Oproštaj Dietera Kosslicka, alfe i omege Berlinalea, koji nakon osamnaest godina odlazi s funkcije direktora, nije bio u velikom stilu jer osim po proljetnim temperaturama i sunčanim danima 69. Berlinale neće nam ostati u lijepom sjećanju.

Počelo je loše, završilo skandalozno, a između smo svjedočili jednom od najbljeđih Berlinalea posljednjih godina. Festival je otvorila razočaravajuća drama Dobrota stranaca u režiji danske filmašice Lone Scherfig, a film Jedna sekunda Zhanga Yimoua kao posljednji u konkurenciji iznenada je otkazan. Službeno priopćenje govori o "tehničkim poteškoćama i problemima u postprodukciji", no nitko u to nije povjeravao pa su se mediji raspisali o cenzorskom skandalu, što ne bi bio prvi slučaj za kineske vlasti koje strogo kontroliraju kakvi filmovi izlaze iz Kine u svijet. Ovaj je put deblji kraj izvukao veteran Zhang Yimou, koji je proslavio kinesku kinematografiju u svijetu, no čini se da kinesku vlast nešto žulja u njegovoj drami koja govori o kulturnoj revoluciji 1960-ih. Šteta što je Yimuov film (koji je najavljivan kao jedan od favorita) povučen jer bi zasigurno podigao ljestvicu natjecateljskog programa 69. Berlinalea.

Nagrade za najbolju mušku i žensku ulogu pripale su kineskom duetu Wang Jingchunu i Yong Mei, koji u trosatnoj generacijskoj sagi koja se bavi posljedicama kineske demografske politike "jedna obitelj, jedno dijete" Doviđenja moj sine tumače muža i ženu. Srebrni medvjed za najbolju režiju pripao je njemačkoj filmašici Angeli Schanelec za dramu Ich war zuhause, aber (Bila sam kod kuće, ali) u kojoj pratimo priču udovice čiji sin pobjegne od kuće i živi tjedan dana u divljini. Nezaslužena nagrada za pretenciozan uradak. Nagradu za najbolji scenarij dobio je Claudio Giovennesi za film La paranza dei bambini (Pirane), "adolescentsku Gomorru" koja oslikava transformaciju napuljskih srednjoškolaca u lokalnu gangstersku bandu. Iako pomalo prežvakana tema, riječ je o dobrom i energičnom filmu odličnih uloga mladih glumaca. Velika nagrada žirija završila je u rukama Francoisa Ozona za dramu Grace a Dieu (Milošću Božjom), koja govori o borbi za pravdu žrtava pedofilije svećenika u Lyonu optuženog za seksualno napastovanje čak sedamdeset dječaka u crkvnim redovima. Solidan film, no nagradu je dobio zbog kontroverzne i važne teme kojom se bavi. Žiri kojim je predsjedala Juliette Binoche najboljim je filmom 69. Berlinalea proglasio dramu Synonyms izraelskog scenarista i redatelja Nadava Lapida, koji je osobno preuzeo Zlatnog medvjeda. Priča o mladom Izraelcu koji se seli u Pariz želeći zaboraviti svoju prošlost u domovini prošarana podtekstualnim političkim porukama, režirana sirovim stilom i "hektičnom" kamerom, od početka je bila među glavnim favoritima, a film je osvojio i nagradu međunarodnog udruženja kritike Fipresci. Upravo pobjednički film najbolje pokazuje sve slabosti ovogodišnje konkurencije jer iako su autorove namjere plemenite i iskrene, a teme o kojima govori važne i egzistencijalne (potraga za "životnim prostorom", osobno iznad nacionalnog, unutarnji sukob između pripadnosti svojim korijenima i vlastitim identitetom), riječ je o dozlaboga pretencioznom ostvarenju u kojemu je autoru bilo važnije zabilježiti osobna životna iskustva, "provocirati" (nepotrebnom) eksplicitnom golotinjom i daviti se u artističkoj ambivalentnosti. Kako god, riječ je o djelu koje će podijeliti i kritiku i publiku.

Sada već bivši direktor Dieter Kosslick i njegov tim ponovno će (s pravom) govoriti o komercijalnoj dimenziji festivala koji je i ove godine impresionirao brojkama i rezultatima (400-tinjak filmova, krcate projekcije, gotovo pola milijuna prodanih ulaznica, još jedno uspješno izdanje European Film Marketa), no njegovi će protivnici (s pravom) i dalje ponavljati mantru o zaostajanju Berlinalea za glavnim konkurentima Cannesom i Venecijom. Berlinu su prijeko potrebni poznati autori, filmske zvijezde, atraktivniji program, dobri filmovi koje ćemo pamtiti i nova redateljska otkrića. Hoće li to promijeniti novi programski tim na čelu s bivšim šefom Locarno Film Festivala Carlom Chatrianom i dosadašnjom direktoricom državnog ureda za promociju njemačkog filma German Films Mariette Rissenbeek tek treba vidjeti. Možda će već slavljeničko 70. izdanje berlinskog filmskog festivala, koje se održava od 20. veljače do 1. ožujka 2020. godine, pokazati da će na Potsdamer Platzu zapuhati neki noviji, uzbudljiviji i atraktivniji filmski vjetrovi.