Magazin
TEMA TJEDNA: DESTABILIZACIJA INSTITUCIJA VLASTI (I.)

Fabriciranjem afera ne napada se samo vlada, nego i država i demokracija
Objavljeno 2. veljače, 2019.

Premda objavljena krajem siječnja, zasigurno će biti jedna od većih afera godine. Riječ je naravno o "slučaju Tolušić" koji je obznanio tjednik Nacional, objavivši fotografije i članak pod naslovom "Kurva i kokain u vrhunskoj montaži za kompromitaciju Tomislava Tolušića" kojima se, kako ističu, htjelo politički uništiti potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede te izazvati potres u Vladi. Sve je, prema pisanju toga medija, trebao biti dosad najsofisticiraniji udar paraobavještajnog podzemlja na jednu javnu osobu u Hrvatskoj, no SOA je razotkrila montažu.

Premijer Andrej Plenković također se osvrnuo na aferu s fotomontažom. Inače je Plenković u više navrata upozoravao na hibridni rat, odnosno rat dezinformacijama koji se sve učestalije vodi protiv njegovih ministara, Vlade kojoj je na čelu, a samim tim i protiv Hrvatske. "To je svakako pokušaj fabrikacije, krivotvorenja, kompromitirajućih fotografija potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića. Suočili smo se s novom vrstom pokušaja kompromitiranja i destabilizacije. Moram priznati, najpodmukliji pokušaj do sada. Vidjeli smo već fabricirane SMS korespondencije državnih odvjetnika, sudaca, predsjednika Vlade, potpredsjednice Vlade, ovo za sada nismo još vidjeli. Otkrivamo nove dimenzije kreacija onih koji se bave kaznenim djelima", kazao je premijer te dodao: "Koliko ja razumijem, Nacional je dobio neke kompromitirajuće fotografije, a dobila ih je i SOA. SOA je provjerila jesu li autentične ili ne. To je dio njezine zadaće, da štiti institucije. Potpredsjednik Vlade je dio institucije koju treba štititi. Da se to nije provjerilo, a da netko drugi nije mogao utvrditi je li to laž ili istina, i da se izašlo u javnost s tezom da je istina, što bi govorili ovi koji sad misle da je u pitanju Vladin PR? Tražili bi ostavku cijele Vlade, rekli da je skandal najvećih razmjera..."

SPECIJALNI RAT
Istražiteljima, navodno, još nije poznato tko je zapravo dostavio fotografije i tek treba utvrditi tko stoji iza toga i s kojim razlogom. Pitanja je napretek, a odgovora jako malo. No, prema svemu sudeći, onaj tko je fotografije dostavio, želio je da se objave kao originalne. Za početak valja znati da ni jedna vlada do sada nije bila toliko napadana, poglavito kada je riječ o fabriciranim, ali i onim malo manje fabriciranim aferama, od afere hotmail do afere SMS ili pak "rata" poluinformacijama u slučaju kupnje izraelskih aviona F-16. Zašto? Do odgovora će se možda doći, a možda i ne. Podsjetimo, rad ove vlade od početka je obilježen lažiranim SMS-ovima, fabriciranom e-mail korespondencijom, fotomontažama, hibridnim ratom, fake newsom, odnosno svim oblicima destabilizacije, a sve s jednim ciljem - rušenjem s vlasti. Inače se u javnost prečesto preko sumnjivih portala i TV emisija plasiraju dezinformacije kojima je cilj diskreditacija određenih centara moći, zapravo vlasti, odnosno same Vlade i njezinih ministara.

O tome i specijalnom ratu protiv pojedinaca i Hrvatske, politički veteran HDZ-a Vladimir Šeks kaže: "Uvijek treba utvrđivati razloge nekog postupka koji je na prvi pogled misteriozan. Treba utvrditi kome to ide na korist, a kome na štetu. To je cijeli arsenal širenja lažnih vijesti koji je maha uzeo diljem Europe i SAD-a, a društvo na njega još traži odgovor. Kada se nekoga ciljano napada, to nije udar samo na njega, nego i na instituciju kojoj pripada", kaže Šeks. Na pitanje očekuje li nas uskoro sličan udar i na premijera Plenkovića, Šeks je odgovorio: "Moguće, ništa nije isključeno." Šeks je istaknuo kako svi bitni sigurnosni kontrolni zaštitni mehanizmi moraju utvrditi pozadinu cijelog slučaja.

