MARIJA I ANTUN SABO

Uz voljenu je osobu svaki dan Valentinovo

BELIŠĆE - Punih pola stoljeća zajedničkog života ove godine proslavlja poznati belišćanski par Marija i Antun Sabo. Simpatični par njihovi sugrađani dobro poznaju jer 71-godišnji Antun već je desetljećima u svojoj sredini poznati slikar, koji uživa u prirodi i druženjima. Za njim ne zaostaje ni njegova uvijek nasmijana i vedra supruga Marija – vitalna 69-godišnjakinja koja pri svakom susretu obogaćuje ljude oko sebe. Za njih ovo Valentinovo u znaku pedesete obljetnice braka ima posebno značenje.- Uz voljenu osobu u braku svaki bi dan trebao biti Valentinovo i prilika da joj stalno pokazuješ koliko ti je ona važna u životu i koliko ti je dragocjen svaki novi dan s njom - naglašava Marija, prisjećajući se kako je u njezinoj mladosti ulogu Valentinova imao 8. ožujka, odnosno 8. marta, kada su mladići i supružnici svoje djevojke i žene redovito darivali cvijećem i drugim poklonima.

Supružnici Sabo u brak su uplovili vrlo mladi - Marija kao 20-godišnjakinja, a Antun kao 22-godišnjak, no kažu da zbog te svoje odluke nikada nisu požalili. U zajednički su život krenuli praktički od nule i odvojeno od roditelja. Počeli su s jednim stanom, pa drugim, a onda su s godinama došli i do vlastite kuće. Uz dva sina i samostalan život, preživljavanje nije uvijek bilo lagano ni jednostavno, no ističu da, bez obzira na to, u svom životu ništa ne bi mijenjali, čak ni danas, kada su djed i baka petero unučadi i prabaka i pradjed jednom praunuku.

- Žalosni smo kada čujemo koliki se brakovi mladih ljudi raspadaju. Mladi ljudi nažalost danas nemaju strpljenja za mnogo toga, misle da će ljubav kakva je bila na početku njihove veze i na početku braka potrajati cijeli život, no istina je da zapravo stvarnost nije takva. Ljubav ostaje, no u jednom drukčijem obliku koji je prije svega tolerancija, pažnja i briga jednog o drugome te spremnost da se jedno drugom popusti i oprosti, čak ponekad i u situaciji kada znaš da onaj drugi nije u pravu - stajališta su supružnici Sabo, sigurni da je u tom najveća tajna svakog sretnog i dugovječnog braka.

- Kada sam bila ozbiljno bolesna, ne znam kako bih sve to izdržala i kroza sve to prošla da nije bilo podrške i brige mog supruga, koji je neprestano bio uz mene, vodio me liječnicima, na pretrage i kontrole. Brinuo se da mi ništa ne uzmanjka, hrabrio me i dizao u teškim danima. Ima li stoga bolje i ljepše definicije za pojam ljubavi od ovoga? - pita i istodobno zaključuje Marija.
Lidija Aničić

BLANKA I ANTUN KUHAR

Biti blag i oprostiti može onaj tko voli

BELIŠĆE - Valentinovo kao praznik ljubavi koji danas obilježava velik dio svijeta nije rezerviran samo za mlade i svježe zaljubljene. Što je doista prava ljubav, skladan i dug zajednički život pokazali su te recepte za sretan brak podijelili parovi koji su u belišćanskoj dvorani Kristal proslavili zlatni i dijamantni pir u organizaciji Grada Belišća i gradske Turističke zajednice, a u povodu Valentinova. Ukupno 25 parova koji ove godine slave 50, 55 i 60 godina bračnog života zajedno imaju čak 1310 godina bračnog staža, a ova respektabilna brojka, koju će današnje mlade generacije čini se teško sustići, daju im za pravo da na svoj način progovore o istinskoj ljubavi koja u njihovim domovima i obiteljima stanuje već više od pola stoljeća.Jedan od takvih parova su i Blanka (76) i Antun (77) Kuhar, koji ove godine slave 55 godina braka. U vrijeme kad su kao mladi stupali u brak i kada su osobe od 50 godina smatrali "starijim ljudima", nisu ni slutili kakvu će obljetnicu zajednički dočekati. Uz njih su danas kao stalna podrška kćerka sa svojom obitelji, dvoje unučadi i dvoje praunučadi, u kojima uživaju, ali i sin svećenik, na kojega su također iznimno ponosni.

JOSIPA I IVAN VIDAKOVIĆ

Prijateljstvo susjeda preraslo je u ljubav

ZDENCI - Pedeset godina bračnog života proslavili su i Josipa (70) i Ivan (73) Vidaković iz Zdenaca. Njihova je priča krenula spontano, iz susjedskog prijateljstva u mjestu Bokšiću.- Njegova i moja obitelj bile su susjedi i godinama smo se kao djeca družili, bili veliki prijatelji, igrali se zajedno od malih nogu, iz jedne zdjele jeli, kupali su našoj bari u Bokšiću. U mladosti sam mu čak na zabavama namještala cure kao prijateljica i nismo ni slutili da ćemo postati supružnici. No kada se Ivo vratio iz vojske, sjećam se, išla sam iz nadnice, a on je stajao u svom dvorištu lijepo obučen, stavio je tranzistor na krušku i pustio glazbu. Ja sam često išla kod njegove majke pomoći raditi na stupi za konoplju i lan i tako sam i taj put skrenula pomoći. I tako je krenula naša ozbiljnija priča. Ivo je potom otišao raditi u Sloveniju, redovno smo pisali pisma, i kada je došao na jedan dopust, odlučili smo se vjenčati. Moj tata nije dao bez pravih slavonskih svatova jer sam bila najstarija kćerka. Tako smo dogovorili svatove, koji su u prvom dijelu bili u mojoj obiteljskoj kući, gdje su se izvadile sve stvari iz soba da stane više ljudi, a iza ponoći smo se preselili u obližnju gostionicu, gdje su nas dočekali svirci - prisjeća se Josipa. Uvijek su maštali o vlastitom domu. Živjeli su u podrumu u Sloveniji, gdje su oboje radili, pa zatim kao podstanari u Crncu i napokon, nakon 7 seljenja, napravili kuću u Zdencima, gdje su i danas.