Novosti
VIŠNJA LJUBIČIĆ, PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA

Nasilnici nisu čudovišta
ili demoni iz pakla, oni
su ljudi koje poznajemo
Objavljeno 6. ožujka, 2019.
Brojne su instance nesenzibilizirane za rodno uvjetovano nasilje, i tu treba još puno edukacije i osvještavanja

Promjena sustava za borbu protiv nasilja nad ženama, analiza izvještavanja o rodno uvjetovanom nasilju, implementacija Istanbulske konvencije u Hrvatskoj i druge aktualnosti tema su razgovora s Višnjom Ljubičić, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova koji objavljujemo u tjednu u kojem se obilježava Međunarodni dan žena.

Vaš je ured nedavno objavio analizu medijskog izvještavanja o slučajevima nasilja prema ženama. Koje su vaše glavne zamjerke medijskom izvještavanju o toj temi? Kako utjecati na promjenu pristupa toj temi, žrtvama i nasilnicima? Kako stoji Glas Slavonije u toj analizi?

- Analizu medijskog izvještavanja o slučajevima nasilja prema ženama proveli smo u okviru EU projekta "Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama" koji pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao nositeljica, provodi u suradnji sa Ženskom sobom - Centrom za seksualna prava, koja je provela drugu analizu medijskog izvještavanja - Analizu medijskog izvještavanja o femicidu. Analizirano je više od 4000 članaka u razdoblju od pet godina (2012.-2016.) na pet portala (24sata.hr, tportal.hr, index.hr, jutarnji.hr, vecernji.hr) i u tri tiskovine (Jutarnji list, Večernji list i Slobodna Dalmacija). Ono što smatramo problematičnim u izvještavanju o jednoj vrlo osjetljivoj temi - rodno uvjetovanom nasilju - uključivanje je pretpostavki i nagađanja o raznim elementima nasilnog čina umjesto objektivnog izvještavanja o provjerenim činjenicama (u gotovo svakom drugom članku - 48 % članaka), senzacionalistički naslovi u 33 % članaka, otkrivanje identiteta na način da se otkriva adresa na kojoj je nasilje počinjeno - 26 % slučajeva. Nadalje, više od 10 % članaka čin nasilja dovodi u kontekst ljubavi, a 8 % sugerira odgovornost žrtve za nasilje koje je nad njom počinjeno. Naravno da nisu svi mediji isti i da postoje oni koji o ovoj temi izvještavaju na senzibilizirani način, ne koriste senzacionalizam i nastoje zaštititi žrtvu od sekundarne viktimizacije. Smatramo da je Glas Slavonije jedan od takvih medija te stoga i nije bio uključen u ovu analizu jer smo odabrali one u kojima smo i ranijim monitoriranjem primijetili ovakve propuste. Promjena ovakvog načina izvještavanja ponajprije mora doći iz samih medija, što znači da svi medijski djelatnici/e moraju biti educirani o tome što je rodno uvjetovano nasilje i na koji način pogrešno izvještavanje o njemu utječe na percepciju javnosti. Upravo zato smo na temelju dviju provedenih analiza i u suradnji s medijskim djelatnicima/ama izradili Medijski kodeks - vodič za senzibilizirano izvještavanje o nasilju prema ženama i femicidu, koji ćemo predstaviti 8. ožujka, prigodom čega ćemo pozvati sve medije da potpišu sporazum kojim prihvaćaju 20-ak smjernica o senzibiliziranom izvještavanju o rodno uvjetovanom nasilju.

Nema čarobnog štapića
Analiza daje zanimljiv uvid u terminologiju koja se koristi kada se opisuju nasilnici. Ističete kako nazivi "monstrum", "čudovište" i slični koji se često koriste u njihovu opisivanju, iskrivljuju poimanje o tome tko je i što je nasilnik. Možete li to malo pojasniti?

