaraju federalnu Europu po uzoru na Sjedinjene Države, struju koju često nazivamo i europeizmom. Dakle pogrešno je reći da su suverenisti protiv Europe, dapače, većina suverenista daleko su veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista, jer zagovaraju uspostavu ravnopravne europske zajednice slobodnih i suverenih naroda i nacija polazeći od baze, od načela supsidijarnosti i političke autonomije, dok briselski federalistički model zagovara daljnju konstrukciju Europe od vrha briselske piramide, putem jačanja monetarnog bankarskog i gospodarskog centralizma.


Nema suvereniteta bez suverene vlasti na određenom teritoriju. Zapravo, suverenitet je preduvjet nacionalne slobode, a da bi jedna nacija bila slobodna i suverena, njezina najviša vlast mora biti neovisna od frakcija, lobija, interesnih skupina svih vrsta izvana i iznutra, od nadnacionalnih struktura. S obzirom na to da suverenizam nije ideologija, nacionalizam mu pruža konceptualni okvir kao politička doktrina koja održava radikalizaciju ideje nacije koja je nastala u povodu nacionalnih revolucija iz 18. i 19. stoljeća. Stoga suverenizam ostaje republikanska politička ostavština. Međutim, svi republikanci nisu suverenisti (jedan dio republikanske ljevice zalaže se za europsku Republiku), i svi suverenisti nisu republikanci (primjerice, nacional-liberali poput Philippe de Villiers ili ekonomista Jean-Jacquesa Rosa). Za većinu republikanskih suverenista ili nacional-republikanaca poput republikanske ljevice J.P. Chevenementa ili degaulisti, država-nacija isto je nenadmašivi trajni okvir narodnog suvereniteta i središte socijalne intervencije države. Čovječanstvo se u osnovi sastoji od prepoznatljivih i zasebnih kolektivnih entiteta koji se nazivaju "narodi", "nacije", ili "nacionalnosti", pri čemu je svako ljudsko biće normalno član takve jedne nacije koja formira iskonski okvir nacionalne i identitetske pripadnosti, dvostruki postulat postojanja i bitnost nacionalne zajednice. Zato bi svaki suverenizam, desni ili lijevi, trebao jamčiti političke i institucionalne strukture koje se trebaju u najvećoj mogućoj mjeri podudarati s nacionalnim jedinicama i služiti njihovoj povijesnoj sudbini. Nacionalizam i suverenizam usko su povezani i komplementarni, jer suverenizam koji zagovara prirodno pravo na vlastitu neovisnu državu i pravo na suverenu politiku na vlastitom nacionalnom teritoriju, nužno podređuje političku i gospodarsku sferu nacionalnom interesu i imperativu, što podrazumijeva primat nacionalnog u politici i pravo na nacionalnu afirmaciju. Naravno i ako postoje različite tradicije poimanja nacije u Europi (Herderova tradicija kuturalnog nacionalizma, Renanova francuska tradicija voluntarističke nacije kao "svakodnevni plebiscit"), svaki oblik suverenizma polazi od postulata kao i nacionalizam, da je danas u doba neoliberalne globalizacije i stvaranju unificiranog tržišta na planetarnoj razini, nacionalna država još uvijek najučinkovitiji, prirodni, trajni i održvi okvir za boljitak i opstanak narodne zajednice.
TRI KLJUČNE DIMENZIJE


No, ako suverenizam znači nacionalni neoliberalizam protiv globalističkog, što time dobijamo, ili gubimo?


- Suverenizam koji bi zagovarao nacionalni neoliberalni gospodarski program bio bi proturječan i nekoherentan, svojevrsni "contradictio in adjecto", jer ne može zagovarati puni politički nacionalni i državni suverenitet, a ujedno i pogodovati neoliberalizmu koji podrazumijeva neprestanu transnacionalnu deregulaciju, ultraliberalizaciju financijskog i gospodarskog tržišta, faktore koji su izravno štetni za suvereno neovisno odlučivanje na području ekonomije i politike. Ne treba zaboraviti da je zapravo EU djelomice i postao glavna poluga gospodarske i monetarne desuverenizacije europskih nacija, provodeći putem raznih direktiva politiku monetarizma i proračunske discipline "Washingtonskog konsenzusa" koji pogoduju uvoznim lobijima i interesima multinacionalnih korporacija. Dobra ilustracija takve politike jest slučaj Uljanik i nametanje obveze daljnje liberalizacije energetskog sektora koja pod krinkom tržišne konkurencije zapravo pogoduje privatizaciju sektora od nacionalnog interesa. Bitna i neodvojiva sastavnica nacionalnog suverenizma je i socijalna sastavnica suverenizma, koja podrazumijeva projekt socijalne emancipacije upravo od onih neoliberalnih nadnacionalnih gospodarskih i monetarističko-financijskih poluga koje se nameću svim europskim narodima putem MMF-a, Svjetske banke, WTO-a..., koji pogoduju neprestanom državnom zaduživanju, hegemoniji špekulativne fiktivne ekonomije i bankarskom financijalizmu. Suverenizam koji bi proturječno zagovarao gospodarski i politički neoliberalizam, zapravo bi predstavljao trojanskog konja globalističkih središta moći koji zagovaraju društveni status quo, i koji održavaju podčinjenje političkog suverniteta financijskom i gospodarskom izvanjskom oligarhijskom središtu.

