Servisi društvenih mreža plodno su tlo za govor mržnje. Štoviše, ondje plasirana informacija ne podliježe provjeri istinitosti, što za posljedicu ima širenje neistinitih informacija nevjerojatnom brzinom i lakoćom. Poslije dokazati da je nešto neistinito nema, nažalost, jednak učinak, osim ako je istinita informacija plasirana odmah kada i lažna te jedna dokazima opovrgne drugu, što se ne događa gotovo nikada.

Stranka Živi zid obilno se koristi društvenim mrežama kao oružjem za "strijeljanje" svih političkih suparnika. Pritom kao "streljivo" koriste: neistinite informacije, lažne vijesti, dezinformacije, govor mržnje i slično. Gotovo svaka njihova objava na društvenim mrežama u sebi sadržava jedan od ovih elemenata, nerijetko i više, ponekad i sve. Kada, primjerice, objave da ova vlada ne upravlja državnom blagajnom u interesu građana, to zvuči dramatično. Istina je suprotna jer je prvi put od hrvatske neovisnosti ostvaren proračunski suficit. Drugim riječima, država je uprihodila više nego što je potrošila unatoč svim izazovima, brojke kažu da je suficit opće države za 2017. iznosio 3,15 milijardi kuna. Dakle, imate neistinu koja je objavljena na internetu, a s druge strane nemate mogućnost za istinu. I to se širi bez ikakve odgovornosti.


Nekada je jedno od pravila novinarskog izvještavanja bilo: "Audiatur et altera pars", tj. "Neka se čuje i druga strana." Tada je gledatelj ili čitatelj imao objektivniji, kvalitetniji uvid u objavljeno. Na društvenim mrežama danas je svatko urednik bez ikakve odgovornosti za objavljeni sadržaj. Poziv na javni linč novinarke koja je objavila istinite informacije o pronevjeri i malverzacijama unutar Živog zida smatram dokazom da vodeće osobe te stranke nemaju demokratičnosti, uključivosti, tolerancije, pa ni razboritosti, nego su skloni diktaturi, podčinjavanju, pa i okrutnostima prema neistomišljenicima. To je opasno, jer možemo pretpostaviti što bi bilo da takve osobe u ruke dobiju konkretnu vlast.
Mediji su danas, zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, doživjeli i negativnu transformaciju u smislu narušavanja objektivnosti i prenošenja točnih informacija. S pomoću interneta može se lako organizirati teroristički napad, otmica, kibernetički napad s ciljem krađe dokumenata, novca, informacija, podataka ili npr. onesposobljavanje električne mreže neke države ili blokade nekog državnog tijela, banke, zračne luke, tvrtke. Internet je otvorio cijeli niz novih momenata koji prije nisu postojali i koji zahtijevaju određene alate i mehanizme kako sve skupa ne bi odvelo svijet u nekom smjeru koji se može vidjeti u SF filmovima katastrofe. Zato smatram da ni jedna odgovorna politika i vlada ne mogu dopustiti da se internetski prostor koristi npr. za zlostavljanje ili ugrozu nacionalne sigurnosti.


Hrvatska je pokazala odlučan stav u borbi za očuvanje visokih standarda ljudskih prava, sloboda govora, ali istodobno i potrebu pronalaženja najboljih mehanizama za borbu protiv svih oblika njihove zlouporabe na internetu.


Europska je komisija radi potrebe povećanja intenziteta borbe protiv govora mržnje s Facebookom, Twitterom, Googleom i Microsoftom sklopila tzv. Kodeks postupanja prema kojem su te kompanije obavezne sudjelovati u borbi protiv govora mržnje na internetu, dužne su razvijati procedure i stalno osposobljavati administratore za prepoznavanje i uklanjanje govora mržnje u roku od 24 sata.


Sloboda govora nije sloboda da se nekoga ugnjetava, širi mržnja, potiče na nasilje i slično. Vidim da se u raspravama na stručnim tijelima između zemalja članica itekako pazi da se ničim ne ugrozi sloboda govora i ljudska prava, ali da se sporni sadržaji trebaju ukloniti. Naravno da je svakoj državi članici, pa tako i Hrvatskoj, prepušteno da uredi svoj zakonodavni okvir kojim će se definirati određena pravila ponašanja na internetu. Europska tijela daju smjernice i direktive te je potom svaka država pojedinačno pozvana da donese svoju legislativu u koju ugrađuje potrebne mehanizme. Zakonodavci diljem Europske unije trenutačno imaju gotovo identične probleme oko lažnih vijesti, govora mržnje, elektroničkog nasilja, ugrožavanja kibernetičke sigurnosti i sličnih internetskih ugroza usmjerenih na pojedince, institucije ili tvrtke.