A kako se u javnom prostoru prečesto počeo spominjati hibridni rat, nakon što je s tom tezom prvi u javni prostor izišao upravo premijer Plenković, na pitanje je li i slučaj "lažni Tolušić" također hibridni rat, kriminalist Željko Cvrtila odgovara:

- Teško je razlučiti radi li se o kriminalnom napadu. Prema nekim informacijama, radi se upravo o tome jer je očito potpredsjednik Tolušić nekim blokadama da se izvlače sredstva koja ne pripadaju određenim grupama, radi se o golemom novcu, milijunima, prije svega iz EU fondova, stao na žulj. Ili se radi o hibridnom ratovanju, to bi značilo napad neke druge države prema RH. Te istrage nisu jednostavne, uz primjenu posebnih mjera koje primjenjuje DORH i kriminalistička policija, mogu trajati i nekoliko mjeseci - zaključio je Cvrtila.

Taj dio priče ustvari je zastrašujući jer dokazuje, kao što to obavještajni stručnjaci već upozoravaju, da je sve teže uočiti, a i dokazati, da je riječ o lažnoj informaciji, fotografiji, videosnimci ili audiosnimci. Falsifikati postaju sve savršeniji, a time posao državnih institucija i političara sve rizičniji. I u pravu su oni koji kažu da će jedan od najtežih sigurnosnih izazova ubrzo postati razlikovanje izmišljotine od stvarnosti, tzv. fake news od istinite te provjerene vijesti. A i izdavači bi mogli međusobno razmijeniti informacije o nepouzdanim ili lažima sklonim "anonimcima" kako bi i oni napravili razliku između pouzdanih i medija koji to nisu.

U Vladi očekuju da će policija i DORH, kao i sve nadležne službe, "slučaj Tolušić" istražiti do kraja. Ili, kako stoji u priopćenju, učiniti sve "da se pronađu počinitelji još jednog krajnje podmuklog pokušaja destabilizacije vlasti i pravnog poretka kroz ponovno plasiranje lažnih informacija o najvišim državnim dužnosnicima." Reagirao je i ministar policije Davor Božinović i kazao da će sve službe "ubuduće morati intenzivirati suradnju na razotkrivanju svih mogućih podmetanja, koja imaju za cilj destabilizaciju političkog života i Vlade." Oglasio se i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić te kazao da, ako ispravno čita tekst o ministru Tolušiću, SOA ima relevantne informacije, te očekuje da tim informacijama upozna i policiju i DORH.

NEPOVJERENJE
Što se ministra Tolušića tiče, iz njegove izjave mogla se naslutiti prava pozadina slučaja:

- Dvije godine uvodim red u svoj sektor, čistim kriminal, dirnuo sam u niz osinjih gnijezda, drago mi je zbog toga, bit ću još žešći u budućnosti, svi koji misle da će to moći riješiti prijetnjama, podmetanjima i medijskim pritiscima, to mogu zaboraviti, bio je odlučan Tolušić, dodavši da se radi o "bandi koja se malo zaigrala" pa joj je poručio "da se namjerila na krivog i da počne pakirati kofere." Naime, nije tajna da se Tolušić u posljednje dvije godine zamjerio mnogima ispravljajući štetu koju su hrvatskom agraru i domaćoj drvnoj industriji nanijeli neki od njegovih prethodnika. Zaustavljeno je manipuliranje privatnim poljoprivrednim zemljištem na temelju izjava dvaju svjedoka te su poništavani natječaji prema kojima je, primjerice, za zakup državnih pašnjaka jedini kriterij bila visina zakupa. Nije se tražio ni gospodarski plan ni posjedovanje ijednoga grla stoke, pri čemu ni lokalni stanovnici nisu imali pravo prvenstva na zakup. Nije stoga čudno što su se poticani pašnjaci s 20.000 ha iz pretpristupne 2012. brzo povećali na 100.000 hektara.

