Nakon gotovo 27 godina aktivnoga rada u arheologiji, od čega 15 na terenu u svim vremenskim i financijskim (ne)prilikama, Institut za arheologiju višoj je kustosici Slavici Filipović dodijelio Priznanje za životno djelo i dugogodišnju suradnju sa znanstvenicima Instituta za arheologiju. Neumorna osječka istraživačica i znanstvenica priznanje je primila u utorak u Zagrebu, priznajući da su ju kolege iznenadili, ali i dirnuli. Težinu i značenje, osim činjenice da je s njima u uskoj suradnji obavila gotovo svako terensko istraživanje od 1999. do 2015., priznanju daje i podatak da je Institut arheolozima, uz HAZU i Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najvažniji.

- Posebice moram istaknuti sjajnu suradnju s Markom Dizdarom i Darijom Ložnjak Dizdar, koja traje još od njihovih studentskih dana, a njih su dvoje sudjelovali na mojim prvim istraživačkim pohodima u Zmajevcu. Marku ide zahvalnost i što sam ‘stari‘ način istraživanja osuvremenila stratigrafskim jedinicama, ali i uključivanjem raznih struka u rezultate, od botaničara do antropologa, pokušajem da se materijal odmah šalje na obradu - nesebično je zahvalna laureatkinja, koja je prije 15 godina u povodu Dana grada Osijeka primila zahvalnicu gradonačelnika za istraživački rad u području antičke arheologije (istraživanja Murse), a 2011. i nagradu Hrvatskog arheološkog društva "Josip Brunšmid" za izložbu Kasnoantička nekropola u Zmajevcu.

- Znam koliko imam godina i što sam napravila za struku, posebice za Mursu, a to je jako mnogo. Ne znam je li itko osim mene toliko istraživao urbanu arheologiju, koja je, moram priznati, najkompliciranija, a ja sam 14 godina najveći dio godine, od Uskrsa do Božića, provodila na terenu. Naporno bi to bilo za svakoga, posebice jer posljednjih šest godina uopće nisam imala podršku ravnatelja MSO-a, a to znači da se nije pridržavalo obveza i troškovnika ugovora o istraživanju, pa su četiri posljednje godine istraživanja u Kampusu prošle tako da mi ravnatelj nije dopuštao materijal poslati na čišćenje, kosti na analizu. Materijal ili propada ili čeka bolja vremena. Nitko se nije pitao zašto nikada nije bila izložba nakon istraživanja Murse. Velika tuga i bol na srcu su mi zato što mi nisu omogućili napraviti bar malu izložbu na kojoj bih predstavila Osječanima izabrane nalaze - ne krije razočaranje Slavica Filipović, koja unatoč svemu piše radove i sudjeluje na međunarodnim znanstvenim kongresima. Iako je bila voditeljica istraživanja, ni o čemu, kaže, nije odlučivala.

- Ipak, sretna sam i zadovoljna zbog svega što sam napravila, oduvijek me to veselilo i radila sam s velikom ljubavlju, što, sigurna sam, znaju svi koji su pratili moj rad - dodaje Slavica Filipović, zadovoljna što je 2010. uspjela predstaviti rezultate istraživanja u Zmajevcu. Rezultati istraživanja Murse jako su promijenili pogled na antičku arheologiju našeg kraja i omogućili mladim arheolozima da idu na svjetske kongrese i nastave se baviti antikom, Mursom i Slavonijom na potpuno drukčiji način.

Teško je oteti se dojmu da se čini nezamislivim utrošiti sate, mjesece rada stručnjaka, pa i novca poreznih obveznika, i onda kao da je sve bilo uzaludno, kao da se ništa nije dogodilo, kao da nema obveze, pa i želje ponosno pokazati što se i kako radilo.

Slavicu Filipović veseli što će jedan dio predmeta i novi rezultati do kojih su došli 15-godišnjim istraživanjem u Kampusu biti predstavljen na budućem antičkom postavu AMO-a, kojemu uskoro slijedi raspisivanje natječaja za ravnatelja.

Jedna od autorica - uz Marinu Kovač i Igora Vukmanića - upravo je nagrađena viša kustosica. Poslao polako, ali sigurno napreduje.
- Građu ćemo prikazati na drukčiji način, suvremeno, uz 3D tehnologiju, filmove. To mi ublažuje bol - uz smiješak dodaje arheologinja, koja je i na natječaje Ministarstva kulture pokušala prijaviti svoju nikad realiziranu izložbu Neviđena Mursa. No sve je ostalo na njezinoj želji, prijava nikada nije dospjela na krajnje odredište jer Stručno vijeće daje procjenu, ali je konačna odluka ravnateljeva, dodaje Filipović, koja je u vrijeme odlučivanja bila na kongresu u Zagrebu. Sretna je što je dr. sc. Dizdaru prepušten keltski materijal iz Kampusa, prema indicijama svetište, što je raritet europskih razmjera.