Kultura
IVANA MEDIĆ, SOLISTICA OPERE HNK U OSIJEKU

Ni u najluđim snovima nisam pomislila da ću baš ja pjevati Mariju
Objavljeno 12. veljače, 2019.
Dolazim iz kuće u kojoj se uvijek mogla čuti glazba, a mama i tata usadili su u mene i sestru ljubav prema glazbi

U gotovo svim glazbenim predstavama posljednjih godina posjetitelji osječkog kazališta mogli su uživati u glasu, glumi i plesu, stasu i temperamentu mlade sopranistice, solistice opere Ivane Medić. Treba istaknuti da je sreća da se za svoj stalni angažman odlučila za Osijek, a publika joj na svakoj predstavi burnim pljeskom zahvaljuje na tome.

Kada ste došli u HNK Osijek, jeste li odmah zauzeli odgovarajuće mjesto za uspješan nastavak pjevačke karijere?

U HNK Osijek došla sam 2014. godine. Tada sam imala 29 godina, silno sam željela biti dio ansambla HNK Osijek i pjevati u zboru, pa sam se zbog tog razloga prijavila na audiciju koja je tada bila raspisana. S obzirom na to da sam majka dvoje djece, koja su tada imala tri i jednu godinu, rekla sam sama sebi kako ću sve polako i postupno, pa ću vidjeti s vremenom što mi život pruža i nosi. Moj neki tzv. "plan" je bio pjevati nekoliko godina u zboru, pa polako početi s manjim epizodnim ulogama, raditi na svom glasu i onda jednog dana (daj Bože) postati solistica opere. No, nekako vrlo brzo nakon što sam postala članica opernog ansambla dobila sam svoju prvu priliku s ulogom Papagene u Mozartovoj Čarobnoj fruli. Ubrzo nakon toga radili smo operu Don Giovanni, prijavila sam se na audiciju za ulogu Zerline, položila je, i ona je zapravo bila moja prva veća uloga koju sam pjevala. Nakon nje počela sam pjevati Jelenu u operi Nikola Šubić Zrinjski i uz uloge koje sam pjevala, pjevala sam također u zboru i u dvije dramske predstave. I onda se dogodila ta 2016. godina za koju nisam ni sanjala što će mi donijeti, a na moje veliko zadovoljstvo donijela je novu predstavu i novi projekt zvan Moje pjesme moji snovi.

Dolazim iz glazbene obitelji, iz kuće u kojoj su se pjesme iz kultnog filma pjevale tijekom cijelog mog djetinjstva, iz kuće u kojoj se uvijek mogla čuti glazba. Moji mama i tata su usadili u mene i moju sestru ljubav prema glazbi, mnogo puta smo gledali Julie Andrews kao Mariju u kući Von Trappovih, bila sam nekoliko puta u Salzburgu na mjestima na kojima se snimao film, pa zato često kažem da ni u najluđim snovima ne bih pomislila da ću jednog dana baš ja imati priliku biti upravo ta Maria iz baš te priče, i da ću uveseljavati tolike ljudi koji su dolazili gledati našu predstavu. Moje pjesme moji snovi je predstava koja se dogodi jednom, da je baš sve onako kako treba biti. Počevši od same priče, redateljice Nine Kleflin, djece, pa sve do svih divnih ljudi s kojima sam imala priliku surađivati. Nakon te predstave, nominacije za Nagradu glumišta i nagrade glumišta, potpisala sam solistički ugovor.

Gdje ste se školovali i usavršavali?

Prve glazbene korake započela sam u svom rodnom gradu Čakovcu, svirala sam klavir, nakon osnovne glazbene škole upisala sam srednju glazbenu u Varaždinu, solo pjevanje i teoretski smjer, a nakon srednje glazbene škole upisala sam ovdje u Osijeku solo pjevanje na Umjetničkoj akademiji u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav te poslije kod prof. Berislava Jerkovića. No, kroz cijelo svoje školovanje odlazila sam u Graz i Beč k uglednim pedagozima na privatne satove pjevanja, razne seminare i ljetne škole pjevanja. Tako i dandanas imam svog pedagoga, osobu koja zauzima posebno mjesto u mom srcu, s kojom izrađujem notu po notu svaku svoju ulogu i kojoj sam beskrajno zahvalna što je prepoznala moje kvalitete i želju za radom. Ona je uvijek dio mog uspjeha i zato joj hvala na tome.

