Već smo na našim stranicama pisali kako su prošle godine u Njemačkoj prvi put obnovljivi izvori - energija sunca, vjetar, biomasa i voda - pretekli ugljen i postali glavni izvor za dobivanje električne struje, s udjelom u ukupnoj proizvodnji nešto većim od 40 posto. U godini prije, udio obnovljivih izvora u proizvodnji struje ove zemlje iznosio je 38,2 posto, a u 2010. samo 19,1 posto. Godine 2017. i na razini Europske unije prvi je put proizvedeno više struje pomoću vjetra, sunca i biomase nego elektranama na fosilna goriva. U Danskoj je 2017. godine već 50 posto struje proizvedeno u vjetroelektranama - to je rekord u Europskoj uniji. Zajedno s energijom iz biomase (21 %) i fotonaponskih ćelija (3 %), udio obnovljivih izvora energije u Danskoj iznosi 74 posto.

Za usporedbu, prema podatcima Europskog statističkog ureda iz veljače prošle godine, Hrvatska 27 posto svojih energetskih potreba zadovoljava iz obnovljivih izvora, a što ju je tada stavljalo na peto mjesto u Europskoj uniji.


Kad je u pitanju potrošnja energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj, čak 15,2 posto dolazi iz paljenja biomase, a 6,9 posto iz hidroelektrana. Iz vjetroelektrana dolazi samo jedan posto potrošene energije iz obnovljivih izvora, a solarna i geotermalna energija u potrošnji imaju udjele od nezamjetljivih 0,1 posto.


Pa, ipak, skeptici tvrde da proizvodnja struje iz obnovljivih izvora samo zrcali povoljne klimatske obrasce i da se ne može smatrati dokazom o doprinosu tog sektora o sigurnoj opskrbi energijom.


Koliko god predviđali energetsku budućnost, koja svakako poprima sve zelenije razmjere i najavljuje odmak od fosilnih goriva, analitičari upozoravaju kako je jedno sigurno - ona je i dalje neizvjesna. Zbog toga energetski portfelji sektorskih kompanija moraju biti diverzificirani, održivi i fleksibilni i upravo zato energetske kompanije obnovljive scenarije sve više uključuju u svoje dugoročne strategije.

U strategiji HEP grupe, u razdoblju do 2030., najavljuju postizanje dodatna tri teravatsata proizvodnje iz obnovljivih izvora energije kao temeljni scenarij razvoja koji će se realizirati revitalizacijom postojećih hidroelektrana, gradnjom novih hidroelektrana te gradnjom i akvizicijom elektrana na ostale raznovrsne izvore električne energije koji se mogu uključivati u proizvodnju, ovisno o stanju i cijenama energenata na tržištu, te tako pružati održivost i fleksibilnost.


Naglasak i dalje ostaje na hidroelektranama i ostalim obnovljivim izvorima energije kao prvim energetskim opcijama, čime HEP, ispunjavajući međunarodnu obvezu, udio "obnovljivih" u proizvodnji električne energije diže iznad 50 posto do 2030. godine.


U tom smjeru jedna odluka iz rujna prošle godine bila je dobar predznak, o njemu smo također pisali - ukidanje antidampinške carine na uvoz kineskih solarnih panela koju je donijela Europska komisija. Za našeg stalnog suradnika na ovom polju, Danijela Srba, nedvojbeno je to energetski događaj godine.


- Iako se na prvi pogled čini kako je riječ samo o jednoj administrativnoj mjeri, posljedice njezina donošenja bit će dalekosežne. Kontinuirani pad troškova gradnje solarnih elektrana opće je poznat, međutim, ova odluka o ukidanju antidampinških carina donosi potpuno novi tempo energetskoj tranzciji. Osnovna posljedica ukidanja antidampinških carina na fotonaponske module, koja se očekivala, pad je cijena FN modula i na hrvatskom tržištu. Očekivao se postupan pad cijena, za oko 30 posto u roku od 60 dana. Međutim, tržište je reagiralo mnogo snažnije. U roku od sto dana od stupanja uredbe na snagu, cijene FN modula pale su za gotovo 40 posto. Procjene analitičara ukazivale su na 2021. godinu kao moguću prekretnu godinu, u kojoj će električna energija proizvedena iz fotonaponskih sustava u Hrvatskoj postati jeftinija od električne energije koju HEP isporučuje krajnjim korisnicima po današnjim cijenama. U većini ostalih zemalja članica EU-a to se očekivalo u 2020. godini, ili čak i prije.

Srb će skrenuti pozornost i na nedavno izvješće Lazarda (kompanija za financijsko savjetovanje i upravljanje imovinom) koja pokazuje kako se troškovi proizvodnje električne energije iz različitih izvora mijenjaju. Najveći pad cijena zabilježen je kod energetskih solarnih postrojenja - postrojenja koja proizvode električnu energiju kojom se napaja elektroenergetska mreža - što je smanjenje od 86 posto od 2009. godine. Trošak proizvodnje električne energije od jednog megavatsata (standardni način mjerenja proizvodnje električne energije) sada iznosi oko 50 dolara za solarnu energiju, prema Lazardovoj matematici. Za usporedbu, trošak proizvodnje električne energije od ugljena po megavatsatu je 102 US dolara, što je više nego dvostruko više od cijene solarne energije.

- Brzo opadajući trošak solarne energije znak je da bi svijet mogao biti na rubu dramatične promjene u načinu na koji napajamo naše zgrade i vozila. Pad cijena vjerojatno će potaknuti skretanje prema obnovljivim izvorima energije poput vjetra i sunca i sve je dalje od fosilnih goriva poput nafte i ugljena - kaže Srb.