Suverenizam, da bi bio konzistentan i konstitutivan, treba, kao što to ističe Jacques Sapir, obuhvaćati tri dimenzije: socijalnu, identitetsku i političku. Naime, načelo državnog i teritorijalnog suvereniteta, prema svim ustavima, nedjeljivo je i neprenosivo, dok suverenizam predstavljaju različita strujanja i političke senzibilitete. Ponajprije socijalni suverenizam temelji se na postulatu da društveni napredak podrazumijeva da je narod suveren, što pretpostavlja da gospodarska sfera bude u službi većine i na dobrobit zajednice, a ne da bude monopol oligarhija i bogatih slojeva. Neoliberalna globalizacija, jedinstvena valuta i financijska globalizacija pogoduju političko-gospodarsku oligarhizaciju, destrukciju socijalnih stečevina. Drugi oblik tradicionalnog suverenizma je politički suverenizam koji odbacuje reduciranje demokracija na deliberaciju i podrazumijeva da se demokracija odvija i razvija unutar jednog omeđenog prostora na kojem se može verificirati mogućnost suverenog odlučivanja i odgovornost vladajućih. Politički suverenizam dolazi do punog izražaja kombiniranjem i sjedinjenjem načela nacionalnog (državnog) suvereniteta i narodnog suvereniteta putem izravnih građanskih konzultacija i prakse referenduma građanskih inicijativa.(D.J.)
STEVO ĐURAŠKOVIĆ

RAZMETANJE FLOSKULAMA

 

Suverenizam je danas postao hit-pojam u europskoj, pa time i u hrvatskoj javnosti, kao urlanje o zadržavanju političke neovisnosti nacionalnih država nasuprot otuđenoj Europskoj uniji. Kada pogledate to urlanje, floskula suverenizma nudi se kao lijek za sve probleme globalizacijom osiromašenog i marginaliziranog velikog dijela pučanstva nacionalnih država.

Međutim, ako je svrha moderne nacionalne države omogućiti blagostanje svojim državljanima, kako se ono postiže? Pa prije svega jakim gospodarstvom, poglavito u slučaju malih država, i to gospodarstvom koje počiva što je više moguće na domaćem kapitalu ili kapitalu koji kontrolira država.

Ako pogledate najjaču zapadnoeuropsku suverenističku stranku, Nacionalnu frontu Marie Le Pen, njezina je snaga u tome da se jedina obraća gubitnicima globalizacije, ali njezin cijeli ekonomski program može se sažeti na upiranje prstom u žrtvenog jarca imigracije i otuđenih europskih elita. Ali što nudi? Da na one iste potplaćene poslove koje sada rade imigranti uposli "prave Francuze". A o tome kako bi stvorila blagostanje "pravim Francuzima" baš puno i ne govori, osim ako se pod blagostanjem ne smatra duševni mir da su Francuzi "svoji na svome". Međutim, kada se ujutro dignete s mišlju kako je Francuska nacija spašena, treba doručkovati, pa poslati djecu u vrtić ili školu, pa otići s nečim i u nečem na posao, platiti režije, kredit za stan, otići u kupnju….

Ako se iz zapadne premjestimo na istočnu Europu, pa dođemo do "mokrih snova" svih suverenista Europe, Mađarske Viktora Orbana, vidimo kako i to stoji na staklenim nogama. Nedavni zakon o prekovremenom radu donesen zbog nedostatka radne snage, a ona bježi u susjednu Austriju i Njemačku usprkos brojnim njemačkim investicijama u zapadnu Mađarsku. Ili upravo zbog njih, jer je potplaćena radna snaga uvjet ostanka te industrije u Mađarskoj, ali i uvjet da Angela Merkel ne ide đonom na Orbana. Pa Juncker dospije na plakate kao globalizacijska babaroga i neprijatelj Mađara skupa sa Sorosem, a da nema EU fondova koje Mađarska obilno iskorištava, ni postojeća razina životnog standarda ne bi bila održiva. Toliko o Orbanovu suverenizmu.

Ako pogledate suverenizam u Hrvatskoj, situacija je meni osobno gadljiva. Male države su jake koliko je jaka njihova ekonomija koju kontrolira državna vlast. Zato se npr. Danskoj ili Nizozemskoj nitko ne može popeti na glavu, a njihove vlade šamarati kojekakve eurogrupe, MMF-ovi ili Trump. A naši suverenisti misle kako će nas spasiti borba protiv Istanbulske konvencije, hajka na Milorada Pupovca ili na prava homoseksualnih osoba. O tome kako ljudi žive, kako spajaju kraj s krajem, završavaju li na psihijatriji zbog dužničkog ropstva, naši suverenisti ni riječi. Valjda suverenizam drže kontrolom kreveta, brakova i ljudskih duša. U tom smislu najveći suverenisti u hrvatskoj javnosti su Predrag Sekulić i Stožer za obranu rafinerije Sisak, zatim sindikat Nova solidarnost i radnici Same Deutz - Fahr Žetelica iz Županje, da spomenem samo jedan primjer iz vašeg kraja. A dijagnozu raznih naših suverenista danas i nekad već je davno razložio Miroslav Krleža u svojem legendarnom eseju "O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva".

