Regija
NOVI RAD IVANA MATKOVIĆA LASTE

Stradanje Vukovara ‘91. u hrastovini 5 x 1 metara
Objavljeno 21. siječnja, 2019.
Na “Kristo-vukovarskom križnom putu nade” Lasta je neumorno radio četiri godine
BOGDANOVCI - Četiri godine neumorno je Ivan Matković Lasta, poznati kipar iz sela Bogdanovaca nadomak Vukovara, u svojoj radionici stvarao monumentalno djelo o stradanju grada heroja 1991. godine, u hrastovini dimenzija nešto većih od pet metara u dužinu i metar u visinu, težine 500-tinjak kilograma. Hrastovina sušena 16 godina, u jednom komadu, na koncu je Lastinim rukama oblikovana u djelo što ga je nazvao "Kristo-vukovarski križni put nade".- Počeo sam to djelo raditi 2014. godine, s proljeća. Prikazuje kako se Kristov križni put prepleće s onim Vukovara. U gornjem dijelu je Kristov križni put dok se u donjem dijelu pak može prepoznavati ratno stradanje Vukovara i Vukovaraca - reći će Matković, iz čijeg se osebujnog djela iščitavaju mnogobrojni detalji, mnogi od njih vrlo potresno prikazani. Cijelom dužinom u gornjem je dijelu njegova rada 14 postaja križnog puta, uz središnji prikaz Kristova uskrsnuća. Taj se dio isprepleće s onim donjim, vukovarskim, pri čemu je Ivan Matković Lasta unio "u priču djela" mnoštvo simbolike, pa dok primjerice Pilat pere ruke, voda se slijeva preko europskih zvjezdica simbolizirajući "zatvaranje očiju" prema žrtvi i patnji Vukovara. Tu su i neprijateljski tenkovi nasuprot hrvatskim braniteljima Vukovara, majke koje plaču za ubijenim ili nestalim sinovima... Prikazuje i razoreni Franjevački samostan u Vukovaru, tijela žrtava, kolone prognanika nakon slome obrane grada 18. studenoga 1991. na čijim se licima ogleda muka i bol. Duž cijelog rada je žica kao simbol zarobljavanja vukovarskih branitelja i civila, kao i znak palme kao simbola mučeništva u kršćanskoj ikonografiji.

- Vukovar je izašao iz rata kao mučenik, ali i slavodobitnik u svojoj snazi malog čovjeka - reći će Lasta, govoreći o mnogobrojnim detaljima koje je utkao u svoje djelo što ga, međutim, valja cijelom dužinom pažljivo gledati da ništa ne promakne oku.

Lastino djelo u hrastovini priča i priču logoraša u stavu "glava dolje, ruke na leđa", potresno prikazuje masovno stratište na Ovčari simbolizirajući, reći će, sve masovne grobnice u Vukovaru i Hrvatskoj, a da pritom otpor Vukovaraca agresiji pokazuje, dakako, konturama vodotornja. Stradanja, i Krista i Vukovara, pokazuje i kroz razoreni Bećarski križ, najveće vukovarsko ulično raspelo. Među svim detaljima prepoznaljiva je i vučedolska golubica, gradski svodovi, što, objašnjava, govori o kulturi i ljepotoma predratnog i Vukovara danas. Autor se na koncu, stradanje Vukovara duboko povezujući s Kristovom mukom, okreće budućnosti grada, nadi i daljnjem životu Vukovara, ostavljajući svoje djelo "da o tome svjedoči", da se nikada ne zaboravi.

Koliko je truda Ivan Matković, inače ratni zapovjednik obrane Bogdanovaca, utkao u "Kristo-vukovarski križni put nade" vidljivo je već prvim pogledom na taj 5-metarski umjetnički rad. Kazuje i da je dugo radio na skicama, upravo zbog zahtjevnosti niza detalja i njihove simbolike. Rad je isprva bio namijenjen Kapelici uskrsnuća na Ovčari, što je bila ideja bivšeg vukovarskog gvardijana fra Zlatka Špehara, no nikada nije realizirana, a Matkovićeva je želja da njegovo djelo bude stalno izloženo u Vukovaru, na mjestu gdje će ga mnogi moći vidjeti, iako su ga tražili i za Zagreb.

Inače, iza Matkovića su brojna kiparska djela, u drvu i kamenu.

- Možda sam koji rad preskočio, ali brojka je 467, što većih što manjih, od 1996. kada sam počeo - kazuje Matković. Mnoga su, poput nekolicine spomenika žrtvama Domovinskog rata, u javnom prostoru, ili u crkvama, kojima i obnavlja oštećene kipove, druga djela povremeno izlaže ili pak poklanja. O njegovu umjetničkom izričaju na poseban način govori skulptura "Ovčara", budeći silinu emocija svojim ogoljenim prikazom tog strašnog stratišta iz ‘91. Tu je skulpturu nosio i u Haag prilikom suđenja za ratne zločine nad Vukovarom, a bio je to i njegov prvi rad u progonstvu.

- Važno je činiti pozitivne stvari, i ja sam najsretniji kada stvaram - kazuje 72-godišnji Lasta, čije su ideje i volja neiscrpni. Nekoliko je novih djela već počeo, neka još čekaju poput spomenika stradalima 1991. u Iloku.

- Ne mogu pratiti sebe koliko imam ideja - s vedrinom će zaključiti.

Sanja Butigan
Možda ste propustili...

U POŠTANSKOM UREDU U MARIJANCIMA POGODNOST ZA STANOVNIKE

Naknadu za uplate plaćat će Općina

U ŽUPANJU STIŽE MINISTRICA MURGANIĆ

Završena rekonstrukcija zgrade Centra

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana