BELI MANASTIR

Nije odlučio otići u Irsku, Njemačku, Norvešku, Veliku Britaniju i ostale sve popularnije ‘‘oaze‘‘, koje su posljednjih godina odredišta brojnih (sada već bivših) stanovnika Lijepe Naše, posebice onih mlađih.

Posao je odlučio pokrenuti kod kuće, u mjestu u kojemu je odrastao, ali koje mu do sada nije ponudilo neku životnu sigurnost.

- Iz priloženog se vidi da još uvijek ne planiram dići sidro i otići trbuhom za kruhom u inozemstvo. Završio sam Poljoprivredni fakultet, ispisao kilometre zamolbi za razne poslove, neko vrijeme radio u jednoj osječkoj tvrtki, a posljednje odredište bila mi je Istra, gdje sam radio kao tehnički direktor u nogometnom klubu u Novigradu. Vukla me je želja za povratkom kući i sada ovdje mislim ozbiljno započeti s poslom. Dakako, ako ga bude - priča tridesetpetogodišnji Marko Kolesarić, vlasnik novog belomanastirskog fast fooda Medo u užem gradskom središtu. Igrom slučaja, kaže, čuo je da jedan od dva postojeća kioska brze hrane zatvara vrata te, u dogovoru s roditeljima, odlučio krenuti u novu avanturu.

- Uz pomoć roditelja, uloživši i vlastitu ušteđevinu, kupio sam kiosk na Trgu slobode i krenuo u posao. Nakon nekoliko mjeseci priprema, danas smo počeli s radom. Za sada je u ponudi klasična fast food ponuda, poput hamburgera, ćevapa, piletine, sendviča i sličnih proizvoda, a kao novinu izdvajam platu, koja se u večernjim satima ne može naručiti u Belom Manastiru - ističe Marko objašnjavajući kako je cijela priča nastala i uz poticaj samozapošljavanja. Uz sebe, zaposlio je još jednu osobu, a ako posao bude krenuo željenim tokom, nada se daljnjem zapošljavanju. Osim standardne ponude, razmišlja i o dostavi, ali je ona za sada još u drugom planu.


Otvaranjem novog fast fooda obogaćena je inače poprilično siromašna ugostiteljska ponuda (s naglaskom na jelo) jedinog baranjskog grada. Pizzeria (u sklopu pekare), jedna ćevabdžinica, ponuda hotela Patria i bistroa Kod Kaje, nekoliko metara od Mede udaljen fast food Njam-njam, ‘‘asortiman‘‘ Galerije No1 (u određenom dijelu godine)... nažalost, jedina su mjesta u Belom Manastiru koja nude tople obroke.


- Slažem se da svaki novi fast food širi ugostiteljsku ponudu, ali kronično nedostaju restorani. Svjestan sam činjenice da je upitan njihov opstanak i rentabilno postojanje, no činjenica je da ih nedostaje. I ne samo u Belom Manastiru, nego u Baranji uopće - tvrdi Matej Perkušić, direktor TZ Baranje, naglašavajući kako se s nedostatkom takve ponude slažu i vlasnici baranjskih ugostiteljskih objekata, koji su u pojedinim trenutcima prebukirani i ne mogu pronaći mjesto više za iznenadne goste koji se odluče provesti u Baranji i iznenaditi nepce nekom od ovdašnjih gastrodelicija. Nekoliko anketiranih ističe kako nije toliki problem u broju restorana u Baranji, nego u činjenici kako se na prste mogu izbrojiti oni koji nude svojevrsne dnevne menije.

- Orijentirat ću se samo na Beli Manastir. Nekada je bilo nekoliko mjesta gdje se moglo otići na ‘‘brzi objed‘‘ tipa porcije graha, bilo kakvog variva ili nečeg sličnog. Danas, nažalost, to više nije slučaj. Beli Manastir nema ni pravu pizzeriju, kao ni objekt koji nudi dostavu hrane i slično. Nitko nikoga ne može natjerati na otvaranje novih ugostiteljskih objekata, ali svi možemo razmišljati zašto je tome tako - komentar je jednog našeg sugovornika koji je htio ostati anoniman.