Znate onu poslovicu o kravi koja nogom prolije sve pomuzeno mlijeko. Za ovo što su hrvatski rukometaši napravili mogli bismo reći da su upropastili cijelu mljekaru. U samo 60 minuta potpuno se ugasila euforija koju su (opravdano) stvorili nakon sjajnih igara u Münchenu. A Brazil je samo još jednom podsjetio koliko nam južnoameričke selekcije znaju biti neugodne.

Ono što mu nije uspjelo prije četiri godine na SP-u u Kataru, kada je također naše rukometaše držao na konopcima, uspjelo mu je četiri godine poslije, na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Brazil je svladao Hrvatsku, što je najveći skalp njegove rukometne selekcije u povijesti. Kaznili su "carioce" Červarovu tvrdoglavost. Uporno je forsirao "sedmog igrača", koji ovaj put jednostavno nije prolazio. Štoviše, ponudilo je to Brazilcima mogućnost da se ne znoje previše a da ipak lagano buše mrežu.


Napadački nismo dobro otvorili utakmicu. Već u 5. minuti Červar je posegnuo za igrom sa sedmim igačem. Međutim, i tada je bilo prilično nepokretljivosti, premda je brazilska obrana 5-1 nudila dosta mogućnosti. U obrani je Hrvatska krenula sa 6-0 s Blaževićem i Musom, s novom ratničkom frizurom, u sredini. Ponovno je odličan na vratima bio Marin Šego. Skinuo je zicer Santosu iz kontre, inače bi već u uvodu Brazil imao dva razlike. Međutim, dovoljno upozorenje bila nam je 9. minuta. Vratar Cesar Almeida zabio je pogodak iz vlastitog prostora na nebranjena hrvatska vrata pa je Červar već tada zatražio time-out. Nije odustajao Červar ni poslije od sedmog igrača. Cindrić je pogodio gredu, a potom Duvnjak napravio tehničku pogrešku, pa je prvo Toledo, a potom Langaro, ponovno na praznu mrežu pogodio za visokih 8:3 za Brazil. Nije bilo dobro. No Murphyjev zakon kaže kako ne može nikada biti tako loše da ne bude još gore. Hrvatska je s igračem manje ponovno igrala bez vratara. Istina, malo smo došli do daha dvama uzastopnim pogodcima Duvnjaka i obranom 5-1, u kojoj je na halfu prvi put na Svjetskom prvenstvu zaigrao Ivan Slišković, koji je uoči drugog kruga u zapisniku zamijenio Krešimira Kozinu. No bilo je to doista kratka daha. Chiuffa, pa potom i Borges, dvama uzastopnim pogodcima donose Brazilu šest pogodaka prednosti. Prelako su dolazili do pogodaka, čak su šest zabili na prazan gol, pa je ova utakmica pokazala kako sedmi igrač može biti velika prednost za momčad koja napada, ali i da u vrlo kratkom razdoblju može upasti u potpuni ponor. A upravo je Červarova upornost odvela Hrvatsku u ponor. Zamalo smo se izvukli iz njega u prvom poluvremenu. Kod rezultata 15:12 za Brazil bili smo u prilici smanjiti na "minus dva", što bi nas potpuno vratilo u igru. Međutim, Karačić je iz ne baš sjajne i izrađene situacije pucao, ali je Almeida obranio njegov udarac. Mogli smo biti sretni što smo na poluvremenu otišli sa samo četiri pogotka zaostatka. Langaro je minutu i 20 sekundi do kraja postigao svoj šesti pogodak i zapravo smo jedva čekali nastavak da ga preuzme Vranković, s obzirom na to da je to u prvom poluvremenu bilo otežano jer je naša klupa bila na suprotnoj strani od pozicije desnog vanjskog. Inače, završnicu prvog poluvremena u obrani smo zaigali 5-1 s Mandićem na prednjem. U posljednjoj minuti prvog poluvremena prvo je Stepančić promašio, potom su Brazilci bacili loptu u out, a onda, 15 sekundi prije odlaska na odmor, naši zapravo nisu ni ugrozili brazilska vrata. Pucao je, istina, Stepančić, na isteku vremena "iz slobodnog udarca" preko živog zida i prekog grede.



U nastavku počeo je Šipić na crti, a Karačić na srednjem vanjskom. Cindrić definitivno nije mogao nastaviti igru. U obrani smo ostali s Mandićem na 5-1. I opet su Brazilci nastavili kažnjavati našu igru bez vratara. Ovaj put Červar je to koristio kod situacija s igračam manje. Brazilci su zamijenili vratara. Umjesto Almeide ušao je Tercariol. I zaigrao čak i bolje nego kolega, a uspjelo je i njemu pogoditi iz svoga prostora. Brazil je tada vodio ponovno sa šest pogodaka razlike (20:14). Pronašla se Hrvatska u obrani. Na vratima nekoliko obrana nanizao je i Stevanović, ali i kada smo presjekli poneku loptu, nismo znali to realizirati, poput Mandićeve kontre, kada je Tercariol obranio. Nismo se predavali. Zbog ozljede Stepančića, koji je dobio udarac u lice, na desnom vanjskom zaigrao je Karačić, a na lijevom vanjskom Bičanić (u jednom napadu zamijenio ga je i Slišković). I stigli smo pet minuta prije kraja na samo dva razlike (27:25). Međutim, Bičanić nije iskoristio priliku, a Brazilci s(p)retno pogađaju za 28:25. Tračak nade vraća Duvnjak, najbolji strijelac Brazilac Langaro pucao je preko gola, a onda je Duvnjak već pod pritiskom"sirene pucao, no brazilski je vratar obranio. Točku na "i" stavio je njihov najbolji strijelac Langaro. Brazilci su se veselili kao da su se plasirali u polufinale. Uostalom, ova pobjeda sada im u nekoj računici i nudi takvu borbu. Uostalom, srušili su veliku rukometnu naciju. Za Brazilce je Hrvatska u rukometu ono što je Brazil Hrvatskoj u nogometu. Naše rukometaše sada čeka gotovo nemoguće. Spašavati se protiv domaćina i svjetskih prvaka. Štoviše, sada su kombinacije takve da je Hrvatskoj ugroženo ne samo polufinale nego i plasman u kvalifikacije na Olimpijske igre. Nešto je više od 24 sata do sljedeće utakmice. Čeka nas domaćin, potpomognut sjajnim navijačima, koji su mu pravi vjetar u leđa. Može li se Hrvatska večeras podići iz mrtvih i protiv 19.000 i sedam Nijemaca te utihnuti Lanxsess Arenu? Nakon sinoć viđenoga - teško. A opet, još jučer su za nas Duvnjak i društvo već bili svjetski prvaci. I sve su to slike Hrvatske!