DONJI MIHOLJAC

Još je kao dječak izrađivao praćke za prijatelje, a svu vještinu je toliko svladao pa bi ih mogao raditi i zatvorenih očiju, šali se Zdravko Lukačević iz Donjeg Miholjca, poznat po izradi praćaka.

- Od mladih dana izrađujem praćke. Nismo imali nogometni klub u Miholjačkom Poreču gdje sam rođen, pa smo se kao djeca igrali praćkama. Nismo gađali kamenom nego zelenim šljivama ili grožđem. Ljubav iz djetinjstva i mladih dana prema praćkama nikad nije prestala. Oduvijek sam izrađivao praćke za sebe i prijatelje. Uvijek sam morao imati jednu-dvije kod sebe, bez obzira na to kamo i kada išao - kaže 56-godišnji Zdravko. Staru naviku još je uvijek zadržao.

- Mladost me nije prošla i uvijek kod sebe imam praćke i gađam, ali moje je streljivo šljunak ili zaobljeni kamen. Strastveni sam ljubitelj prirode i često šetam pa naiđem na zmiju ili neku sitnu divljač. Streljivo koristim samo da zastrašim životinje – ističe Zdravko, koji praćke izrađuje kod kuće, ručno i na način na koji ih je izrađivao u djetinjstvu. Jedino koristi druge materijale jer oni koje je prije koristio više nisu dostupni. Za izradu praćke mora se naći grančica u obliku slova Y.

- Praćke sam prije izrađivao od jorgovana, a sada od stabla sviba, odnosno bijelog drijena. Svib nalazim uz kanale i u šikarama. Potrebne su grane u obliku slova Y te guma i koža. Zarezi i nepravilnosti uklanjaju se brusnim papirom kako ne bi ozlijedili ruku tijekom gađanja, gornjim uglovima grane priloži se gumeni pojas. Zbog praktičnosti mogu se utrljati žljebovi u točkama pričvršćenja tako da se guma ne kliže, a mogu se izbušiti i rupe – objašnjava Zdravko. Za onaj dio gdje se stavlja kamen, dodaje, najbolja je koža od cipela, a za gumu koristi brtvu vrata perilice rublja!

- Nekada su se koristile legendarne crvene gume za bicikle. Te su zračnice bile prva liga ne samo za bicikle nego i za praćke – smije se. No takve se gume više ne proizvode pa je Zdravko našao odgovarajuću alternativu.

- Probao sam ja raznih guma dok nisam našao onu koja je najbolja. Gumena brtva na vratima perilice rublja vrlo je elastična i idealna je za izradu praćke. Što se tiče kože, ona je najmanji problem. Uvijek bude starih cipela, jakni, torbi i remena. Ako imam pripremljene rašlje, gumu i kožu, potrebno mi je manje od pet minuta da sastavim praćku - govori nam Zdravko. Rašlje moraju biti lagane i čvrste, guma vrlo tanka i elastična, a koža prirodna. Razmak između krakova ne smije biti prevelik, zbog preciznosti, a ni preuzak zbog mogućnosti pogotka u neki od njih.

Zdravko izrađuje praćke malog i velikog dometa. Priča nam da ih je napravio više od 500 komada raznih veličina, a među najvećima je ona čije su rašlje visine 1,20 metara. Dijelove praćke potrebno je sastaviti, no Zdravku se ne žuri. Ima vremena do rujna kada se u susjednom selu Radikovcima održava Praćkijada, natjecanje u gađanju praćkom za žene i muškarce. Ogromna Zdravkova praćka neće se koristiti u natjecanju, ali će zainteresirani moći gađati.

- Gumu i kožu sam izrezao. Dijelove samo treba sastaviti, a za to mi je dovoljno pola sata – kaže Zdravko. Prošle godine prvi put je sudjelovao u natjecanju u gađanju praćkom. Iako ga je trema tresla kao sve strijelce, Zdravko je na kraju bio brončani. No izradio je najljepšu praćku i dobio zlatnu medalju.

U planu mu je da i ove godine sudjeluje na jubilarnom, 20. nadmetanju u gađanju praćkom, a želja mu je da osvoji prvo mjesto. Svaki dan trenira. Po šumi nalazi svoje mete, kamenom gađa i vježba oko sokolovo i junačku desnicu.