Sport je postao razlog zbog kojeg se o Slavoniji piše i govori pozitivnim tonovima u medijima na državnoj razini. Gostovanja reprezentacija, gimnastika, Pannonian, Sokolski dom, pa gradnja stadiona na Pampasu... Sve više i o Rukometnom klubu NEXE. Svaki njihov uspjeh odmah osvane na portalima, sve više novinarske i TV ekipe stižu u Našice. Mali NEXE zanimljiv je zato što se pojavila još jedna hrvatska momčad u bilo kojem kolektivnom sportu koja uspješno igra i u europskim okvirima, koja “skida skalpove” klubovima iz Bundes lige i Lige prvaka. Ljudi vole lijepe priče iz malih sredina. Posebno u sportu u kojem imamo dominaciju jednoga kluba koji od osamostaljenja nije prepustio ni jedan naslov prvaka Hrvatske, a od 2003. godine su apsolutni vladari dvostruke krune. Dovoljno da rukometaši Zagreba svoje državne pokale ne znaju niti proslaviti kako to dolikuje. Za njih je osvajanje pehara postao samo “običan dan u uredu”. Zbog toga razloga NEXE je dobio simpatizere ne samo u Našicama i Slavoniji nego u svim dijelovima Hrvatske, čak i u Zagrebu. Zbog sve jačih udara “gomova s Krndije” dovoljno je da se postavi i pitanje: Može li NEXE srušiti dominaciju Zagreba? Legendarni Mirko Novosel znao je reći: kad Cibona kihne, hrvatska košarka ima upalu pluća. Možda u tome i treba tražiti probleme hrvatske košarke jer danas Cibona “leži u vrućici”. Slično možemo reći kako su stvari postavljene i u hrvatskom rukometu. Zagreb definitivno ne smije šrmcati jer onda je u problemu hrvatski rukomet.

Nedavno je u Njemačkoj provedeno istraživanje o padu zanimanja za tamošnju nogometnu Bundes ligu. Generalni je zaključak kako zanimanje pada zbog dugogodišnje dominacije Bayerna. Ljudi u sportu vole rivalstvo, a ne dominaciju. Zato se svi nadaju kako je Zagreb dobio bar ravnopravnog rivala. Koji će učiniti i Zagreb i hrvatski rukomet boljim. Uostalom, na pragu 21. stoljeća najveći rival Zagrebu bio je Metković. Osvojio je tada Kup EHF-a, zbog “slučaja Lacković” oduzeti su im i važni bodovi u borbi za naslov prvaka. Tada su u Metkoviću igrali Goluža, Dominiković, Kaleb, Metličić, a pridružio im se i tada mladi Ivano Balić. Kao što u Našicama “rastu” Šipić, Vida, Jaganjac, sutra možda i Car, Jelinić, Gadža... U RK NEXE lukavo zasad ne spominju mogućnost napada na Zagreb. Zbog straha? Ni najmanje. Uostalom, kupnjom Halila Jaganjca ili opoziv posudbe Ivana Sršena u sporu koji je pokazao i dalje veliki utjecaj Zagreba u rukometnim strukturama, dokazali su kako će povući i poteze koji se neće baš svidjeti onima koji stoluju u uredima na Trgu sportova. Više čudi strah raznih rukometnih stručnjaka, koji na pitanje usporedbe snaga i NEXE-a i Zagreba za medije objave “silenzio” ili prodaju demagogiju poput “Zagreb je uvijek Zagreb”. Politika RK NEXE nije preskakanje stepenica. Premda ovaj projekt traje već gotovo 15 godina, objektivno ovo je tek prva sezona kada možemo govoriti o NEXE-u u kontekstu pariranja Zagrebu. Zato, ako trofeji i izostanu ove godine, treba nastaviti raditi dalje. Proslava, kad oni stignu, zato će biti puno bučnija.