Zanimljivim se čini i to što su mnogi priču s fotomontažom povezali i s aferom SMS, premda izvori bliski sigurnosnim službama kažu kako te dvije situacije međusobno nemaju nikakve veze. Nadalje, postavlja se i pitanje je li USKOK preuzeo rad na ovom predmetu samo zbog činjenice da se navodno radi o fotomontaži kojom se izravno željelo diskreditirati potpredsjednika Vlade, a neizravno i samu Vladu, ili su mu policija i SOA podastrli podatke iz kojih proizlaze sumnje da se u pozadini krije organizirana skupina koja je možda planirala izvesti ozbiljnije ugroze članova Vlade, a pritom i počiniti neko teže kazneno djelo. Dakle, angažman USKOK-a na ovom predmetu, zakonski gledano, sugerira da se izvidi provode zbog sumnje u postojanje zločinačkog udruženja. No, sve je još uvijek nedorečeno jer izostaje, prema navodima pojedinih sigurnosnih stručnjaka, ključno sinkronizirano djelovanje sigurnosnog sustava, pa stoga i ne čudi nepovjerenje građana u institucije, njihovu efikasnost, relevantnost i vjerodostojnost, što dodatno usložnjava sve sporne afere od kojih većina ni do danas nije rasvijetljena.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Previše pitanja, malo odgovora
Budući da su u Hrvatskoj sve dosadašnje afere proglašavane hibridnim ratovanjem, fake newsom ili amaterskim podmetanjima, ali uglavnom bez konkretnih dokaza i odgovora, sve se može obrnuti i pritom dovesti u sumnju čak i povezanost institucija koje bi trebale raditi na sigurnosti državnih interesa, a ne na podgrijavanju kaosa. Drugim riječima, teza o “poroznosti” sigurnosnog i obavještajnog sustava RH nije za odbacivanje. Naravno, glavno je pitanje tko i zašto stoji (ako stoji) iza sustavnih pokušaja destabilizacije Vlade, ali i pravne države i institucija koje su upravo i odgovorne za demontažu svega toga. Zašto, u čijim interesima, tko su akteri tih specijalnih ratovanja iz paraobavještajnog podzemlja? Inozemni ili domaći kriminalni, politički ili ini lobiji, ili samo nezadovoljni pojedinci određenih grupacija? Ponovimo, pitanja je napretek, a odgovora bar za sada jako malo ili čak nimalo.

MARINKO OGOREC

SPECIJALNI RAT DOGAĐA SE, U PRAVILU, SVAKODNEVNO

 

Prije svega, potrebno je razgraničiti specijalni od hibridnog rata jer hibridni rat podrazumijeva gotovo sve aktivnosti koje se mogu provesti u okviru tzv. "zamagljene agresije", uključujući i konvencionalne vojne operacije, terorizam, angažman organiziranog kriminala, instrumentalizaciju nacionalne manjine i sl. Specijalni rat skup je psiholoških, gospodarskih i nekonvencionalnih operacija uperen protiv konkretne zemlje koju protivnik nastoji destabilizirati - pojašnjava prof. dr. sc. Marinko Ogorec, te dodaje:

- Konkretnije, klasični primjer hibridnog ratovanja je (još uvijek) aktualna ruska agresija na Ukrajinu, dok se u okvire specijalnog rata mogu svesti razne destabilizacije koje se provode protiv pojedinih zemalja, a trenutačno najaktualniji primjer je pokušaj destabilizacije Venezuele i predsjednika Madura. Hibridni rat znatno je radikalniji, brutalniji i sveobuhvatniji te u svojoj strukturi redovito uključuje sve segmente specijalnog rata. S druge strane, aktivnosti specijalnog rata znatno su suptilnije i svode se na iznimno dobro plasirane dezinformacije, lažne vijesti, plasiranje poluistina, destruktivnih glasina, cyber operacija (uglavnom zloćudnim hakiranjem vladinih, pa i svih ostalih političkih i znatnijih gospodarskih struktura), izazivanje nereda, "događanja naroda" i sl. Nažalost, specijalni se rat događa u pravilu svakodnevno i ni jedna zemlja nije od njega pošteđena, pa ni Republika Hrvatska. Što se tiče navedenog slučaja, dobro je da se na vrijeme otkrio pokušaj vrlo dobro osmišljene i vrlo profesionalno organizirane diskreditacije pa se u tom kontekstu mogu odati sva priznanja odgovarajućim sigurnosnim službama (u ovom slučaju prije svega SOA-i). Ako iza ovog pokušaja diskreditacije stoje politički motivi, onda svakako možemo govoriti o napadu iz spektra specijalnog rata.

Destabilizira li i u kojoj mjeri tzv. paraobavještajno podzemlje sustav sigurnosti, vlast, državu...?

