Dolazak svećenika iz dalekog Benina u svoj dom prigodom ovogodišnjeg blagoslova kuća i obitelji neki retfalački župljani dočekali su s nevjericom i uzbuđenjem. Na njegov iskreni osmijeh uzvratili su i oni osmijehom. Bila je to izvrsna lekcija o općenitosti ugrađenoj u sam naziv Katoličke Crkve na način na koji je to promišljao apostol Pavao u svojoj Poslanici Kološanima (3:11): "Nema više ovdje ni Grka ni Židova,... ni tuđinca ni barbara, ni roba ni slobodna čovjeka; tu je samo Krist..."

Vlč. Robert Djossou (39) stigao je u Đakovačko-osječku nadbiskupiju još u studenome 2017. kao misionar. Trebao bi ovdje ostati tri godine kako bi stekao nova pastoralna iskustva. Trenutno je raspoređen u Župu Uzvišenja Svetog Križa u Retfali, gdje surađuje sa župnikom, vlč. Ivicom Martićem, i kapelanom, vlč. Božidarom Nađom. Krstio se sa 16 godina, a obred krštenja obavio je hrvatski misionar, vlč. Antun Štefan, ili Toni, kako ga zovu njegovi nekadašnji župljani u Beninu, u kojem je proveo 18 godina. Štefan je danas nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela, koja djeluju pod okriljem vatikanske Kongregacije za evangelizaciju naroda. Kako nam je rekao vlč. Štefan, strani misionari puno su učinili na podizanju Katoličke Crkve u Beninu. Danas katolici u toj zapadnoafričkoj zemlji, koja je dugo bila francuska kolonija, čine 23 posto ukupnog stanovništva. Katolička Crkva organizirana je u deset biskupija i nadbiskupija. Ima 440 svećenika te više od 900 redovnica i redovnika. Afrički misonar na službi u Retfali potječe iz Župe Svete obitelji u Adjarri, u biskupiji Porto-Novo. Upravo je u toj župi vlč. Toni Štefan 16 godina bio misionar, od 1988. do 2004., svjedočeći rastu zajednice u koju je poslan. Važan misionarski zadatak u toj zemlji od 1988. obavljaju i časne sestre iz Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, čije je sjedište u Osijeku.


Vlč. Robert studirao je dvije godine filozofiju u sjemeništu "Mgr. Louis Parisot" u Tchanvédjiju, a nakon jednogodišnje pastoralne prakse na istom učilištu pristupa četverogodišnjem studiju teologije. Zaređen je 2011. u katedrali Naše Gospe od Bezgrešnog začeća u Porto-Novu. Nakon obavljanja pastoralnih dužnosti u Affameyju, Koutiju i Louhou njegov ga je biskup poslao kao misionara u Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Našem sugovorniku hrvatski je jezik prilična nepoznanica, što mu je i prepreka nekom ozbiljnijem pastoralnom radu. Mi smo se s vlč. Robertom Djossouom sporazumjeli uz pomoć prevoditelja koji govori francuski. To je i službeni jezik u Beninu, u kojem se govori više od 50 jezika. Beninski misionar pripada manjinskom narodu Goun, koji djelomice živi i u susjednoj Nigeriji te ima milijun pripadnika. Biblija je na gunski (gungbe) jezik prevedena još 1923. Kako nam objašnjava vlč. Robert Djossou, osim katolika u Beninu žive još protestanti i muslimani (na sjeveru zemlje), a najbrojniju vjersku skupinu čine pripadnici tradicionalnih religija, odnosno animisti. Ipak, najpoznatiji vjerski svjetonazor koji potječe iz Benina je vodun (vudu).


U toj državi u zapadnoj Africi, koja graniči s Togom na zapadu, Nigerijom na istoku te Burkinom Faso i Nigerom na sjeveru, živi otprilike 11 milijuna ljudi. Do 1975. ta se država zvala Dahomej. Neovisnost je stekla 1960. Naš sugovornik reći će kako ljudi u Beninu nemaju puno u materijalnom smislu, ali su sretni i zadovoljni. Radostan je što ga je njegov biskup poslao u Hrvatsku jer ovdje ima puno toga što može naučiti i s tim se iskustvom vratiti u domovinu. S Osijekom ga povezuje zanimljiva činjenica. Naime, tijekom teološkog školovanja stipendirala ga je Župa Duha Svetoga u Čepinu. Kako nam je rekao njezin župnik, vlč. Zvonko Pažin, riječ je o jednom od uobičajenih načina potpore crkvama u potrebi.


- Mi danas imamo tu sreću da misionari iz Afrike dolaze k nama jer smo svi mi jedna Crkva. Nekada smo mi iz Europe odlazili u Afriku kako bismo njima propovijedali Evanđelje Isusa Krista. Naša Crkva u Europi danas se čini starom i umornom i dobro je da nam ima tko doći pun mladosti i elana te nam uzvratiti posjet pozivajući nas na nasljedovanje Krista. Oni nama dolaze kao bogatstvo i blago - rekao nam je vlč. Toni Štefan.
Porto-Novo udaljen je cestovnom vezom od Osijeka 7494 kilometra, no umjesto krajnje nesigurne i mjestimično teško prohodne transsaharske autoceste, koja na više mjesta prelazi u nerazvrstanu cestu, svatko normalan tu udaljenost prevaljuje zrakoplovom Zagreb-Pariz i Pariz-Cotonou. Vlč. Robert zadovoljan je svime što je susreo u Hrvatskoj. Ističe simpatične i pristupačne ljude. Ipak, nedostaje mu Afrika i rodni Benin, a ponajviše majka, s kojom se ima priliku čuti preko Skypea.