Emisija "Provjereno" početkom studenoga prošle godine dobila je pojačanje – istraživačkom se timu reportera pridružila i dugogodišnja novinarka ‘‘IN magazina‘‘, Maruša Stamać. Rođena Kaštelanka i diplomirana povjesničarka umjetnosti iza sebe ima više od tisuću napravljenih priloga i reportaža na temu kulture, putovanja, gastronomije, ali i niz rubrika koje je sama osmislila i kreirala. Prije dolaska na Novu TV 2010. godine, Stamać je iskustvo stjecala na portalu za kulturu, umjetnost i nove medije "Arteist" te književnom listu "Vijenac".

Maruša se pridružila redakciji emisije koja je, pod uredničkom palicom Ivane Paradžiković, prošle jeseni ušla u svoju 12. sezonu prikazivanja, a sljedećeg četvrtka, 14. veljače, bit će emitirana jubilarna 500. emisija.

Prošlo je nekoliko mjeseci otkako ste se pridružili istraživačkom timu reportera magazina "Provjereno". Budući da ste prije radili nešto drukčije, ali ste ipak bili reporterka, koliko vam je vremena bilo potrebno da se uhodate i prilagodite drukčijem ritmu?

- "Provjereno" se, za razliku od "IN magazina", emitira jednom tjedno i cijeli tjedan doslovno živite jednu priču na kojoj radite. Ponekad i duže jer priče često dobivaju svoje nastavke, nove trenutke i nove dokaze. To je nešto na što se trebalo naviknuti, no prilagodba nije dugo trajala. Nije ni mogla trajati jer sam odmah prionula poslu i počela raditi priču za emisiju. Ipak, prijelaz mi nije bio toliko težak jer se ipak ovim poslom bavim već osam i pol godina.

Kakve ćete priče donositi gledateljima, s kakvim se temama osjećate svoja na svome?

- U emisiji "Provjereno" donosim uglavnom priče o neobičnim i inspirativnim ljudima, često u teškim životnim situacijama. To su ljudi koji ne znaju za odustajanje. Takve reportaže nesumnjivo obogaćuju mene kao osobu. Inspiriraju i mene, a i druge. To vidimo po količini e-mailova i poruka, koji nam pristignu svakog četvrtka navečer nakon emisije, u kojima naši gledatelji, dirnuti prilozima, žele pomoći na bilo koji način. Nakon takvih reakcija možete zadovoljni na spavanje, znajući da sav trud koji ste uložili nije bio uzalud.

Kako sada izgleda jedan vaš radni dan u redakciji "Provjerenog"?

- Nijedan dan nije isti, vjerujem da je tako u svakoj novinarskoj redakciji, pa tako i u našoj. Priče su te koje kreiraju naše radne dane. U redakciji izrađujemo reportaže i u potrazi smo za novima. Šestero novinara trenutačno čini "Provjereno" i zajedno s urednicom jako puno diskutiramo o svim potencijalnim pričama. Više glava je pametnije od jedne, pogotovo ako je svim tim glavama beskrajno stalo do emisije koja slavi svoje 500. izdanje zahvaljujući povjerenju koje smo dobili od gledatelja i koje moramo opravdati. Mnogo vremena provedemo i u čitanju e-mailova naših gledatelja, tako da mogu biti sigurni da njihove poruke ne ostaju nepročitane. I ovim putem bih im željela zahvaliti na pričama na koje su nam ukazali. Nakupi se i stresa, ali to rješavamo jednostavno – smijehom i velikom međusobnom podrškom.

Pretpostavljamo da odluka o internom prelasku u drugu redakciju nije došla preko noći. Kako je došlo do toga da vam se to uopće krenulo motati po glavi i koliko vam je dugo trebalo da kažete konačno zbogom "IN magazinu"?

- "IN magazin" je bilo divno iskustvo koje mi je omogućilo da dobro ispečem novinarski zanat, ali i shvatim da me istraživačko novinarstvo najviše zanima. Treba s vremena na vrijeme pred sebe staviti nove izazove, a rad u "Provjerenom" zasigurno je jedan takav veliki izazov. Stoga, kad je došla ponuda za prelazak u redakciju najutjecajnijeg istraživačkog magazina u Hrvatskoj, to jednostavno nisam mogla odbiti. Odmah sam pristala!

"IN magazin" nedavno je obilježio desetu obljetnicu od prve emisije. Prema čemu ćete pamtiti godine provedene stvarajući taj lifestyle magazin?

- U "IN magazinu" sam provela predivnih osam godina koje ću u prvom redu pamtiti po dragim kolegama, mojoj maloj "inmagazinskoj" obitelji. Bilo je tu jako lijepih priča, zanimljivih ljudi, putovanja... Često se sjetim putopisnih reportaža, poput one sa svjetionika na Palagruži na koji smo išli brodom Hrvatske ratne mornarice. Lijepo je bilo i razgovarati s Andreom Bocellijem u njegovu domu u Toskani jer ga i privatno jako volim slušati. Iz vaše Slavonije također nosim sjećanja na bezbroj lijepih priloga o narodnim običajima, dvorcima i gastronomiji. Ovim putem željela bih čestitati svojim kolegama iz "IN magazina" na velikoj obljetnici i poželjeti im još puno uspjeha u sljedećem razdoblju.

Budući da ste ostali u istoj kući, postoji li šansa da ćete povremeno, kad vam bude nedostajao, odraditi kakav prilog za "IN magazin"?

- Sve moje vrijeme posvećeno je emisiji "Provjereno", ali itekako pratim što se događa u "IN magazinu" i često kolegama predlažem teme za nove priče, kao i oni meni. Znaju da sam uvijek tu ako zatrebaju bilo kakvu pomoć.

Najdraža mjesta na koja ste putovali? Gdje biste se rado vratili prvom prilikom?

- Budući da sam po struci povjesničar umjetnosti, sva putovanja krojim po znamenitostima koje bih htjela vidjeti i galerijama koje bih htjela posjetiti. U posljednje vrijeme razmišljam kako bih se htjela vratiti na istok Francuske, u pokrajinu Jura, gdje sam za vrijeme studija, neko vrijeme, sudjelovala na arheološkim iskapanjima na tada najvećem srednjovjekovnom arheloškom lokalitetu u Europi. Istraživali smo veliku crkvu, samostan i groblje. Mene je dopalo ovo posljednje, tako da sam se tjednima družila sa sedamstogodišnjacima. Voljela bih vidjeti kako danas, nakon gotovo deset godina, sve to izgleda.