- Prije svega, potrebno je demistificirati tzv. paraobavještajno podzemlje. Naime, taj termin uglavnom ne postoji u teoriji i praksi obavještajnog rada i suvremena je kovanica hrvatskog medijskog prostora. Što se time namjeravalo označiti, stvarno mi je teško definirati, ali mislim da se uglavnom radi o raznim oblicima kriminalnih radnji koje provode strukture organiziranog kriminala, u većoj ili manjoj mjeri povezanih s pojedinim političkim strukturama. U kojoj mjeri su u te aktivnosti uključeni bivši pripadnici obavještajnih struktura, iznimno je teško procijeniti, ali duboko vjerujem da se ne radi o njihovom znatnijem broju. Skloniji sam povjerovati da se u konkretnom slučaju radi o kriminalnoj aktivnosti pojedinih interesnih skupina, naravno ako se ne radi o segmentu specijalnog rata (što sam nastojao obrazložiti u prethodnom pitanju). U svakom slučaju, ovakve i slične aktivnosti mogu biti itekako ozbiljan destabilizirajući čimbenik sigurnosnog sustava.

Tko su ti koji to rade? Govori li to i o poroznosti sigurnosnog sustava u RH?

- Na sigurnosnom sustavu Republike Hrvatske je da definira one koji to rade. U ovom slučaju SOA je vrlo dobro detektirala problem i pokazala da je dorasla situaciji. Pustimo ju da odradi svoj posao do kraja. Što se tiče "poroznosti" (kako ste to nazvali) sigurnosnog sustava RH, mislim da njihova učinkovitost dovoljno govori sama za sebe. Nemojmo zaboraviti da je Republika Hrvatska jedna od malobrojnih članica EU-a i NATO-a pošteđena od razornih terorističkih napada. No oni koji smatraju da smo "imuni" na terorizam ili "nismo interesantni" terorističkim organizacijama itekako su u krivu. Nacionalna sigurnost se ne podrazumijeva - to je sustav koji se vrlo naporno i uporno izgrađuje i uvijek je jako skup, ali zato daje iznimne benefite.

U "slučaju Tolušić", ali i nekim drugima, je li riječ i o utjecajima izvana, o inozemnim "balkanskim" faktorima, recimo tako, koji destabiliziraju sustav iz nekih svojih interesa (kriminalno podzemlje, ostatci UDBE...)?

- U ovom slučaju riječ je vjerojatno o svemu što ste naveli. Republika Hrvatska razmjerno je mlada samostalna i suverena država u međunarodnoj zajednici i sukladno tome izložena je brojnim izazovima koje druge, znatno etabliranije, države više nemaju. To se može smatrati i svojevrsnim testom, vrlo slično kao i u prirodi - ako se novi organizam ne može adaptirati na brutalnost stvarnosti i svakodnevog života, nestaje (odnosno umire, ako je to prihvatljiviji termin). Jednako je i sa subjektima međunarodnih odnosa. Mislim da je hrvatski narod predugo čekao vlastitu državu da bi mirno i indiferentno gledao kako nestaje s međunarodne scene. No da ćemo se susretati sve više s novim izazovima nacionalne sigurnosti, nema nikakve sumnje.

Što rade, ili ne rade, i što bi trebali i mogli činiti DORH, SOA, USKOK, policija... kad je sigurnost Hrvatske u pitanju?

- Želim vjerovati kako rade svoj posao, definiran vrlo dobro koncipiranim zakonima i propisima. Za sada još nisam primijetio ništa što bi me trebalo zabrinjavati kao građana ove zemlje.

Posljednjih godina fake news postao je nezaobilazan čimbenik u javnosti, u svim medijima, o lažnim vijestima raspravlja se vrlo ozbiljno i mnogi stručnjaci upozoravaju na pogubnost toga fenomena. Je li stanje toliko dramatično?