- Kada govorimo o rodno uvjetovanom nasilju, odnosno onom koje u neproporcionalno većem postotku pogađa žene (u Hrvatskoj žrtve nasilja od strane bliskih partnera i nasilja u obitelji su žene u postotku od 75 do 92 %, ovisno o kojem se obliku nasilja radi, u slučajevima seksualnog nasilja silovanja čak u 100 % slučajeva), onda je od izuzetne važnosti da se osvijesti da počinitelji takvog nasilja nisu neka nadnaravna bića, već osobe koje su žrtvi najbliže - njihovi partneri, supruzi, bivši supruzi, očevi - dakle oni na koje bi se svatko trebao moći najviše osloniti i računati na njihovu zaštitu i podršku. Međutim, iz statistike MUP-a jasno je vidljivo da to, nažalost, nije tako. Od svih ubijenih žena od strane bliskih im osoba, od 2013. godine do danas svaku drugu je usmrtio upravo njezin tadašnji ili bivši partner ili suprug. Nasilnici su počinitelji ili prekršajnog djela nasilja u obitelji ili kaznenog djela i kao takvi trebaju biti i imenovani. Dakle, oni nisu čudovišta iz bajke ili demoni iz pakla, oni su ljudi koje poznajemo, s kojima možda radimo, koji su možda dio i naše obitelji. Oni nisu došli odnekud, njih nije zaposjelo neko strano biće pa ih učinilo nasilnima. Oni su ljudi koji vlastite frustracije i nemoć suočavanja sa svakodnevnim životom, problemima i izazovima ne znaju ili ne žele riješiti na nenasilan način. Također, ovakvi nazivi kod određenog broja osoba mogu izazvati suprotan učinak od zgražanja i osude, pa će taj dijabolični naziv poistovjetiti s osjećajem moći, izuzetnosti, posebnosti i slijediti ga kao primjer. To je moguće izbjeći tako da se počinitelje nasilja naziva pravim nazivom: ubojica, nasilnik, silovatelj.

Što je prihvaćanje Istanbulske konvencije dosad donijelo Hrvatskoj? Koji su njezini konkretni učinci i što još zakonodavac, izvršna vlast i druge institucije moraju učiniti kako bi implementacija konvencije bila potpuna?

- Ni jedan dokument sam po sebi, pa tako ni Istanbulska konvencija, ne može promijeniti cijeli sustav preko noći. Naime, Istanbulska konvencija nije čarobni štapić koji može promijeniti dosadašnju praksu, već se njom utvrđuje niz mehanizama koji se trebaju implementirati u domaće zakonodavstvo nakon čega isti trebaju zaživjeti i u praksi, te se svakako radi o procesu koji će trajati određeno vrijeme. Ratifikacijom Konvencije Republika Hrvatska se obvezala osigurati zakonski okvir koji će, između ostalog, učinkovito sankcionirati svako nasilje između partnera, neovisno o tome radi li se o bivšim ili sadašnjim partnerima te neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom. Također se obvezuje žrtvama nasilja osigurati besplatnu pravnu pomoć (što nije slučaj prema trenutnom zakonskom rješenju), zatim poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurala osnivanje dovoljnog broja lako dostupnih skloništa za žrtve nasilja te niz drugih mjera čime se unaprjeđuje borba protiv nasilja nad ženama na nacionalnoj razini. Potrebno je uskladiti čitav niz zakona koji se odnose na primjenu Konvencije, a koji još nisu s njom usklađeni (npr. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon i mnogi drugi). Treba naglasiti da su neki dokumenti već doneseni i usklađeni s Konvencijom kao Nacionalna strategija razvoja sustava podrške žrtvama i svjedocima u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2018. do 2020. ili Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja i dr.

Nekoliko je slučajeva u posljednje vrijeme odjeknulo u javnosti, posebice slučaj Darka Kovačevića Daruvarca. Je li opravdana ljutnja građana na pravosudni sustav u ovom slučaju? Kako uopće zaštititi žrtvu u takvim slučajevima?