U Njemačkoj se primjenjuje novi zakon čiji je cilj konačno stati na kraj govoru mržnje na društvenim mrežama. Tvrtke koje unutar 24 sata od prijave takvog sadržaja ne uklone sporni sadržaj mogle bi dobiti kazne, pazite, do maksimalno 50 milijuna eura za svaki zaseban slučaj! Taj je njihov Zakon o nadzoru mreža ili tzv. Netzwerkdurchsetzungsgesetz izazvao brojne polemike, no ipak je na kraju donesen. Ponajprije će se fokusirati na Facebook, Twitter i YouTube, ali će nadgledati i Snapchet, Google, Instagram, pa čak i rusku verziju Facebooka, VK. Građani čak i ne moraju biti korisnici društvene mreže da bi mogli prijaviti prekršaj, nego to mogu učiniti preko online formulara upućenog Ministarstvu unutarnjih poslova.


U Francuskoj se također ubrzo očekuje donošenje posebnog zakona protiv širenja lažnih vijesti. Taj bi zakon omogućio blokiranje ili brisanje sadržaja na društvenim mrežama koji se primjerice u vrijeme izbora procijeni kao „lažna vijest“. Međutim, kao i u Njemačkoj, otvorila se polemika zbog bojazni oko narušavanja slobode govora.


Stručnjaci znaju da internet uključuje brojna policy područja i aktere koji nisu uvijek razvidno povezani i usklađeni. Možemo govoriti o internetu kroz dva parametra. Prvo o tehnološkim i tehničkim aspektima kao što su mrežni standardi, mrežni kapaciteti i brzina interneta i, drugo, o internetu u kontekstu ljudskih prava, javnog interesa, medijskog pluralizma, tržišnog natjecanja. I jedno i drugo treba na neki način regulirati. Jasno, lakše je zahtijevati povećenje brzine interneta nego se boriti protiv lažnih vijesti. Nedavno sam rekla da naše medijsko zakonodavstvo treba hitno nove cipele jer su noge prerasle postojeće. Zapravo, imate sadržaje i pojave koji uopće nisu regulirani našim zakonima ili su ovlaš dotaknuti.


Vlada je najavila da će resorno ministarstvo donijeti novi zakonodavni paket koji će se dijelom odnositi i na servise društvenih mreža. Inače, hrvatski zakoni i Ustav u cijelosti su harmonizirani s europskom pravnom stečevinom kada je riječ o ljudskim pravima i slobodi govora i tu se ne bi trebali brinuti da će doći do narušavanja standarda koje imamo.


Inače, za nadzor elektroničkih medija (radio, televizije, internetski portali) nadležna je Agencija za elektroničke medije, odnosno unutar nje Vijeće za elektroničke medije sukladno Zakonu o elektroničkim medijima. Doduše, ako govorimo o internetu, Zakon se samo u četiri članka odnosi na internetske portale. Lako se zaključi da u odnosu prema televiziji internetski portali uopće ne podliježu dostatnoj regulaciji, a prema društvenim mrežama uopće nema regulacije. Npr. nema odgovornosti za širenje lažnih vijesti, nema sankcija.


Dat ću vam primjer za televizije, odnosno nadzor njihovih programskih sadržaja u našem zakonodavstvu. Od 2009. Zakon o elektroničkim medijima dopunjen je tzv. Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama prema kojoj se zemlje članice EU obvezuju da će spriječiti i sankcionirati diskriminaciju prema vjerskoj, političkoj, spolnoj rasnoj ili drugoj osnovi kao i poticanje, pogodovanje ili širenje govora mržnje. Konkretno, čl. 69. tog zakona kaže da Vijeće donosi odluku o oduzimanju koncesije televizijskom nakladniku u takvim slučajevima.


Ako Agencija za elektroničke medije dokaže da je bilo "govora mržnje" u TV programu - kakve su sankcije za tu televiziju? Na to pitanje odgovor je sljedeći:


Do 2009. postojala je dvojaka mogućnost kazne: novčana kazna od sto tisuća do milijun kuna te privremeno ili trajno oduzimanje koncesije. Međutim, izmjenama zakona Agenciji je oduzeta mogućnost novčane kazne te ostaje isključivo čl. 76. Zakona, odnosno privremeno ili trajno oduzimanje koncesije. Po meni bi trebalo vratiti i novčane kazne, to više što je u zemljama EU-a ta mogućnost i dalje zakonska opcija. Naime, regulatorna tijela u EU-u imaju mogućnost stupnjevanog novčanog kažnjavanja. Zapravo, mislim da je oduzimanje koncesije nekoj televiziji zbog govora mržnje u EU iznimka.


Novčano kažnjavanje nakladnika, radija ili televizije ostalo nam je jedino u zakonu ako je u programu (citiram) "narušio ustavni poredak ili nacionalnu sigurnost RH". Inače, ako govorimo npr. o govoru mržnje u medijima, Vijeće za elektroničke medije nije jedino tijelo koje može "izreći sankciju". Govor mržnje također je kažnjiv prema Kaznenom zakonu (čl. 325.), gdje je za utvrđivanje kršenja zakona nadležno državno odvjetništvo. DORH priprema i dopune Naputka o radu na kaznenim djelima počinjenim iz mržnje, koliko znam dovršena je i revizija DORH-a o postupanjima vezanima uz kaznena djela govora mržnje. U svakom slučaju hrvatski zakoni prepoznaju diskriminaciju i govor mržnje od Ustava, Kaznenog zakona, Zakona o medijima, Zakona o HRT-u, Zakona o elektroničkim medijima itd. Međutim za lažne vijesti ne stojimo dobro. A kao što sam rekla, društvene mreže su pak "potpuno izvan dometa".