- Problem lažnih vijesti (odnosno fake news, kako ih zovete) sastavni je dio arsenala specijalnog rata i u tom slučaju iznimno učinkovit u današnje vrijeme. Naime, suvremena tehnologija omogućava nam konzumaciju pojedine informacije u tzv. realnom vremenu (dok se pojedina aktivnost događa doslovno "pred našim očima"), međutim ta tehnologija istovremeno omogućava i plasiranje lažnih vijesti ili poluistina zbog jednostavnog razloga - nema ih tko provjeriti. Iznimno brzi tempo događaja i jednako tako brzi tempo plasiranja informacije širokoj javnosti stavlja urednike pred gotovo nerješivu dilemu - biti prvi u plasmanu (neprovjerene) informacije ili ju profesionalno obraditi, ali tada više niste prvi. Mislim da se radi o najozbiljnijoj dilemi suvremenih medija na koju mogu odgovoriti samo najviše strukture vođenja pojedinih medijskih kuća, što će u konačnici utjecati na profilaciju pojedinog medija - ili će postati relevantan čimbenik medijskog prostora ili se neminovno urušava u tzv. žute medije. Naravno, ta dilema je itekako dobro poznata planerima i akterima specijalnog rata, pa ju maksimalno koriste, sukladno vlastitim interesima.(D.J.)

VEDRAN OBUĆINA

LAŽNE VIJESTI SU IZRAVNA PRIJETNJA DEMOKRACIJI

 

Naziv "lažna vijest" ili "fake news" nije ništa novo. Povijest vrvi sličnim načinima obmanjivanja protivnika i javnosti. Trenutno je taj pojam postao mantra, određen "buzz-word" koji dominira narativom i protunarativom u raznim dijelovima svijeta - pojašnjava dr. sc. Vedran Obućina, te dodaje:

- Kao takav, fenomen lažnih vijesti dio je široke strategije tzv. hibridnog ratovanja. Hibridno ratovanje je koncept koji opisuje vojni operacijski pristup te je prvi puta korišteno 2007. kad je američki marinac Frank Hoffman unio u operacionalizaciju američke vojske metode za koje je smatrao da odgovaraju poslijehladnoratovskom razdoblju. Prema njegovu viđenju ideja hibridnog ratovanja, bio je dovoljan analitički konstrukt da bi se objasnio uspjeh komparativno daleko slabijeg protivnika kao što su talibani ili Al-Kaida, s obzirom na snažno superiorniju tehnološki i brojčano vojsku američke i NATO-ove koalicije u Iraku i Afganistanu. Rat postaje hibridan kada se koordinirano koriste različiti vidovi ratovanja, i vojni (korištenje oružane snage) i nevojni (iregularne taktike, kriminalni nered, teroristički čini i sl). Time se postiže sinergijski učinak u fizičkoj i psihološkoj dimenziji sukoba unutar glavnog borbenog prostora. Hibridno ratovanje ponekad je uzeto kao sinonim četvrte generacije ratovanja ili asimetrično ratovanje, odnosno ono ratovanje koje je značajno različito od starih uzoraka vođenja sukoba. Ipak, potrebno je uvidjeti da je hibridno ratovanje samo jedan od mnogobrojnih koncepata novog oblika ratovanja danas. Uspješnost tog oblika ratovanja značajno varira, ali možda je cijeli koncept zamišljen kako bi okrenuo pažnju donositeljima odluka na rastuće sigurnosne izazove. S druge strane, neki vojno-sigurnosni stručnjaci govore kako je sklonost hibridnom ratovanju zapravo tvrdnja da suvremeni ratovi nemaju dostatnu stratešku analizu pa su stoga protuproduktivni u donošenju odluka i dugoročnom strateškom planiranju. Hibridno ratovanje u svojoj biti ima dva osnovna taktička cilja - skraćivanje ili produživanje ratnog djelovanja. Za uspjeh ovakvog pristupa potreban je element iznenađenja, tempo i jaka informacija, a zbog toga je skraćivanje rata posebno teško. No takav pristup pati od opasnosti ozbiljne analitičke ranjivosti te je vrlo teško operacionalizirati sve parametre kako bi se osiguralo istovremeno skraćivanje i produživanje ratnog sukoba. U četvrtoj generaciji ratovanja ne sudjeluje operacijski samo vojska, već i političke, gospodarske, društvene i vojne mreže koje bi trebale razbiti neprijateljsko vodstvo. I dok sofisticirana tehnologija i tehnološka superiornost svakako postaju ključevi za dobivanje ratova, u sukobima koji uključuju pobune i terorizam tehnološka superiornost i vojna snaga su ustvari protuproduktivne. Poznavanje lokalne kulture, povijesti i korištenje metode "osvajanja srca i uma" iznimno su važne sastavnice takvog pristupa.

KATEGORIZACIJA

Kakva je uloga lažnih vijesti u miru, a ne samo u ratovima, koliko destabiliziraju demokraciju...?