- Konkretan slučaj pokazao je brojne propuste u sustavu zaštite žrtve i procesuiranja počinitelja. Pokazalo se da su brojne instance, od policije, državnog odvjetništva do pravosuđa, nesenzibilizirane za rodno uvjetovano nasilje i da tu treba još puno edukacije i osvještavanja. Javnost je reagirala u nekoliko navrata jer je u tijeku obrade samog slučaja žrtva, koja je jedva ostala živa od premlaćivanja, i dalje bila viktimizirana - kroz prijetnje, kroz sudski postupak u kojem je bilo dopušteno da se problematizira njezin karakter ili puštanje na slobodu do pravomoćnosti presude bez određivanja zaštitnih mjera. Ovaj je slučaj nažalost još jedan primjer zašto žrtve ne vjeruju institucijama da će biti zaštićene ako prijave nasilje.

Je li se što promijenilo u policijskoj praksi prema žrtvama rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja? Koje su vaše zamjerke tom dijelu sustava?

- Možda će vas iznenaditi, ali u svojim izvješćima o radu, a na temelju postupanja po pritužbama na nasilje u obitelji, već godinama ističemo kako je najveći napredak u području procesuiranja obiteljskog nasilja i nasilja među bliskim osobama ostvarila upravo policija. Kontinuiranom edukacijom, treninzima i unapređenjem sustava, kao i suradnjom s našom institucijom, koja je formalizirana Memorandumom o suradnji te ostvarena provođenjem redovne višegodišnje izobrazbe na Policijskoj akademiji iz područja od zajedničkih interesa s naglaskom na praksu rada pravobraniteljice u predmetima obiteljskog nasilja, policija je napravila znatan iskorak na svim poljima - prepoznavanju, prevenciji, procesuiranju i suzbijanju obiteljskog nasilja i nasilja među bliskim osobama. Međutim, da bi se doista postigla znatna promjena te preokrenuli negativni trendovi, svi bi dionici, a posebice državno odvjetništvo, pravosuđe, ali i mediji, političari/političarke i obrazovni sustav, trebali svoja postupanja i djelovanja prilagoditi najboljim međunarodnim praksama nulte tolerancije na nasilje, ne samo kroz penalnu politiku i pravosuđe nego i kroz osiguranje kontinuirane i sustavne izobrazbe na svim društvenim razinama, kao i uvođenjem redovitih treninga i edukacija za sve dionike, a posebice profesionalce u ovom području.

Dvostruko opterećene
Kakva je situacija u Hrvatskoj kada je riječ o plaćama žena i muškaraca? Je li jaz u plaćama i dalje izražen i kako on utječe na društvo?

- Jaz u plaćama između žena i muškaraca u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina iznosi od 10 do 11 posto, jaz u mirovinama 20 posto. Važno je napomenuti da taj jaz nije rezultat samo nejednakih plaća za rad iste vrijednosti, nego obuhvaća mnoge uzroke koji odražavaju neravnopravnost žena i muškaraca u društvu. Između ostalog on nastaje i zbog činjenice da žene odlaze na rodiljne dopuste te da u većem postotku koriste i rodiljne i roditeljske dopuste (samo 2 posto muškaraca već godinama koristi isto usprkos zakonskoj mogućnosti), zbog toga što se očekuje da u slučaju bolesti djeteta one budu te koje će ići na bolovanje, zbog toga što se u većini slučajeva one brinu i o starijim i nemoćnim članovima obitelji, zbog toga što postoji i vertikalna i horizontalna segregacija na tržištu rada, što rade više na određeno vrijeme i u sektorima i na pozicijama koje su slabije plaćene itd. Na jaz u plaćama i mirovinama djeluju još uvijek prisutne podjele rodnih uloga.

Kako komentirate mirovinsku reformu koja teži izjednačavanju dobi za odlazak u mirovinu žena i muškaraca?

