Magazin
INTERVJU: NENAD VERTOVŠEK

Hejteri su hrabri kad su anonimni, a zapravo su kukavice
Objavljeno 9. veljače, 2019.
DOC. DR. SC. NENAD VERTOVŠEK, ODJEL ZA KROATISTIKU SVEUČILIŠTA U ZADRU, DOBITNIK NAGRADE DIALOGOS ZA KNJIGU “NOAM CHOMSKY I KRITIKA SUVREMENIH MASMEDIJA”

Vezani članci

INTERVJU: MIRELA HOLY

Plasiranje laži i kleveta nije sloboda izražavanja, nego ozbiljno kazneno djelo

ANALIZA DRUŠTVENIH MREŽA: DR. SC. IRENA PETRIJEVČANIN VUKSANOVIĆ

Što je netko arogantniji, manje obrazovan i manje kulturan, to ima širu publiku!

TEMA TJEDNA - DRUŠTVENE MREŽE: SLOBODA I NEODGOVORNOST (I.)

Misle da su na Divljem zapadu, pa pozivaju na linč

Zapravo je prošlo razdoblje "medenog mjeseca" u kojem su glavne teme i rasprave u vezi s ulogom, utjecajem i stanjem na društvenim mrežama bile njihov razvoj i uloga u širenju demokracije i slobode govora, većinom u pozitivnom ozračju - kaže dr. sc. Nenad Vertovšek, te dodaje:

- Svojedobne kritike obično su okarakterizirane od korisnika kao nešto ‘zaostalo i/ili zastarjelo‘. Medeni mjesec ‘blagodati‘ korisnika u liberalnim pravima u ophođenju, te jačanju potencijala društvenih mreža bez većih ograničenja trajao je više godina, ali ta vremena polako prolaze ili se mijenjaju. To je usporedivo s regulacijom korištenja i statusa civilnih dronova - do prije nekoliko godina značilo je to relativno slobodno dizanje bespilotnih letjelica i njihova korištenja blizu ljudi ili naseljenih područja. Sada je normalno da tu vrijede restrikcije radi opće sigurnosti, a sloboda je uglavnom usmjerena na odabir i kupnju. Pozitivno je da su internetske platforme morale Europskoj komisiji podnijeti prva izvješća o svojim aktivnostima protiv lažnih vijesti i zlouporaba kako bi njihovi korisnici dobili znanje i alate u toj zajedničkoj borbi protiv dezinformacija. EU nije htio dodavati u šumi regulative svoja nova pravila, nego da to učine kompanije same.

ŽIVA KOMUNIKACIJA
Ograničavaju li zakonske regulative slobodu izražavanja na društvenim mrežama?

- Rasprave oko ograničavanja slobode jačaju nakon skandala poput Cambridge Analytic o dostupnosti privatnih podataka građana EU-a i razmjerima ilegalnog prikupljanja podataka, zatim novosti poput GDPR zaštite podataka. Sve je isprepleteno i ‘trzavicama‘ između EU-a i SAD-a u mišljenjima koliko globalne (mega)kompanije poput Facebooka mogu biti slobodne u nametanju svojih interesa i koliko to zadire u nužnu zaštitu privatnih i javnih sfera. Također, jačanje konzervativnih struja i pokreta, radikalni istupi institucionalnih stranaka i pokreta u migrantskoj krizi, porast ksenofobije i izljeva netolerancije i mržnje preko društvenih mreža ponovno su afirmirali staru dilemu gdje su tzv. granice slobode i u kojem trenutku moja sloboda javnog govora i ponašanja može pritiskati tuđu slobodu. Može li to i dalje biti neformalna i prirodna (samo)regulacija ili su potrebni jasni i smisleni propisi koji će zlouporabe detektirati i suzbijati? O tomu i dalje treba voditi stručnu i javnu raspravu jer tzv. sloboda anonimnosti često je izgovor za trolanje ili jednostavno - pakost prema onima koji se ne mogu braniti. Dakako, kampanja u SAD-u za predsjedničke izbore ili manipulacije uoči referenduma o Brexitu bili su dovoljan razlog da se konkretno učini nešto protiv dezinformacija, uz bolju i širu provjeru vjerodostojnosti i istinitosti u informacijama i vijestima.

