SLATINA

Slatinčanin Željko Cvetić po zanimanju je stolar, umirovljeni je hrvatski branitelj, dragovoljac, ali premlad da bi se opustio i mirovao, pa se bavi mnogim stvarima. Sa suprugom i dvojicom sinova živi u gradu, ali djetinjstvo i sjećanja vežu ga uz slatinska prigradska naselja Ivanbrijeg i Lukavac, iz kojih potiču njegovi roditelji i iz kojih je, osim uspomena, ponio i mnoge stare predmete u svoj slatinski dom.

- Zanimaju me naši slavonski običaji, skupljam starine i volim to. Stare drvene predmete očistim i lakiram, a oni se takvom restauracijom osvježe i dobiju neki novi život. Najviše predmeta donio sam iz kućanstava svojih baka, mamine mame iz Ivanbrijega i tatine mame iz Lukavca. Baka iz Lukavca tkala je ručnike, plahte, prekrivače, pa dio toga imam u ovoj zbirci.

Nastala je tako zanimljiva i bogata etnozbirka s velikim brojem predmeta koji su se nekad svakodnevno upotrebljavali u seoskom kućanstvu, neki stariji i od sto godina. Najveći dio upravo je iz obiteljskih kuća, a kupio je samo "fijaker-peć", koja je novije izrade, ali na nekadašnji, starinski način. U starinskom kuhinjskom kredencu aluminijski je pribor za jelo, a uz plehnate tanjure za svakodnevnu uporabu i debele porculanske (kirvajske) za posebne prigode nalazi se i porculanska zdjela koju je Željkova baka dobila kao poklon kad se udavala. Gotovo svi predmeti vezani su uz način života i djelatnosti kojima su se ljudi nekad bavili. Tu su kolovrat, preslice, dijelovi tkalačkog stana, seosko tkano platno, šivaće mašine Singer i Pfaf, rifljača, prakljača i domaći sapun za pranje rublja, drvene bačve za kiseljenje kupusa ili paprike, posude u kojima se mijesio kruh, drvena lopata za vađenje kruha iz krušne peći, starinska pasirka za kuhanje rajčice. Tu je runilica za kukuruz, valjci s različitim mustrama za „molovanje“, osušena tikva za izvlačenje vina iz bačve, „mačak“ za vađenje kante ako padne u bunar, lopatice za zatezanje konopca kojim je vezano sijeno na kolima, ribež za repu, različiti alati za kolinje… U zbirci su također drvene klompe i starinske čizme koje je Željko našao kod svoga djeda na tavanu.

Cijela Željkova etnozbirka zasad je smještena u jednoj ovećoj prostoriji koju je sagradio u dvorištu svoje kuće za ostavu, ali njegovi planovi mnogo su veći. U starinskom stilu sagradit će sobu, kuhinju i komoru kako bi mogao svaki predmet smjestiti tamo gdje pripada.

- Mlađi ljudi ne znaju za mnoge stare običaje, ne znaju kako se nekad živjelo i radilo, ne znaju čemu su služili mnogi od ovih predmeta, ali kad ovdje sve to vide prezadovoljni su i neki kažu da im je ljepše sve to kako se nekad radilo nego kako je danas. A stariji se uz petrolejku prisjećaju svoga djetinjstva, svojih baka i djedova, prisjećaju se kako se zimi čijalo perje, kako se prelo, tkalo, pjevalo i zabavljalo.
Osim što čuva predmete koji su nekad bili sastavni dio seoskog života, Željko iz svoga djetinjstva čuva i sjećanja na mnoge običaje, na aktivnosti, način obavljanja pojedinih seoskih poslova. Sve će to zapisati, a možda i objaviti knjigu o tome kako se u selima njegova djetinjstva slavio Božić, koje su kolače pekle njegove bake, koje su se pjesme pjevale, kako je organizirana žetva i kako se vršilo žito, kako se brao kukuruz, kako je bilo u berbi grožđa…