- Kod propisivanja dobi za odlazak u mirovinu žena i muškaraca trebalo bi u obzir uzeti društvenu stvarnost, a ne ići samo za formalnim izjednačavanjem. Naime, žene i muškarci su u neravnopravnom položaju u brojnim situacijama vezanim uz posao: pri zapošljavanju, sudjelovanju na tržištu rada, ostvarivanju mogućnosti napredovanja, zastupljenosti na svim razinama na kojima se donose odluke, ravnopravnom dijeljenju poslova brige oko kućanstva, djece i starijih članova obitelji i slično. Zaboravlja se da upravo žene obavljaju poslove koji su od društvene važnosti, a koji ostaju neplaćeni, da su zaposlene žene dvostruko opterećene jer se podrazumijeva da je njihova dužnost da uz posao obavljaju i sve kućanske poslove i brinu se o djeci, odlaze na bolovanja zbog djece i općenito imaju nejednake startne pozicije za razvoj, usavršavanje, napredovanje. Sve je to društveni kontekst koji se ne bi smio zanemariti pri donošenju bilo kojeg propisa ili u bilo kojoj reformi.

Uskoro će objava godišnjeg izvješća o radu ureda pravobranitelja u 2018. godini. Na čemu će naglasak biti u ovom izvješću, ponavljaju li se problemi i teme koji su dominirali i prijašnjih godina?

- Institucija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u svojim godišnjim izvješćima o radu koje podnosi Hrvatskom saboru daje pregled svih područja koja prati iz aspekta poštovanja načela ravnopravnosti spolova po osnovama iz svoje nadležnosti, a to su spol, bračni i obiteljski status i spolna orijentacija. To su područje rada i zapošljavanja, nasilja, obrazovanja, medija, reproduktivnih prava, političke participacije, roditeljske skrbi, zakonodavnih izmjena, pristupa robama i uslugama i dr. Za svako od ovih područja navodimo uočene manjkavosti u sustavu i predlažemo poboljšanja, odnosno izdajemo preporuke. Iz iskustva prošlih godina vidljivo je da postoje problemi koji su kontinuirani, odnosno da se ne rješavaju ili se rješavaju vrlo sporo. Izvješće za 2018. je u izradi i bit će objavljeno nakon predaje Hrvatskom saboru krajem ožujka.

Dijana Pavlović
JOŠ NE ZNAMO JESU LI STRANKE KAŽNJENE ZBOG NEPOŠTOVANJA SPOLNE KVOTE
Hoćete li pratiti zastupljenost žena na listama za Europski parlament? Jesu li političke stranke napredovale u tom smislu?- Zastupljenost žena na kandidacijskim listama pratimo za svake izbore, parlamentarne, lokalne i za Europski parlament jer Zakon o ravnopravnosti spolova u čl. 15 propisuje da prilikom utvrđivanja i predlaganja liste kandidata/tkinja političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji dužni su poštovati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti na izbornim listama sukladno čl. 12. koji kaže da je neuravnoteženost jednog spola ako je zastupljenost u tijelima političkog i javnog odlučivanja niža od 40 %. Budući da su kod nas žene podzastupljeni spol i u parlamentu i na lokalnoj razini, znači da bi njihova zastupljenost na listama trebala biti najmanje 40 %. Prateći sve dosadašnje izbore, to je jako rijedak slučaj. Članak 35. Zakona o ravnopravnosti spolova predviđa prekršajne sankcije za sve predlagatelje kandidacijskih lista koji ne poštuju propisanu spolnu kvotu. Na posljednjim lokalnim izborima na ukupno 374 lista (14 %) nije poštovana spolna kvota. Za sada nemamo saznanja je li i koliko stranaka zbog toga bilo kažnjeno, a budući da ni na naš zahtjev da o tome budemo obaviješteni od Državnog odvjetništva nismo dobili odgovor, uputili smo upite svim političkim strankama i čekamo odgovore.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana