Ekonomija
GALOPIRAJUĆE PROMJENE NA KRAJNJEM HRVATSKOM ISTOKU

Hrvatska žitnica sve je jača i zona informacijskih tehnologija
Objavljeno 13. veljače, 2019.
Domaći ratari svjesni su da je “misliti zeleno” uvjetovano potporama, pa i kada se zemlja odmara

Dosad su dvije najistočnije hrvatske županije – Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska, bile sinonim za najplodniju zemlju, najplodniji dio naše žitnice, u nas vodeće tvornice hrane na otvorenome, a sada je njihov adut i rastući IT sektor, što ga samo potvrđuje kao sektor budućnosti. Osijek se prometnuo brojem tvrtki i stručnjaka iz tog sektora, a i iz Vukovara, tamošnjih IT tvrtki, stižu inicijative da se ona proglasi IT županijom, u čemu i poljoprivrednici samo mogu biti na dobitku, jer njihov rad nije više "samo zemlja, motika i štala" nego i sve zahtjevniji rad, i sam praćen potrebom informatizacije, rastućeg sektora koji u svoje redove regrutira i dio mladih informatičara sa sela, a koji životni poziv, za razliku od svojih očeva i (pra)djedova, ne vide u poljoprivredi.
A njoj, pak, istovremeno, treba svježa krv, smjena generacija, pomlađivanje. Dio je to aktualnih trendova u kojima pliva poljoprivreda na krajnjem hrvatskom istoku, koja istovremeno mora osluškivati i Bruxelles, gdje se upravo, u Europarlamentu, govori o novoj zelenoj strukturi zakonodavnih prijedloga za Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) nakon 2020.  Nova zelena struktura uvjetovana je, dakako, ostvarivanjem potpora, a ciljevi su joj u području okoliša, klime i bioraznlikosti, u očuvanju prirodnih resursa vode, zraka, tla.

- Jer najmanje se 30 % doprinosa iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj za strateški plan u okviru ZPP-a namjerava usmjeriti u područje klime i okoliša - kaže eurozastupnica Marijana Petir. Stava je da pojačana uvjetovanost mora omogućiti određeni stupanj varijabilnosti u cijeloj EU, no tako da ne ugrožava jedinstvenu provedbu, da cjelokupni cilj mora stvoriti istinsku ravnopravnu poziciju za sve poljoprivrednike diljem Europe, ali i određeni stupanj razlika, da bi mali poljoprivrednici trebali biti izuzeti makar od dijela tih uvjeta, kao što su dosad izuzeti od višestruke sukladnosti u okviru modela potpore za tu skupinu. Grubo rečeno, ekološki visoko osviještena Europa nastavlja intenzivno "misliti zeleno", a svako "zeleno osvješćivanje" podupire potporama, pa i naši ratari napuštaju dosad uvriježeni rezon da je njiva – njiva, a livada – livada. No bez "zelenog" nema ni potpora, iako se na prvu čini da njive ozelenjujemo, a hranu istovremeno - uvozimo jer smo u njezinoj samodostatnosti dosta tanki. Istovremeno, na primjer, u prvih –deset mjeseci 2018. uvoz meda, čiju domaću proizvodnju odnedavno štitimo nacionalnom staklenkom, dostigao je rekordnih 1700 tona. Brzorastući je i uvoz pekarskih proizvoda iako smo dio velikog srednjoeuropskog žitorodnog bazena, pa smo po vlastitim žitaricama samodostatni, no ne proizvodimo dovoljno povrća, mesa, mljekari kažu – ni mlijeka itd. No uvoz zaustaviti i ne možemo jer je on dio globlanih tijekova, pa je pitanje kako sve te trendove što se poljoprivrede tiče što suptilnije izbalansirati. Kako poljoprivrednici komentiraju sve te trendove?
Član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, ratar iz Piškorevaca, u Osječko-baranjskoj županiji (OBŽ), Matija Brlošić snažan IT status te županije vidi u Osijeku kao jakoj IT zoni.
– Očito su ga investitori prepoznali kao mjesto s pogodnim uvjetima za ulaganje i to je za pozdraviti – da poljoprivredna županija bude i jako IT područje - kaže Brlošić. Pozdravlja "zeleno" razmišljanje u poljoprivedi.
– "Zeleno" plaćanje je 30 % iz naše omotnice, a to je znatan novac – 30 % od 373 milijuna eura godišnje, više od 100 milujuna eura za tu vrstu plaćanja. Ako ih želi ostvariti, poljoprivrednik mora imati minimum 5 % ekološki značajnih površina (EZP) - ugar, livadu, živiku, suhozid... Ima koristi od toga, ne samo obavezu. Jer tlo traži da se odmori, mjere su to da se ono sačuva i za buduće genercije. To je u redu, vodi k očuvanju tla, bioraznolikosti. Uostalom, i to ima svoje potpore - kaže Brlošić. "Zeleno" podržava i Antun Golubović iz Đurića, u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Kaže, kemija se ionako koristi previše, neka se zemlja odmori. – Ako su nama (pra)djedovi, očevi ostavili zemlju u nasljeđe, pa ostavimo i mi nešto novim generacijama - kaže Antun. Brlošić je za EZP odabrao postrnu sjetvu, a Antun netretiranu lucernu. Za aktualne trendove u kojima pliva naš agrar Golubović izražava bojazan. – Bojim se da se u konačnici priprema teren da dođu stranci i zaposjednu naše poljoprivredne površine - kaže Golubović.
Ratara Marija Patajca iz Podgorača (OBŽ) žuljaju skupi krediti i visoki rizici, koji, ističe, padnu samo na leđa poljoprivrednika.
– Nitko da počne gledati seljaka kao velikog ulagača, no u toj ulozi mora mu se pomoći, a ne da ostane na vjetrometini preskupih kredita i garancija što graniče s bešćutnošću. Kada nas počnu gledati kao velike ulagače u proizvodnji hrane, a bez nje ne možemo, kada i država, i banke, i EU počnu snositi dio rizika, tada će i seljak lakše moći ući u veliki kredit, odnosno veliku investiciju. Ovako samo mi nosimo gaće na štapu, a svi drugi ogradili su se visokim garancijama. Oni nemaju garancije, a sve je na nama. Gospodo, dajte malo popustite kajase, daje nam da dišemo. Pozvao bih ja sve njih sa sobom u traktor, na njivu, na jedno tri dana, pa da vide kako je tvrd naš, seljački, kruh - kaže Patajac, koji već četvrti mjesec rješava visoko postavljene uvjete kako bi mogao ishoditi 4,3 mil. kuna kredita, a kojim bi, pak, mogao realizirati investiciju podnog skladišta i kupnju nove mehanizacije, za što je prošao na Mjeri 4.1.1., gdje mu je 50 % dobivenih sredstava nepovratno, no preostalih 50 % povratna su sredstva, koja može namaknuti jedino kreditom.
– No garancija banci nikada dosta; pa, nisam došao u banku da ne vratim kredit, nego suprotno - kaže Patajac. Brlošić opseg uvoza hrane vidi kao posljedicu uvođenja PDV-a prije 20-ak godina.
- Oni koji su radili bilance brzo su izračunali da je lakše, jeftinije uvesti nego proizvoditi, da se relativno brzo može zaraditi, da je daleko brži obrtaj novca, a država ne mora ulagati u domaću proizvodnju. Uvoznici su toliko ojačali, ceh je platila proizvodnja, da danas imamo tako liberalan uvoz poljoprivednih proizvoda. Dakako, nismo protiv uvoza, no i ZPP nalaže da svaka država članica ima samodostatnost u proizvodnji hrane. ZPP je i donesen s ciljem da Europa osigura dovoljno zdrave i kvalitetne hrane za svoje stanovništvo - kaže Brlošić, uz poruku da je samodostatnost u proizvodnji hrane jedno od najvažnijih strateških pitanja neke zemlje, jer, dodaje, bez svega se može, no bez hrane i vode ne. Suzana Župan

Brlošić: “Vrijeme ruralne Hrvatske je prošlost”
Na upit kako komentira to da (dobar) dio mladih ne ostaje na selu i u poljoprivredi, nego ili odlazi van ili ide u druge sektore, da nam se poljoprivedom danas bavi ni deset posto stanovništva, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivedne komore Matija Brlošić kaže: “Danas se poljoprivredom aktivno bavi oko 20.000 osoba koje plaćaju mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a u Upisniku je 100.000 korisnika potpora. Moramo biti svjesni da brojke iz vremena Hrvatske Stjepana Radića i današnje Hrvatske nisu jednake; tada smo bili ruralna zemlja, s više od 70 posto stanovništva živjelo je na selu, a danas je to itekako manje. Nismo imali prirodni tijek; u vrijeme bivše države, Jugoslavije, imali smo drugi model poljoprivredne proizvodnje, gdje su jačali veliki sustavi, poljoprivedni kombinati, a ne obiteljska gospodarstva. Posljedica - seljaci su odlazili raditi za plaću u tvornice, u grad, a posljedice tog procesa osjećamo i danas, prošlo je prekratko vrijeme da bi se ti trendovi ispravili. Ipak, obiteljska poljoprivredna gospodarstva rastu, polako, no zasigurno im je potrebno daleko više poljoprivrednih površina za opstanak.”
Samodostatni u žitaricama, dijelu voća, ne i u mesu, povrću...
Samodostatnost u proizvodnji žitarica nam je 129,3 posto, uljarica 2220,5, soje 304,3, suncokreta 166, a uljane repice 186 posto Kod voća prednjači mandarina - 464,7 posto. Kod povrća je samodostatnost u proizvodnji kupusa 99 posto, rajčice 81, krumpira 70, poriluka 68, krastavaca 66, a lubenice i dinje 62 posto. U skupini voća samodostatnošću prednjače i trešnja i višnja sa - 152,9 posto, slijede jabuka sa 77,9, šljiva sa 73, kruška s 40, breskva i nektarina s 33 i jagode s 58 posto. U proizvodnji svježih mliječnih proizvoda samodostatnost je 98, vrhnja 102, sira i prerađenog sira 71,9, a u proizvodnji maslaca 79 posto. No mljekari nemaju iste brojke, bar ne kada je proizvodnja svježeg mlijeka u pitanju, kažu da nam tu nedostaje više od 50 posto potreba. Struka ocjenjuje da samodostatnosti nema ni u mesu – da je ona lani u svinjskom mesu bila 59 posto, u goveđem 68, u janjetini 52, u jajima 89, a u mesopreradi 88 posto.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

APLIKACIJA ZA BRŽU KUPNJU I NIŽU CIJENU AUTOBUSNIH KARATA

Uz Arriva Croatia
mobilnu aplikaciju putnici
štede vrijeme i novac

2

TEHNOLOŠKI "HLADNI RAT"

Blokadom Huaweija SAD odgovara na rast Kine

3

NA SAJMU VINA I DELICIJA

Vina iz Slavonije i Srijema u Splitu