Više od 15.000 obitelji primilo je izgladnjelu djecu od 1917. do 1919.
Objavljeno 2. ožujka, 2019.
Uz fra Didaka Buntića, brojni drugi pomagali su to spašavanje, a zahvala je upućena udomiteljima u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj
Svečanu akademiju, u spomen na 100. godišnjicu spašavanja djece od gladi dovođenjem na dohranu u Slavoniju, Baranju i Srijem i Bačku krajem i nakon 1. svjetskog rata (1917. - 1919.), organizirala je Slavonska udruga Hercegovaca, Područni centar Osijek Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Ogranak Matice hrvatske Osijek. O veličanstvenoj akciji udomljavanja gladne djece govorili su prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Osijek, i prof. dr. sc. Srećko Tomas, predsjednik Slavonske udruge Hercegovaca, a skup je pozdravio i predsjednik osječkog Ogranka MH-a Ivica Završki.
Faktografija
Prof. ddr. Brekalo napomenuo je da je faktografiju tih događanja objavio u Magazinu osječkog dnevnog lista Glasa Slavonije od 8. prosinca 2018. godina te ukratko prepričao svoja istraživanja na tom području. Glavni dio akademije održao je prof. dr. Srećko Tomas rekavši da su, osim fra Didaka Buntića, brojni drugi pomagali to preseljenje i udomljenje te da je najveća zahvala upućena udomiteljima diljem Slavonije, Srijema i Bačke, koji su primili jedno, a ponekad i dvoje izgladnjele djece iz Hercegovine, Dalmacije i Istre. Predavanje je podsjećanje na zbrinjavanje djece u 1. svjetskom ratu na području Austro-Ugarske Monarhije, a predavač se najviše pozivao na zbornik radova "Fra Didak Buntić - čovjek i djelo", koji je tiskan 2009. na više od 600 stranica.
- Krajem Velikog rata i neposredno nakon njega u Slavoniju, Baranju, Srijem i Bačku stiglo je oko 13.000 izgladnjele djece iz Hercegovine, Dalmacije i Istre. Organizator preseljenja bio je Zemaljski odbor iz Zagreba. Tomas je podsjetio i na "Pjesmu gladi", feljton napisan u Zagrebu, velikog hrvatskog pjesnika A. B. Šimića nastalog u to vrijeme (1916.). Pisao je o svom prijatelju Iliji Glavoti koji se razbolio i umro od sušice, koju je, pak, dobio kao posljedicu gladi.
O tim je događanjima pisao i fra Andrija Nikić u knjizi "Godine gladi" te Mira Kolar u znanstvenom radu "Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj za Prvog svjetskog rata".
Ćirom do Broda
- Prvi ćiro (uskotračni vlak) krenuo je iz Mostara 10. rujna 1917. i stigao do Bosanskog Broda. Nakon oporavka, drugog su dana prešli Savu mostom pješice jer nije bilo željezničkog mosta te nastavili k svojim udomiteljima. Novine (Narodna zaštita) pratile su taj cijeli put i akciju. Biskup Bauer poručio je svećenstvu da propagiraju udomljavanje. Mnogo je pomogao i ravnatelj Franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, koji je već prije bio zadužen za provođenje opismenjavanja, kada je naučio čitati i pisati 100.000 nepismenih. U preseljenju su sudjelovala djeca od 3 do 17 godina, a prema podatcima, oko 15.000 obitelji bilo je uključeno u tu veliku akciju - rekao je Tomas.
- U akciju je bilo uključeno svećenstvo svih triju religija, a povratak je ubrzan, posebice hrvatske djece, nakon formiranja Kraljevine Jugoslavije i početka velikosrpske politike - rekao je Tomas te dodao da je taj događaj dokazao jedinstvo hrvatskog naroda gdje god bili.
Događaji od prije sto godina potaknuli su mnoge književnike da napišu vrijedna književna djela. Među njima najsvježiji je primjer veliki i plodni hrvatski književnik Miro Gavran, koji je nedavno promovirao svoju knjigu "Nekoliko ptica i jedno nebo", koja je inspirirana događajima preseljenje djece iz Hercegovine, Dalmacije i Istre u Slavoniju, Srijem i Bačku početkom 20. stoljeća.
Darko Kovačević
PAROBRODOM OD BRODA DO VUKOVARA
Svako dijete u Brodu na Savi dobilo je razglednicu da se jave roditeljima, a potresne su neke riječi djece: “Dobili smo komad kruva za cijelu obitelj” ili “Ovdje pada kiša” (uzrok gladi bila je i nezapamćena suša u Hercegovini i Dalmaciji 1917.). U novinama su tiskane i riječi zahvale roditelja čija su djeca otišla. Dana 28. rujna 1917. djeca su parobrodom odvezena od Broda N/S do Vukovara. Rekapitulacija akcije obavljena je 1920. i prema njoj na dohrani je bilo 12.270 djece, a već se kući vratilo oko 9.000 djece. Godine 1918. na dohrani je upisano 20.648 djece. Nakon kraja 1. svjetskog rata naglo opada broj djece na dohrani. Mnoga su i ostala, a poslije su dovela svoju obitelj.
PORODICA BESTVINA
Tomas je naveo i primjere nastavka života djece koja su 1918. stigla na dohranu u Osijek. Izdvojio je gospođu Vjekoslavu Koller Bestvina, koja je do umirovljenja kao inženjer radila u Saponiji i udavši se rodila u Osijeku dva sina, koji su sada uspješni stručnjaci - jedan matematičar u SAD-u, a drugi informatičar u Osijeku.
Prvi ćiro (uskotračni vlak) krenuo je iz
Mostara 10. rujna 1917. i stigao do
Bosanskog Broda
20.684
djece bilo je 1918. na dohrani