Piše: Stevo Đurašković
JURE ZOVKO

TREND RAZBIJANJA “SCHENGENSKE EUROPE”

 

Razlikuje li se globalizacija nekad, prije recimo 15-20 godina, i danas, u sadašnjim geopolitičkim odnosima u Europi, Europskoj uniji i u svijetu, pitali smo dr. sc. Jure Zovka, profesora filozofije na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Zašto je i kako globalizacija postala trend?

- Globalizacija je posljedica slobode tržišta koja sve više dolazi do izražaja u posljednjih četvrt stoljeća. Pri tome je važno pitanje u kojoj je mjeri "rajnski model kapitalizma" sa socijalnom odgovornošću, kao što postoji u Njemačkoj, Francuskoj, u skandinavskim zemljama i zemljama Beneluksa postao ugrožen globalizacijom. U Europi je globalizacija postala trend zbog zajedničkog tržišta u sklopu Europske unije. Proširenjem 2004. godine, deset novih članica, većinom zemalja bivšeg socijalističkog sustava, pridružilo se EU-u. Pridodamo li tome tri godine poslije pristupanje Bugarske i Rumunjske, geografska karta Europske unije dobila je nove konture, što se odrazilo na fenomen globalizacije u Europi. Danas Europska unija ima više od pola milijarde stanovnika, i to govori u prilog globalizaciji jer europsko tržište nastupa jedinstveno i homogeno te se tako pokušava suprotstaviti moćnim utjecajima tržišta Kine i Indije od kojih svaka ima više od milijardu i pol stanovnika, jeftinu radnu snagu i proizvodnju. Ne smije se zaboraviti moćni utjecaj sjevernoameričkog tržišta koje još uvijek želi dominirati u svijetu. Uz sukob tržišta imamo i sukob civilizacija o kojem je govorio Samel Huntington.

Suverenizam i nacionalizam, je li ih opravdano poistovjećivati? Jesmo li ulaskom u EU izgubili, neki kažu i ugrozili, suverenitet države?

- Suverenizam bih definirao kao autonomiju države da slobodno i samostalno odlučuje o svojoj politici i društvenom ustroju. Ne bih ga poistovjećivao s nacionalizmom jer nacionalizam ima negativnu konotaciju. Suverenizam se ostvaruje kroz patriotizam koji je sveden na razumnu mjeru. Kada je riječ o Hrvatskoj, naravno da se nameće pitanje koliko je suverenost države ugrožena ulaskom u Europsku uniju. Moje je mišljenje da je veći problem narušenost državne suverenosti gospodarskim kolapsom, što je rezultiralo odlaskom mladih ljudi iz Hrvatske. Ulazak ruskog kapitala da sanira posrnulo gospodarstvo imat će za posljedicu da će premijer koji je u javnosti do sada bio stigmatiziran kao "bruxelleski ćato" postati "moskovski prota".

Prijeti li suverenizam u svojim ekstremnijim formama dosadašnjem "modelu" Europske unije? Vidimo da neke države, poput Mađarske, teže izolacionizmu, zatvaraju granice...

- Izbjeglička kriza izazvala je val nacionalističkog nezadovoljstva diljem EU-a. Javlja se želja za ponovnim nadzorom nad državnim granicama. Paradoksalno je da u Europskoj uniji imamo trend razbijanja "schengenske Europe", dok hrvatska politika žudi da postane njegov dio. To je ponovno potvrda da se Vlada do kraja poigrava državnim suverenitetom, pa je razumljivo da se u Hrvatskoj javlja pokret "Lista suverenista" sa željom da se jasnije definiraju konture nacionalne politike u sklopu Europske unije.

Hrvatski suverenisti nova su politička platforma, no kakav je njihov potencijal i koji su problemi?

- Potencijal za djelovanje desnice u Hrvatskoj je jako velik. Problem desnice je da su glavni bukači "agenti" HDZ-a poput Hasanbegovića i Zekanovića, slično kao što je svojedobno bio pravaš Anto Đapić. Velik je problem na političkoj sceni da HDZ indirektno kontrolira desnicu, a sam se nagurava u centar, tako da desničarsko biračko tijelo ili ne izlazi na izbore ili je rascjepkano na desetak strančica koje ne mogu prijeći prag. Onog časa kada se pojavi politička opcija prema uzoru na partiju Viktora Orbana, moguće je da će doći do radikalnih promjena na političkoj sceni. Korupcija u državnim institucijama, a posebice u pravosuđu, dovest će do "orbanizacije" Hrvatske.(D.J.)