Njemački vozači doživljavaju šok za šokom. Zemlja u kojoj nema naplatnih kućica i vinjeta sve se glasnije i ozbiljnije priprema za naplatu cestarine svima, a ne samo svojim građanima (kroz razna davanja za vozilo i cijenu goriva). No ono što mnogo više zabrinjava sve su glasnije najave da će na tragu pojačane brige o zaštiti okoliša uskoro i u Njemačkoj brzina na autocestama biti ograničena na 120 ili 130 km/h.

Predložio je to parlamentani odbor za promet, iskazavši zabrinutost za okoliš i štetne emisije motora s unutarnjim izgaranjem. Nastavak je to politike koja je početkom godine prognala dizelaše Euro norme IV i niže iz velikih gradova i mnogim vlasnicima donijela glavobolje jer je cijena njihovih dobrodržećih automobila preko noći znatno pala. Trgovci trljaju ruke jer se kotač prodaje napokon snažnije pokrenuo. Globalna financijska kriza prije desetak godina snažno je uzdrmala automobilsku industriju, a preživjeli posljedice osjećaju i danas, jer ljudi su se teško odlučivali na zamjenu automobila u strahu od nove financijske krize. Istovremeno automobili su tih godina grabili ogromnim tehnološkim koracima naprijed, tako da su i danas, kada imaju 10-15 godina, još uvijek vrlo upotrebljivi. Jednostavno, nije bilo potrebe mijenjati ih.


To je dodatno usporilo autoindustriju, pri čemu ne treba zaboraviti da europski automobilski divovi većinom imaju njemačku adresu. Uljuljkani u hladovinu stare slave, raspolažući odličnim proizvodima pokretanima motorima s unutarnjim izgaranjem, pomalo nesvjesno ignorirali su signale i četvrt koraka zaostali za konkurentima koji su budućnost vidjeli u „alternativi”. I dok su mnogi odmahivali rukom na spominjanje elektroautomobila, po sudovima su se razvlačile žalbe, postupci i ustavne tužbe vezane uz zabranu prometovanja dizelaša koji su NOx spojevima u ispušnim plinovima ugrozili kvalitetu zraka u mnogim gradovima. Bolji poznavatelji već su tada tvrdili da povratka nema i da će zabrana stupiti na snagu. Istovremeno većina je tvrdila kako je to nemoguće, jer: Što ćemo sa svim tim automobilima? Upravo tu se krije nit koja povezuje stare dizelaše, ograničenje brzine, naplatu cestarine i još poneki adut u državnom rukavu. Prodat ćete stare automobile i kupit ćete nove, suvremenije, ekološkije, a stare dizelaše, po tradiciji, poslat ćemo jugoistočno, u Bugarsku, Rumunjsku, BiH, Hrvatsku... Zavrtjet ćemo kotač ekonomije na radost proizvođača, trgovaca, kamiondžija... I imat ćemo čistiji zrak.


O tome da zemlje s kojima Njemačka graniči toleriraju dizelke motore svih Euro generacija se ne priča - samo se potiho zvižduće. Nakon rješavanja problema dizelaša ostaju benzinci, koje je nešto teže optužiti za trovanje države i nacije jer su uglavnom Euro V i Euro VI i sa svakim danom emitiraju sve manje CO2 u atmosferu. Osim nekih. Najbržih i najjačih, kojima su CO2 brojke višestruko veće nego svakodnevnim automobilima. A takvi automobili, koji bez problema potežu do 250 km/h (a uklonite li blokadu i puno više), imaju smisla jedino u Njemačkoj.


Ograničenjem brzine na autocestama država ulazi u drugo, benzinsko, poglavlje i prisiljava vlasnike benzinaca da promijene vozilo, ali i navike. U domovini automobila vožnju punim gasom na autocesti smatraju temeljnim ljudskim pravom. Prijedlog je raširenih ruku dočekala i policija, jer se proširuje područje naplate kazni za prebrzu vožnju. "Ako netko vozi brzim trakom 180 km/h pa mu ispred izleti automobil koji je krenuo u pretjecanje sa ‘samo‘ 90 km/h, to obično ne završi dobro", rekao je zamjenik predsjednika policijskog sindikata Michael Mertens, a prenijela Hina. S druge strane, ima i stručnjaka koji tvrde da ograničenje ne bi imalo gotovo nikakvog utjecaja na emisiju štetnih plinova. Čak su se pojavile i teorije da su i mjerenja u gradovima koja su dovela do aktulnih zabrana lažirana, jer su mjerne postaje instalirane na križanjima, gdje je zbog kretanja iz mjesta najveća emisija ispušnih plinova. Također, brojni su oni koji tvrde kako je ograničenje zapravo već na snazi jer na prilazima gradovima brzina je na autocesti smanjena, u zonama radova još i više, a promet je toliko gust da guštati u brzoj vožnji možete jedino u sitnim noćnim satima.
I kada jednom prođe prijedlog ograničenja brzine, nema više zapreka za uvođenje naplate cestarine, pa čak i na najobičniji način, na naplatnim kućicama, jer to više neće usporavati promet i remetititi „elementarno ljudsko pravo” na brzu vožnju. A tanka nit cijelo vrijeme vodi u samo jednom smjeru – u državni proračun.