U kultnom vinkovačkom kafiću Saloon, gdje su redoviti glazbeni koncerti, najčešće alternativnih bendova, u subotu navečer sedmi je put održan Memorijal Satana Panonskog, kojim se njegovi obožavatelji, a i danas ih ima podosta ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama, prisjećaju Ivice Čuljka - Satana Panonskog, legendarnog glazbenika i performera koji je tragično, kao branitelj, poginuo 27. siječnja 1992.

Prije nego što je Saloon postao "obredno" mjesto njegovanja uspomene na Satana, nekoliko je memorijala održano u također kultnom kafiću Walkow, koji, nažalost, već nekoliko godina ne postoji. Nastupila su dva benda – Biciklić iz Kutine i K.D.P. iz Slavonskog Šamca, koji redovito nastupa i bio je na svim dosadašnjim memorijalima, koji je i pokrenut, kako kaže organizator Darko Begović - Bega, da bi se sačuvala uspomena na Satana, ali i pokušavaju vratiti punk u Vinkovce „jer ga gotovo i nema, osim ovako jednom godišnje kad su ovakvi koncerti“. Na dosadašnjim memorijalima nastupilo je 15-ak bendova koji su ostali vjerni punku.


Darko Janjić, vlasnik Saloona, i sam je glazbenik i sa svojim je bendom Bruno&+40 više puta nastupao na Memorijalu. Kaže da je jako zadovoljan ovogodišnjim okupljanjem punkera i kako je sve proteklo u najboljem redu. Koncert je potrajao cijelu noć i jedino su oko 2 sata malo utišali glazbu...


- Atmosfera je bila odlična, puno publike koja je pratila i aktivno ‘pomagala‘, glazbenicima jer to je kao jedna velika obitelj. Punkeri izvana možda nekome djeluju opasno, nabrijano, ali to su blagi ljudi. Evo, kada smo završili jutros oko 4.30, ponudili su da pomognu u čišćenju. Piju čaj prije nastupa, ali kada se dohvate mikrofona, postaju drukčiji, i to je njihovo pražnjenje – kaže Darko Janjić.


Ni do danas nije točno utvrđeno kako je Satan poginuo i „vrte se“ četiri verzije. Prema jednoj ga je ubio srpski snajperist, prema drugoj ga je ubio netko od suboraca prema nalogu zapovjedništva, jer se oteo kontroli, treća je teorija da se ubio sam ili je, prema četvrtoj teoriji, njegova puška sama opalila dok je izlazio iz automobila u Aninoj ulici, i Satanov brat Vlado, s kojim ga je vezalo i više od bratske ljubavi, kaže kako mu je najrealnija opcija da je to bio tragičan nesretni slučaj i da je puška koju je imao u rukama slučajno opalila. Nitko ga nije bolje poznavao od Vlade i on tvrdi da se nikada ne bi sam ubio, bio je omiljen među suborcima i svi su ga voljeli jer je bio dobra, nježna i osjetljiva duša, a verzija o srpskom snajperistu je nerealna.


Sveobuhvatnu studiju o životu i umjetničkom radu Ivice Čuljka napisale su Dina Lukić i Rosana Ratkovčić naslovljenju Performans kao sinteza umjetničkog izraza Satana Panonskog i može se pronaći na portalu osječke Akademije za umjetnost i kulturu.