- Postoji doista niz uloga koje lažne vijesti mogu imati u demokratskim sustavima. U nedemokratskim političkim uređenjima lažna vijest je često središnja točka upravljanja državom i kontrole građana, ali u demokracijama ona predstavlja ozbiljnu prijetnju djelovanju demokratskog sustava. Demokracija bi trebala djelovati kao otvoreno društvo, kako je to zagovarao politički filozof Karl Popper. Najveća prednost demokratskog političkog uređenja jest mogućnost kontrole nad onima koji posjeduju moć u društvu. Kako idealni vladari ne postoje, potrebno je stvoriti mehanizam i prioritete unutar političkih institucija koje mogu spriječiti loše vladare od činjenja veće štete. Uloga građana jest kritički nadzor moći, a ne mogućnost rušenja vladara i izravna demokracija. Potreba takvog demokratskog modela jest, s jedne strane, sprječavanje nastavka autoritarne vlasti i prevencija krvoprolića i, s druge strane, jamčenje kako neće doći do ograničenja slobode. Dakle, demokracija je niz pravnih institucija koje omogućuju javnosti da restrukturira vladare i provede reforme koje se zahtijevaju čak i protiv volje vladara. Radi se o racionalnim građanima koji se nalaze u otvorenom društvu. No kako oni mogu biti kritički i donositi ocjene o vladajućima? Samo preko provjerene i točne informacije, odnosno povjerenja da će sustav moći davati točne informacije. S obzirom na to, lažne vijesti su izravna prijetnja demokraciji.

Postoje li još uopće neutralni i neovisni mediji, a da se ne bave, recimo tako, "fake newsom"?

- Osobno mi se sviđa anglosaksonska kategorizacija medija. Ovdje je vrlo jasno koje zaleđe vijesti imaju. Neki su mediji ocijenjeni kao konzervativni, drugi kao liberalni. Neki bliski vladi, drugi neovisni. Time se daje osnovna medijska slika koja izbjegava često licemjernu izjavu da su mediji objektivni. Ni jedan medij nije objektivan, što zbog vlasništva, što zbog stava novinara. Ono što su estradizacija i senzacionalizam donijeli modernim medijima jest da se vijesti često ne provjeravaju. Brzina koja se mora steći u medijskoj utrci jedva da ostavlja prostora klasičnom istraživačkom novinaru. Sam medijski sadržaj kao da je postao nebitnim, sve dok se prodaju skandalozni naslovi. To je velik udarac novinarskoj etici.

LIJENI UM

Mogu li se i afere poput "slučaja Tolušić", promatrati kroz kontekst lažnih vijesti?

- Naravno. I ovdje je zakazala novinarska struka i etika jer nije do kraja provjerena cijela informacija. Podmetanja i međustranački tihi ratovi uobičajena su stvar, ali je pitanje koliko mediji mogu biti izmanipulirani da prenesu takva podmetanja.

Kako se uopće boriti protiv lažnih vijesti, s obzirom da su one sastavni dio medijske svakodnevice?

- Zamka je "lijenog uma" što danas sve više ljudi želi informaciju u nekoliko riječi na Facebooku i Twitteru, a po mogućnosti u obliku slika i piktograma špiljskog tipa na Instagramu. Svaki pojedinac odgovoran je za korištenje skepticizma i kritične misli u procjeni dokaza i argumenta, bar dok internetske kompanije i društvene mreže ne izume neki oblik filtriranja informacija i izbace "fake news" po određenim algoritmima. Oni to neće napraviti jer djeluju upravo po načelu spamanja ljudskog uma do te mjere da se više i kritičnim sagledavanjem vijesti ne može razlučiti što doista jest "fake news". Za sve ostalo, pogledajte film Truman‘s Show, kao i odličan film Wag the Dog. U njima je gotovo dokumentaristički opisano naše suvremeno doba.(D.J.)

Možda ste propustili...

HRVATSKE POETSKE PERSPEKTIVE: IVANA LULIĆ, O SEBI I SVOJOJ KNJIZI PJESAMA..

U danu uvijek pronađem vremena da stanem, da se isključim i osjetim

USUSRET SEZONI EVENATA: GORAN ŠIMIĆ, PODUZETNIK - NJEGOVA PRIČA

Ja sam dijete Slavonije, tamo sam naučio većinu toga što znam i radim

Najčitanije iz rubrike