Željko Dolački, Zdravko Mamić, Branimir Glavaš, Ognjen Šimić, Miroslav Kutle, Jozo Ćurković, Drago Tadić - neke su od osoba koje su neposredno prije nepravomoćne presude ili odlaska na odsluženje zatvorske kazne otišle u susjednu Bosnu i Hercegovinu ili na neki drugi način postale nedostupne hrvatskom pravosudnom sustavu. Među njima bio je i Ivica Batinić, načelnik općine Sibinj, koji je u prvom sudskom postupku osuđen na šest godina zatvora zbog malverzacije s državnim zemljištem. Batinić je izbjegao zatvor jer nije došao na izricanje presude, no nakon što je presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje, vratio se u Hrvatsku. Dok je on bio u BiH, Ivan Mišković, član Poglavarstva Općine Sibinj, sjedio je mjesecima u zatvoru do odluke drugostupanjskog suda.

Kod nekih se radilo o zatvorskim kaznama iznad pet godina, neki su otišli jer nisu ni htjeli čekati presude, a neki su otišli čim je najavljena optužnica. U primjeru osječkog poduzetnika Drage Tadića, bivšeg predsjednika Uprave Osijek-Koteksa, koji je pravomoćno osuđen na godinu i devet mjeseci zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda radi ishođenja povoljnije presude za Branimira Glavaša, radilo se o neodlasku u zatvor Remetinec gdje se trebao prijaviti 26. rujna prošle godine, nakon dvije odgode zbog zdravstvenog stanja.


Svi koji su izbjegli odvođenje u zatvor u Hrvatskoj zato što su osuđeni na pet i više godina zatvora, otišli su u inozemstvo jer zakon ne predviđa da okrivljenik mora prisustvovati izricanju presude. Bi li se što promijenilo da je zakon drugačiji i je li jednaka praksa i u inozemstvu, upitali smo suce, pravnike i odvjetnike. Odvjetnik Dražen Srb kaže da se nikoga ne može prisiliti da nazoči kada mu se izriče presuda.


- Presuda se ne može prejudicirati, a svatko ima pravo ne doći. Isto je tako i u inozemstvu. U biti, okrivljenik mora doći na raspravu, ali ako da obranu na prvoj raspravi i očituje se o krivnji, ne mora uopće više doći. Kada bi se uvela uredba da okrivljenik mora nazočiti izricanju presude, onda bismo morali uvesti i da mora biti na svim raspravama - kaže osječki odvjetnik Srb. Dodaje kako je prije bilo bolje jer su se presude donosile neposredno nakon kraja sudskog postupka.


- Zašto suci danas odgađaju izricanje presude? Prije bi svi nakratko izišli iz sudnice, sudsko vijeće bi izvijećalo i svi bi čekali na sudskom hodniku. Ako bi presuda bila viša od pet godina, odmah bi se zvali pravosudni policajci. Sad su suci počeli odgađati presude i na parnicama iz komocije. Gdje piše da presuda mora biti tek za koji dan? To je u redu jedino ako se radi o jako kompliciranom predmetu s više optuženih i puno točaka optužbe. U svojoj sam praksi imao primjer i kada je navečer, u 20 sati, izrečena presuda i osuđeni su odvedeni u zatvor. Tko brani sudu da isti dan donese presudu? Ne vidim razlog zašto neke lakše stvari ne bi presudili odmah i odlučili o istražnom zatvoru. Sada su u 99 posto slučajeva proglašenja presuda za nekoliko dana, što nema potrebe - zaključuje Srb.


S njim se slaže i odvjetnik Zdravko Dumančić.


- Ne bi se ništa promijenilo, zna se kad je pritvor obvezan, a kada nije. Taj institut godinama funkcionira i nikakva kozmetička izmjena zakona neće riješiti tu problematiku. Kada bi se odredilo da svi moraju biti na izricanju presude, otišlo bi se u krajnost. Činjenica je da se čovjek brani sa slobode i ne može znati kakva će presuda biti. Na primjer, moj branjenik Drago Tadić bio je nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora i cijelo vrijeme bio je u Hrvatskoj, no tri ili četiri godine čekala se pravomoćnost presude. Nitko ne zna hoće li mu sudac dati, primjerice, četiri godine i 10 mjeseci ili pet godina i dva mjeseca zatvora - tvrdi Dumančić.

Đuro Sessa, potpredsjednik Međunarodne udruge sudaca i predsjednik hrvatskog Vrhovnog suda, također se slaže da se ništa ne bi promijenilo.

- Ne znam bi li se nešto promijenilo da svatko mora biti na izricanju presude. Okrivljenici svejedno ne bi došli. Na primjer, u anglosaskom kaznenom sustavu to bi se moglo protumačiti kao uvreda suda, pa bi sud mogao reagirati i po toj osnovi, no u Hrvatskoj tu uvredu nemamo jer se čini da naši sudovi nisu baš toliko na cijeni da bi ih se moralo štititi od uvreda stranaka - kaže Sessa.