Tko vam je ponudio angažman u HNK-u Osijek i tko vas je otkrio?

Moj prijatelj Miroslav Čabraja, kojeg znam još iz studentskih dana, tada je bio v. d. intendanta, raspisao je audiciju za zbor, pozvao me da se prijavim i dođem. Sa mnom je bila moja sestra, koja mi je uvijek uz mamu bila najveća podrška u svemu što je vezano uz pjevanje i glazbu. U komisiji je sjedila osoba koja je danas meni jako važna, to je moja Katalin Brunjai Hihlik. Nakon audicije je došla do mene i rekla da imam krasnu boju glasa, ali da imam puno posla i ako želim, da bi voljela da radimo zajedno.Taj dan je bio jako važan za mene jer sam ostvarila ono što sam dugo željela. Tako nekako je započela moja priča u kazalištu. A tko me otkrio? Pa rekla bih Miroslav jer mi je dao priliku da dođem tamo, Katalin koja je prepoznala bitne stvari i intendant Božidar Šnajder koji mi je dao priliku za veliku ulogu.

Uspješni glazbeni (pjevački) nastupi kod nastupa vašeg stila uz sjajne glasovne mogućnosti, posebice u mjuziklima i operetama, zahtijevaju i zavidne glumačke, ali i plesačke sposobnosti. Jeste li u tom smislu školovani?

Iskreno, nikada nisam pohađala satove glume i plesa. Na akademiji smo imali predmet koji se zvao "Operna gluma", ali nismo učili ono što uče glumce na dramskoj akademiji. Moram reći da sam se prije pribojavala uloga u mjuziklima i operetama jer nisam znala kako ću kao prvo zapamtiti sav taj tekst, kako ću izgovarati rečenice, kako ću glumiti, jer ja nisam glumica, niti sam plesačica. Ipak ljudi se dosta godina školuju da bi postali glumci, pjevači, plesači. No sva sreća pa imam oko sebe ljude koji su uvijek bili spremni pomoći, oni meni oko glume, ja njima oko pjevanja. Želja, rad i upornost čine svašta. Uz to mi je možda i dragi Bog podario nešto za što nisam ni znala da imam u sebi.

Koje su vam od osječkih uloga najdraže? U svakoj predstavi imate jednu od ključnih (glavnih) uloga. U kojoj mislite da ste postigli najviše, gdje ste najviše pokazali svoje mogućnosti?

Svaka predstava i svaka uloga za mene je posebna, drukčija od ostalih, tako da ne mogu ni jednu izdvojiti. Primjerice, Moje pjesme moji snovi je gotovo glumačka uloga s dosta pjevanja, mislim da sam u toj predstavi ponajprije iznenadila samu sebe. Bajadera je opereta u kojoj je prilično zahtjevna plesna koreografija, opera Porin je opet vrlo zahtjevna pjevački, u opereti kod Bijelog konja imala sam priliku naučiti jodlanje, koje je prilično teško i zahtijeva sve ono što inače operni pjevači ne smiju raditi s glasnicama. Svaka predstava nosi nešto svoje i zbog toga sam sretna što imam priliku svakom novom predstavom i ulogom nešto novo naučiti i pokazati.

Prema odjecima osječke publike, po kojoj vas ulozi najviše pamte?

Rekla bih po ulozi Marije u mjuziklu Moje pjesme moji snovi i sada po ulozi Josephe u opereti Kod bijelog konja. Ovom prilikom zahvalila bih vjernoj publici na svim lijepim komentarima i pohvalama. Nama izvođačima ovakve stvari puno znače, jer u konačnici ovaj posao koji radimo, radimo punim srcem, i sretni smo kada nas publika dobro prihvati i uživa u onome što smo stvorili.

