Bojana Jambrošića i Danijelu Pintarić veže 15 godina prijateljstva i razne glazbene suradnje. Njihov novi duet, Vrijeme predaje, pjesma je s kojom će nastupiti na Dori 2019. u Opatiji, i to kao prvi na rasporedu.

Tekst potpisuje Leonardo Čeči Baksa, a glazbu i aranžman Ante Toni Eterović. Za koreografiju će se pobrinuti Tihana Strmečki. Danijela je sopranistica i solistica kazališta Komedija, a i Bojan je već odavna potvrdio svoju ljubav prema kazalištu. Aktualni projekt na kojem radi je dječji mjuzikl Mi o vuku.

Jedini duet i jedna od rijetkih pjesama na hrvatskom jeziku na Dori. Straši li vas to, obvezuje, veseli?


BOJAN: Definitivno veseli! Sretan sam se što ću svoj prvi nastup na Dori podijeliti upravo s Danijelom! Naše dugogodišnje poznanstvo daje nam i lagano olakšanje, jer znamo da se možemo osloniti jedno na drugo.


DANIJELA: Kod mene se miješaju sve tri spomenute emocije. Svaki je nastup novi izazov, bez obzira na ‘utakmice u nogama‘, i svakom nastupu pristupam s jednakom odgovornošću, pa uvijek imam tremu. No, kao što je Bojan rekao, lijepo je nastup dijeliti s nekim u koga imaš povjerenja i koga dobro poznaješ. Stoga se ovom nastupu posebice veselim i s nestrpljenjem ga iščekujem.

Čija je ideja bila da se prijavite na Doru, baš u duetu?


BOJAN: Autori Toni Eterović i Leonardo Baksa pjesmu su ponudili meni, svidjela mi se na prvo slušanje. Kada su rekli da je zamišljena kao duet, odmah mi je pala na pamet Danijela. Drago mi je da je pristala, jer ne znam tko bi drugi ovu zahtjevnu pjesmu mogao otpjevati poput nje, s toliko emocije i strasti.


DANIJELA: Ja sam ovdje zahvaljujući Bojanu. Prepoznao je da je ženska dionica idealna za moj tip i visinu glasa, senzibilitet i način pjevanja, a ostali su se onda složili i zvali me. Pjesma mi je ‘legla‘ na prvo slušanje, odmah sam ju nekako osjećala svojom i pristala. Radila bih ju i bez obzira na Doru, ali naš me ulazak u natjecanje dodatno razveselio i motivirao. Nadam se da ćemo je uspjeti izvesti i prenijeti publici onako snažno i emotivno kako je mi osjećamo.

Iza vas je 15 godina prijateljstva i suradnje, a jedna od vaših suradnji, ona u mjuziklu Legenda Ružica grada, oboma je donijela nominacije za NHG, a Danijeli i nagradu. Možda jedno drugom donosite sreću ili ste sretna kombinacija?


BOJAN: Za sada se naša kombinacija pokazala i više nego sretnom, pa se lagano nadam da će se tako i nastaviti. Kako opet ne bismo prepustili sve samo sreći, u nastup smo uključili i redatelja Roberta Boškovića, koji nas je i spojio u mjuziklu.


DANIJELA: Baš smo o tom nedavno pričali. Upoznali smo se na talent showu Coca-Cola Music Stars, na kojem sam pobijedila, a onda je Bojan nekoliko godina poslije pobijedio u Hrvatska traži zvijezdu. Nakon toga nam je Legenda Ružice grada donijela nominacije i nagradu. Tako da se zaista čini da smo sretna kombinacija. Nadam se da će se i ovaj put to pokazati i da će se ljudima svidjeti naš duet. Zahvaljujući Toniju i Leonardu imamo odličnu pjesmu, imamo Roberta koji će nam režirati nastup, a na nama je da pjesmu što bolje otpjevamo i donesemo publici.

Jeste li inače fanovi Eurosonga i pratite li natjecanje svake godine?


BOJAN: Ja sam pratio do sada svaku Doru, a onda i svaki Eurosong, jer se tamo može čuti mnogo pjesama s kvalitetnom produkcijom i impresivnim scenskim nastupima. Naravno da i navijanje za Hrvatsku nikad ne izostane.


DANIJELA: Znam sve naše predstavnike od 1986. Tada sam prvi put s mamom i tatom gledala Eurosong. Imala sam sedam godina i navijala za Belgijku koja je tada i pobijedila, a mojoj sreći nije bilo kraja! U osnovnoj sam školi uistinu bila fan Eurosonga, pa iako se poslije to malo razvodnilo, i dalje ga pratim. Ima tu zaista sjajnih nastupa i pjesama i ide mi na živce kada ljudi govore da je to "cirkus". To je show, istina, ali na vrlo visokoj glazbenoj i produkcijskoj razini. Nađe se tu "cirkusa", ali i vrlo kvalitetne glazbe.

Imate li omiljenu pobjednicu Eurosonga?


BOJAN: Imam ih nekoliko, ali kao najdraže mogao bih istaknuti Euphoria, Molitva i Fairytale. Često se događalo da moji favoriti nisu pobjeđivali, ali to i jest čar ovog natjecanja, da nikada ne znaš sto posto tko će pobijediti.


DANIJELA: Zvuči nevjerojatno, ali upravo su ove tri pjesme koje je Bojan naveo i moja tri favorita. No, eto da se ne bismo baš posve ponavljali, ja ću popisu dodati i pobjednike iz 1995., norveški Secret garden s Nocturno. Tada sam aktivno svirala violinu i oduševila me violinska dionica iz te pjesme.

Dora je natjecanje s dugom tradicijom, popularnost joj se mijenjala s godinama. Kako danas kotira među pjevačima? Je li prestiž pobijediti ili je to tek jedna u nizu "utrk(ic)a" na kojima odmjeravate svoje snage i popularnost?


BOJAN: Dora je za mene jedna prilika gdje i ljudi mogu dati svoj glas za koga žele da nas predstavlja na Eurosongu. Na nama izvođačima je da se istaknemo i pokažemo u najboljem svjetlu. Ako pobijedimo, nitko sretniji od mene, a ako pobijedi netko drugi, sigurno ću, kao i sve godine dosada, navijati za njega na Eurosongu.

DANIJELA: Mislim da Dora kao natjecanje najbolje kotira kod mlađih pjevača, jer je njima to način da se pokažu i dokažu široj publici te tako pokrenu svoju karijeru. Mnogi danas popularni izvođači svoj su put započeli upravo na Dori. Ona je također zanimljiva ljudima koji inače nisu vezani uz estradu poput Ivanke Boljkovac i moje profesorice Lidije Horvat Dunjko (koja je uz Magazin predstavljala Hrvatsku na Eurosongu 1995.), na Dori su nastupali i glumci i instrumentalisti. Dakle, Dora je zbog svoje tradicije idealna platforma za upoznavanje publike s nekim novim imenima, a izvođačima prilika da kvalitetnim nastupom otvore neka nova vrata u svojoj karijeri.