Ako se vaše dijete i nakon negativnih rezultata testiranja žali na bol u želudcu ili glavobolju, uzrok možda nije fiziološke naravi, nego je riječ o psihosomatskom problemu, najčešće zbog emocionalne reakcije na stres.

Roditelji bi trebali shvatiti djetetove žalbe ozbiljno i pritom ne zaboraviti da njegovo žaljenje na bol može upućivati na realnu fizičku bolest, savjetuju njemački pedijatri.

Također, roditeljima preporučuju da ostanu smireni, ali i da budu oprezni i zakažu posjet pedijatru. Ako su vidljivo uznemireni ili zabrinuti, samo će pojačati djetetove simptome.

“Mi dječji psihijatri uvijek najprije isključimo tjelesne uzroke boli prije razmatranja simptoma psiholoških problema u djeteta i prije nego što donesemo odluku o prikladnom obliku liječenja”, kaže dr. Beate Kentner-Figura, voditeljica Klinike za rehabilitaciju i psihosomatske probleme djece.

Ako se dijete duže razdoblje žali na bol u trbuhu, liječnik najprije treba pokušati utvrditi je li uzrok tomu fizičke naravi.

A što ako se ne otkrije ništa? Izmišlja li dijete bol? Ne, tvrdi Gunter Flemming, pedijatar gastroenterolog. “Važno je ne ignorirati ono na što se dijete žali jer mali pacijent tvrdi da osjeća bol. No postoji mogućnost da njegov mozak pogrešno interpretira uzrok.”

Liječnici pretpostavljaju kako okidači za, primjerice, trbobolju ili glavobolju mogu biti tjeskoba ili stres, koji bol potiču tako što aktiviraju određene neurološke faktore. Umjesto da se fokusiraju na bol, roditelji bi trebali pokušati odvratiti djetetove misli, pružiti mu moralnu potporu te nastojati utvrditi postoji li nešto zbog čega je dijete preplašeno, tjeskobno ili pod stresom.

Kada se odredi izvor straha ili anksioznosti, trbobolja najčešće prestaje.

“Djeci je u takvim situacijama važno objasniti da se u njihovu organizmu ne događa ništa opasno unatoč njihovu osjećaju”, kaže Flemming.

Kod djece su česti i problemi s vidom. No kada liječnik ne otkrije nikakvo oštećenje vida ni očnu bolest, uzrok je najčešće psihosomatske naravi. Oftalmolog Helmut Wilhelm tvrdi da u svojoj ordinaciji bar jednom tjedno primi takvoga malog pacijenta.

“Dijete isprva možda glumi da ima problema s vidom, koristeći to kao izgovor za neuspjeh. To ponekad može potrajati toliko dugo da ni samo dijete više ne zna što je istina”, kaže Wilhelm.

Roditeljima savjetuje da u takvim slučajevima ozbiljno shvate dijete i da ga ne optužuju za prijevaru. “Mudro je iskušati pseudoterapiju s placebo lijekovima, koji će djetetu ponuditi mogućnost da samo pronađe izlaz iz takve situacije”, predlaže dr. Wilhelm.Psihosomatski problemi u predškolskoj dobi podjednako su zastupljeni u dječaka i u djevojčica. No u postpubertetskom razdoblju ti su problemi češći u djevojčica.

Neobjašnjivi napadaji kašlja također mogu imati psihološke uzroke.

Dr. Kentner-Figura roditeljima savjetuje da budu strpljivi i zainteresirani za djetetov problem te da reagiraju smireno. Ako se isključi tjelesna bolest, na roditeljima je da odluče hoće li potražiti profesionalnu psihološku pomoć za svoje dijete.

Podsjeća da se mala djeca tuže na nejasne simptome, djeca koja su krenula u školu mogu bolje lokalizirati svoje bolove, a adolescenti mogu vrlo detaljno ispričati što ih i gdje boli. Neki bolovi su kratkotrajni, no ako se dijete žali na bolove tijekom dva-tri mjeseca te ako ne postoji nikakav fiziološki uzročnik tih bolova, riječ je najčešće o psihosomatskim tegobama, kaže dr. Kentner-Figura.

“Ako smatrate da simptomi bolesti na koje se dijete žali utječu na sve aspekte života cijele obitelji, svakako bi trebalo nešto poduzeti”, savjetuje dr. Kentner-Figura.