Uvijek je zelenija susjedova trava. Zato često govorimo “Blago njemu!” Često bismo htjeli biti na mjestu ovoga ili onoga za kojega mislimo da mu u životu ide sjajno. Pa se onda na neki način ljutimo i na Boga: zašto i mene nije stavio u određene prilike, pa da i ja mogu postići ono što ima ovaj ili onaj. I onda psiholozi govore o kompleksu manje vrijednosti, a propovjednici o zavisti koja je najjadnija od svih grijeha: ne daje ni privid sreće, a ispunja nas samo gorčinom...

Zato će nam biti zanimljivo čuti što se zbivalo u prvoj kršćanskoj zajednici u gradu Korintu. Neki su među njima, svjedoči Pavao, imali Božji dar prorokovanja, drugi dar liječenja, treći dar govorenja u stranim (nenaučenim!) jezicima... Zamislite: dar liječenja! Dar prorokovanja! Pa se onda događalo da su se neki smatrali posebnima zbog toga, dok su im drugi na neki način bili zavidni. Pavao tu postavlja zdravo načelo. Veli: “Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin.” Time hoće jednostavno reći da su sve to Božji darovi koje netko posve nezasluženo i besplatno prima. A onda dodaje još nešto vrlo važno: “A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.” Netko je dobio neki poseban Božji dar samo zato da bi mogao biti drugima na korist. Nipošto radi vlastite promocije.

Ono što Pavao naziva darom, mi možemo, u određenim okolnostima, nazvati talentom. Stvarno ne znamo zašto netko ima neku posebnu sposobnost. To mu je jednostavno dano, nezasluženo i besplatno. Međutim, nitko nije bez darova. Možda su neki darovi manje glamurozni, ali su uvijek važni i dobri. Zar nije, na primjer, prekrasan dar da je netko strpljiv i zna saslušati prijatelja u poteškoćama? Zar nije veliki dar da netko s mirom i pouzdanjem podnosi velika životna iskušenja? Zar nije velik Božji dar da je netko sjajan roditelj, pouzdan prijatelj, čestit radnik ili službenik? Zato je mudro razvijati svoje dobre darove ne gledajući sa zavišću na druge.

I, konačno, svaki je dar dan da bi se upotrijebio za dobro onih drugih. Možemo biti sigurni da ćemo se svome daru najviše radovati onda kada ga budemo upotrijebili na korist i radost ljudi s kojima živimo. To je božansko djelo. Samo tada će nas naši darovi ispuniti mirom i radošću. Tako je postupao Isus, kao i svi veliki ljudi. Upravo su zato i bili veliki.