U kojoj biste predstavi voljeli pjevati, glumiti, plesati?

Ima puno predstava u kojima bih se voljela okušati, no što se tiče operete i mjuzikla možda bih izdvojila: Kneginju čardaša i My Fair Lady.

Uz nagrađene Moje pjesme moji snovi, je li vam uloga u Bajaderi uloga kao napisana za vas?

Uloga Mariette u Bajaderi jedna je od težih uloga koje sam do sada imala, jer tijekom stvaranja predstave morali smo biti u odličnoj kondiciji, ima jako puno zahtjevnog plesa, uz to dolazi pjevanje koje također zahtijeva top-formu, tekst koji se izmjenjivao nekoliko puta i u konačnici lik Mariette, koji definitivno nije ni sličan svakodnevnoj Ivani. Tako da mi nije bilo ni malo lako, ali sam se potrudila da je što bolje uprizorim. Marietta je koketa koja svakog vrti oko malog prsta, prevrtljiva je, najvažniji joj je novac, a Ivana nije ni blizu tome. Tako da bi moj konačan odgovor bio - ne.

Jesu li vam "ozbiljne" uloge u operama probleme, gdje su glasovni izazovi mnogo veći?

Pa ne bih rekla da su mi problem. Naravno da je potpuno drukčije kada pjevam Mariju ili Zorku u operi Porin, jer je totalno drukčiji način pjevanja. Mnogo više angažiranosti traži operno pjevanje. Nije lako "prešaltati" se iz jednog u drugo. Pogotovo ako jedan dan pjevam mjuzikl, a idući dan operu, ali sve se može kad se hoće.

Kako se osjećate u Osijeku, vašem teatru? Jeste li zadovoljni gradom, prijemom kolega, publike? Mislite li uspon u karijeri nastaviti u nekom većem gradu u hrvatskoj ili inozemstvu?

U Osijek sam stigla 2005. godine, kada sam upisala studij pjevanja i, da budem iskrena, nisam planirala ovdje ostati. Imala sam neke druge planove, koji su na kraju otišli u zaborav kada sam upoznala svog supruga, tako da sam odlučila ostati u Slavoniji. Ljubav čini čuda. Tijekom godina sam Osijek jako zavoljela, zavoljela sam ljude, taj neki miran i staložen ritam grada, šetnje uz Dravu, vožnje biciklom, sve je blizu, nema buke. Ovdje sam osnovala obitelj, imam dvoje divne djece, radim ono što sam oduvijek željela, imam prijatelje i mislim da stvarno mogu biti zahvalna na svemu. Bila sam u puno kazališta, ali uvijek kažem kako naše kazalište ima dušu. Mi smo jedna velika obitelj koja funkcionira kao i sve ostale, nekada ovako, nekada onako, ali mislim da smo ipak jedni drugima podrška u svemu što radimo, poštujemo se međusobno, i to je ono najvažnije. Život je lijep, prebrzo prolazi i moramo prihvatiti sve što nam nosi. Meni je donio svašta lijepog, između ostalog i Osijek, u kojem ostajem do daljnjega.

Darko Kovačević
Možda ste propustili...

ODRŽAN PROGRAM UČIONICE, PRETPROGRAM EPK 2020 U RIJECI

Uskoro skup "Brendiranje u kulturi"

DANAS PROMOCIJA NOVE KNJIGE U DRŽAVNOM ARHIVU U OSIJEKU

Javnosti se predstavljaju zapisnici prezbiterskih vijeća Luga 1804. - 1865.

U DJEČJEM KAZALIŠTU BRANKA MIHALJEVIĆA

Ansambl predstave "Crvenkapica" prvi put proslavio 50. izvedbu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PREMIJERA 22. VELJAČE

Anočić režira Marinkovićevog "Kiklopa" u Gavelli

2

U GRADSKOJ KNJIŽNICI I ČITAONIICI

"Povratak kući" slatinskih slikara

3

U DJEČJEM KAZALIŠTU BRANKA MIHALJEVIĆA

Ansambl predstave "Crvenkapica" prvi put proslavio 50. izvedbu