Smatram da ne postoji ta mogućnost jer Vlada ne bi donijela takav zakon. Kada me pitate za cenzuru, onda ću vam reći da nju ne očekujem niti ona dolazi od Vlade ili državnih tijela, nego ju zapravo nerijetko vidim od pojedinih medijskih aktera koji izvješćuju pristrano i neobjektivno. Kao što sam prethodno rekla, u Hrvatskoj vlada sloboda govora kao i medijske slobode, to se sigurno neće narušavati od vlasti. Nažalost, pojedini mediji i dio javnosti više vrednuju senzacionalizam, spektakl, nekulturu i populizam od objektivnog izvještavanja što vidimo na izvještavanju pojedinih medija i iz Hrvatskog sabora.


Društvene mreže iznimno su moćno komunikacijsko, ali i manipulacijsko sredstvo. Samo u Hrvatskoj Facebookom se koristi više od dva milijuna ljudi. Vidjeli smo da se uz pomoć društvenih mreža mogu dobiti izbori i mijenjati društveno-politički sustav neke zemlje. Nitko odgovoran ne bi dopustio da tako moćno sredstvo bude potpuno izvan dometa države na čijem prostoru djeluje.


Znamo da algoritmi "pamte" naše interese i preferencije te sukladno tome podastiru izvore informacija, što dovodi do toga da svatko tko se informira samo preko društvenih mreža ima od algoritama "servirane informacije od jednih te istih izvora", što naravno isključuje druge. Na taj način stvaraju se grupacije osoba koje svoje stavove temelje na ograničenim izvorima i također su podložnije manipulaciji.


Tradicionalni mediji kao televizija izgubili su bitku s društvenim mrežama koje su postale moćniji distributer informacija građanima, no osim pluseva imamo i minuse. Nedostaje transparentnosti i uređenosti, nedostaje i odgovornosti za sadržaje koji se distribuiraju. Smatram da će u sljedećem razdoblju postojati velik pritisak da se društvene mreže na neki način "stave u zakone" jer je nužno da se uspostavi neka razina odgovornosti za ono što se objavljuje na društvenim mrežama. Isto tako, od kompanija vlasnika društvenih mreža očekivat će se sve veća suradnja i proaktivan pristup umjesto dosadašnje pozicije gdje su kompanije kao Facebook bile gotovo superiorne u odnosu prema tijelima države u kojoj pružaju svoje usluge. Onoliko brzo koliko se bude mijenjala internetska tehnologija, mijenjat će se i usluge i sevisi društvenih mreža.


Za sve one koji strahuju od moći društvenih mreža i "praćenja naših interesa na internetu" nemam dobre vijesti za budućnost. Naime, već se razvila znanstvena disciplina pod nazivom psihometrija, koja doslovce prati i mjeri ponašanje online korisnika, te na osnovi tih podataka daje psihološku procjenu korisnika. Na temelju psihološke procjene korisnika, mediji i kompanije mogu odrediti svoju ciljnu grupu i obavljati selekciju i personalizaciju vijesti, te ciljano distribuirati određenu vrstu vijesti prema svojoj ciljnoj grupi. Recimo, ako primijetite da vas internet zapljuskuje reklamama određenih proizvoda, najvjerojatnije je učinjen vaš psihoprofil. Možete zamisliti gdje to vodi u budućnosti. Sve što se može iskoristiti, iskoristit će se i povezati međusobno.


Oni koji imaju određenu razinu građanske odgovornosti i intelektualne ozbiljnosti, ne mogu ne biti zgroženi populističkim nastupima u Hrvatskom saboru. Proizlazi da što je netko arogantniji, manje obrazovan i manje kulturan, to ima širu publiku. Nažalost, vremena su se promijenila. Međutim, nisu zastupnik Pernar i slični populisti i senzacionalisti središnji problem, oni su nažalost samo posljedica, a uzrok je kriza povjerenja u sistem, u institucije, politiku... Da nije toga, ne bi bilo ni takvih osoba. Zato se protiv toga najučinkovitije bori rezultatima i činjenicama. S jedne strane imate generaliziranje da ništa ne valja niti se što radi, što naravno ne stoji, a s druge strane to treba pobijati nabrajanjem rezultata što se sve radi ili će se raditi u mandatu ove vlade. Neki zastupnici potenciraju osobne uvrede i sukobe jer im je tako jednostavnije nego da se pripreme za temu koja je doista na dnevnom redu, time ruše dostojanstvo Sabora i onemogućavaju konstruktivan rad. Nije čudo da se već duže vrijeme iz sabornice baš i ne pokazuje što znači imati odgovornost i obveze prema pojedincu, društvu i državi.