Ima tu još jedan aspekt - uloga društvenih mreža, FB, Twittera i Instagrama... u građanskom aktivizmu, uloga koja se često preuveličava, ali i namjerno prešućuje, ovisno o tome komu i kako odgovara. Zaboravljamo na iskustvo i stvarnost - priprema prosvjeda na mrežama neće sama po sebi dovesti do, primjerice, pada Vlade, osim ako to ne prihvate i standardni i tzv. masovni mediji. Naravno, ako to odgovara i određenim interesima u nekoj zemlji ili u tzv. međunarodnoj zajednici (pojam od kojeg se mnogo očekivalo, ali je postao uglavnom element pritiska i uvoda u akcije međunarodnog nasilja). Zanimljiva studija o tome jest ona mr. sc. Zorice Branković iz knjige "Pobuna na mreži", gdje se vrlo argumentirano, činjenično i objektivno razmatraju Facebook prosvjedi u Hrvatskoj i dilema oko toga koliko i kako mreže mogu razvijati građanski aktivizam.

Društvene mreže nisu samo poligon za hejtere nego i mjesto gdje se stvaraju i šire lažne vijesti. Plaćamo li glede tih pitanja danak digitalnom komunikacijskom dobu, odnosno izmiče li cijela priča kontroli?

- Digitalno doba nije samo po sebi problem, to prije što ga ne možemo više zaustaviti, pitanje je kako se suočiti s tim i stvoriti od takvih poligona mjesta za konstruktivne rasprave te ipak kontrolirati javnu sferu, odnosno situaciju kada zlonamjernost, uvrede i klevete upućujete stotinama, tisućama, posebno ranjivim skupinama adolescenata i slično. Posve je jasno kako se dio snage hejtera nalazi u anonimnosti. Njihova je ‘hrabrost‘ zapravo kukavnost, a društvo mora štititi određene skupine, ali generalno i svačije ljudsko dostojanstvo. Nicola Christakis uvijek spominje društvene mreže kao širi kontekst povezivanja ljudi uopće, jasne pojmove prijateljstva, sviđanja, utjecaja u ljudskoj zajednici i komuniciranju, ne samo kao digitalne i brojčane prikaze i klikanja. Neke stvari su rješive doslovce u sekundama - uređivanje vjerodostojnog i korektnog portala može odmah izbrisati gotovo sve otvoreno uvredljive izjave, i to nema veze s ograničavanjem slobode. To su stvari koje i u realnom životu štite zakonska ograničenja, ali, nažalost, u potrazi za klikanjem (clickbait) velikom dijelu portala bitno je zadržati pozornost većeg broja i njihova višestrukog ulaženja na stranice gdje znaju da mogu svašta govoriti i sakog vrijeđati. Zašto nešto prolazi na portalima, a neće na ozbiljni(ji)m tiskanim ili elektronskim medijima, gdje znaju što može povući tužbu za očito vrijeđanje, to nije filozofsko pitanje slobode, već - tehničko. Postoje i portali gdje ne dopuštaju dolazak trolova, a rasprava je vrlo zanimljiva i korektna, i svejedno imaju vrlo mnogo pratitelja. Ono što se ne dopušta na ulici, školama, institucijama, ne treba se dopuštati ni u medijima. O tome nažalost nema nikad dovoljno rasprave izvan uobičajenih političarskih i stranačkih nadmetanja. Još nešto - treba se složiti s mišljenjem kako se digitalnim umrežavanjem nije dogodila "smrt ljudske komunikacije". I to nisu najnoviji fenomeni, strahovi i analize, već su još 1968. godine stručnjaci koji su postavljali temelje Interneta govorili o nečemu sličnom Facebooku - Licklider i Taylor su opisivali buduće interaktivne on line zajednice. Ni izum strojeva nije doveo do velike nezaposlenosti, nego preusmjeravanja u druge sfere proizvodnje. Računala nisu uništila velik dio zanimanja, nego rađaju nova, a roboti, androidi i kiborzi neće istrijebiti ljudsku rasu (što mi bolje radimo), već će natjerati čovjeka suočavanju s neizbježnim bitnim i globalnim promjenama i preispitivanju opće i praktične etike.

