Ivana Popović (1968. - 2016.) jedna je od najintrigantnijih hrvatskih suvremenih umjetnica koja je svojom preranom smrću ostavila neobrađen, nesistematiziran i javnosti nedovoljno poznat opus. MSU priprema veliku retrospektivnu izložbu koja će biti otvorena 21. ožujka. Izložbom će se po prvi puta predstaviti njezina postignuća na području kazališta, kostimografije, performansa, kiparstva, mode, slikarstva, crteža, primijenjene umjetnost i produkt dizajna. Diplomirala je kiparstvo na ALU u Zagrebu 1993. Još kao studentica djelovala je na nezavisnoj suvremenoj kazališnoj sceni kao voditeljica kazališnih skupina - Studio kinetičke figurativne skulpture Linija manjeg otpora i Virus Teatar Michelangelo. Tada su je proglasili zvijezdom zagrebačke off-scene zbog iznimno originalnog i nekonvencionalnog pristupa. Već od prvih izvedbi razabiru se neki stalni elementi koji će trajno obilježiti njezin rad. S jedne strane to su sklonost igri, parodiji, travestiji i ironiji, skulpturalnosti kostima i preobrazbi tijela kostimom. S druge strane vidljive su naznake njezina središnjeg umjetničkog i životnog načela, tzv. etike estetike, umjetničkoga aktivizma u skladu s kojim je kritički sagledavala, preispitivala, i ismijavala mnoge društvene fenomene. Ostvarila je obiman kostimografski opus za preko dvadeset predstava u Sloveniji i Hrvatskoj.

Na polju je modnoga dizajna od početaka djelovala neovisno o lokalnoj modnoj sceni, neopterećena svjetskim trendovima. Svu odjeću šivala je sama, naglašavajući rad s prirodnim materijalima. Ručno je bojala i oslikavala tkanine, kojima je pristupala kao obliku kiparenja: "Šivanju pristupam kao čistom kiparstvu: pogledam čovjeka, skinem mjeru i napravim mu oklop. Ne pratim modne trendove nego ljude i društvo". U seriji projekata Žrtve mode i Standard konfekciji najjasnije je simbolički upisana Ivanina profesionalna i privatna kritika modnoga sustava. Kroz igrokaz i performans Žrtva mode uvijek je na nov način interpretirala vječno aktualnu temu ovisnosti o modnim trendovima i kompulzivnoj potrošnji, te je u više od 15 godina realizirala brojne projekte posvećene tom fenomenu. U vizualnoj umjetnosti ostvarila je raznorodan opus: slike, kolaže, crteže, skulpture, instalacije. Nije ju zanimalo istraživanje forme, već prikaz trenutka i doživljaja, prijenos emocija i priče. Uvijek joj je čovjek bio u središtu, a priroda drugi izvor nadahnuća. Modelirala u glini, materijalu kojim su drevni narodi oblikovali prve uporabne predmete, ali i votivne figure. Ta iscjeljujuća snaga zemlje i rada ruku bit će joj jedna od glavnih oslonaca u najtežoj borbi života, borbi s karcinomom dojke, kada će se vratiti modeliranju, hipnotički stvarajući 10.000 figurica Promatrača. U svom radu, umjetničkom ili modnom, nikada nije bila žrtva konvencija koje nam nameće društveni i kulturni kontekst. Svježom i hrabrom energijom provocirala je domaću publiku. Spontano je radila interdisciplinarno i intermedijalno pa je teško danas napraviti jasnu razliku između njenog kostimografskog, modno-dizajnerskog, kiparskog i performativnog rada. Ipak često se u intervjuima vraćala na temu mode i zašto se primarno odlučila tako izražavati: "Odjeća je najzdraviji medij, ljudi se u tom najbolje nađu. Draže mi je da netko ono što sam mu napravila ne skine, nosi, voli i ljubi nego da moj kip stoji na kakvom trgu".

Izložbu će pratiti monografija urednice Nataše Ivančević, te bogat diskurzivni edukativni program. Autorica i kustosica izložbe i teksta u monografiji: Nataša Ivančević, muzejska savjetnica i pomoćnica ravnatelja MSU. N.Vek.