NASILJE JE U MODI
Kad sve uzmemo u obzir, što nam donosi budućnost društvenih mreža? Facebook ima velikih problema...

- Dogodit će se (naj)prije nešto kao promjena postojećih oblika, možda samo kozmetička. Prvo se Facebook čak ispričavao jer su još kod stvaranja zapravo ‘mislili na svoje interese‘ i smišljali psihološke ‘udice‘ za što veći broj klikanja. Sada se razmišlja, nakon što su ‘pozvani na malo više reda‘, na određena spajanja FB i Instagrama i ostalih oblika društvenog umrežavanja. Rekao bih kako i prije, sada i ubuduće postoji stalna tendencija ‘razvlačenja‘ medijskih sadržaja, uloge masmedija i konkretnih proizvoda na mrežama i Internetu, da se elegantno varira između ‘dobrog i lošeg‘, naizgled skrušenog poštovanja pravila i lukavog premašivanja granica normalnog i korektnog. U budućnosti znanost i tehnologija, kao i pravila igre sila u međunarodnim odnosima, donijet će nove izume, od novih višenamjenskih smartphonea, dronova-trikordera za osobnu upotrebu, 3D rekvizita, holograma, čipiranja, ugrađivanja i povezivanja raznih gadgeta-spravica s ljudskim tijelom i umom, do kiborških načina komuniciranja. No, mislim kako će i tada osnovna pitanja i dileme oko slobode i granica izjašnjavanja ostati praktički isti. Samo će razina masmedijske manipulacije biti još i veća.

U kaotičnom medijskom prostoru teško je razlučiti što je istina, a što laž, što realnost, a što manipulacija. Kako to objašnjavate?

- I u većim zemljama i narodima (premda mislim velikim samo prostorno) postoji određeni raskorak između, prvo, obveza i težnje profesionalnog novinarstva izdvojiti iz obilja informacija što je važno najvećem broju ljudi i time utjecati na opću razinu slobode i demokratičnosti. Drugo, to su uski poslovni i političko-elitistički interesi i skretanje pozornosti na manje važne stvari ili promoviranja ‘influencera‘ većinom oko potrošnje, ukusa u odijevanju ili korištenju kozmetike i slično. Kako utjecati argumentima na pitanja nejednakosti, neslobode ili zanemarivanja mladih generacija nisu toliko važne teme ili se plasiraju kroz političku sferu parlamentarnih kurioziteta ili stranačkih aktivnosti. Traže se ekscesi, skandali i, naravno, ispod ‘žita i radara‘ razvijaju se nehumanistički načini (raz)govora, ponašanja, komunikacije. Iza svega zapravo stoji i medijsko nasilje, nametanje vlastitih neprovjerenih teza i najosobnijih interesa bilo da je riječ o seoskim šerifima ili ministarstvima. Nasilje je u modi!

Crvene bebine guze, rendgenske slike sportaša koje otkrivaju penise, polupijane "zvijezde", posebno poluistine o "lijenim, promiskuitetnim i glupavim" mladim generacijama, slične su aktualnim vremenskim prognozama koje to više nisu. Red uznemirenosti, ako ne ovog tjedna onda idućeg sigurno, sijanje nemoći pred "prirodnim katastrofama i apokalipsama" ili pretjerivanja u opisima običnih i uobičajenih pojava poput kiše, snijega, zime, poledice… sve su to zapravo i metaforične i simboličke slike kojima nas obasipaju dijelovi neodgovornih i neprofesionalnih novinara, urednika i vlasnika medija. A još je žalosnije kada se, s druge strane "establishmenta" množe i grupiraju tužbe i protiv onih novinara i medija koji (još) otkrivaju maglena područja društva.(D.J.)
Ono što se ne dopušta na ulici, školama, institucijama, ne treba se dopustiti ni u medijima. O tome nažalost nema nikad dovoljno rasprave...