Magazin
TEMA TJEDNA: NOVE STRANKE - GUBITNICI U STARTU (I.)

Politički amateri u
komediji s jednim činom
Objavljeno 19. siječnja, 2019.
AMBICIJE VEĆE OD MOGUĆNOSTI: KAD SE NIŠTA NE NAUČI IZ SLUČAJA ORaH, ZAVRŠI SE PJESMOM “UZALUD VAM TRUD SVIRAČI”...

Vezani članci

TEMA TJEDNA: NOVE STRANKE - GUBITNICI U STARTU (II.)

Marija Matić: Opasni su oni koji samo kritiziraju, a ne nude nikakva konkretna rješenja

INTERVJU: ENES KULENOVIĆ

Treba biti oprezan da u izbjegavanju divljih mačaka ne padnemo u ralje lava

INTERVJU: DR. SC. DAVORKA BUDIMIR, PREDSJEDNICA TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA

Nove političke opcije imaju male šanse jer građani ne vjeruju više nikome!

Prva Crodemoskopova ovogodišnja anketa najvećoj stranci HDZ-u pokazuje rast od 29,1 posto, u prosincu je ta stranka imala 28,1 posto, pa je time HDZ-ov rejting s tendencijom rasta gotovo kao na početku mandata. Osim toga, HDZ raste i unatoč uobičajenim trendovima prema kojima vladajuće stranke bilježe pad rejtinga dok su na vlasti jer su prisiljene donositi i neke nepopularne mjere.

Uz to, za HDZ je još važnije da je po rejtingu daleko iznad svih drugih stranaka, pa i ispred još uvijek najjačeg oporbenog SDP-a, koji zaostaje čak 13 posto, odnosno s dobivenim mizernim 16,1 postotnim bodom, što mu je novi najniži rezultat. A to samo potvrđuje da SDP i dalje ostaje nemoćan s nesigurnim i nespretnim predsjednikom stranke Davorom Bernardićem koji po popularnosti s 0,8 posto dijeli 15. mjesto sa šefom HSS-a Krešom Beljakom. Bernardić je i na vrhu ljestvice negativnog doživljaja s 11,2 posto. Nadalje, što potvrđuje i sve veći broj političkih analitičara, s očitim rasulom unutar vlastitih redova i bez kvalitetnih inicijativa javnost SDP ne doživljava ozbiljno jer s takvim pristupom teško da može imalo ozbiljnije konkurirati HDZ-u, ali i oponirati vladi premijera Andreja Plenkovića.

A na veliku žalost i samog SDP-a, sve skupa otvorilo je pak prostor za širenje nadasve osebujnom, ponekad i bizarnom Živom zidu, koji je prema Crodemoskopu postao treća stranka po popularnosti i uživa potporu 13,7 posto birača, a prema Crobarometru čak i druga s 0,1 postotnim bodom ispred SDP-a. Sve u svemu, postaje jasno da je riječ o opciji na koju se na eurpskim i parlamentarnim izborima mora računati. Ali ne toliko i na primjerice Most, bivšeg HDZ-ovog koalicijskog partnera, koji se, iako sa stabilnim rejtingom, već duže ne penje više od razine šest do osam posto.

NEMOĆNI SDP
Ukupno uzevši, s takvom slabašnom oporbom Plenković može mirno čekati sve predstojeće izbore, bez obzira na to što su još uvijek opcija i eventualna iznenađenja na političkoj sceni koja bi mogla narušiti rezultate i stranački poredak. Bilo kako god, opravdano je postaviti i pitanje - od kuda najednom tolika nemoć razjedinjene i same sebi dostatne oporbe? Jedni kao razlog vide nesposobnost šefa SDP-a Davora Bernardića koji nikako ne uspijeva konsolidirati stranku, ojačati je i time otvoriti prostor za okupljanje drugih stranka ljevice i lijevog centra. Naime, kako sad izgleda, Bernardić svu svoju kreativnu energiju ulaže i usmjerava prema jednome cilju - da se SDP nikada više ne vrati na vlast. Naravno, možda to i čini nesvjesno, pri čemu svjesno non-stop napada Plenkovića, Vladu i ministre. Drugim riječima, umjesto da u ovim politički dinamičnim danima iskoristi priliku da ojača i konsolidira opoziciju, Bernardić ne prestaje ponavljati jedne te iste floskule, stalno tupi jedno te isto, a često je teško i pohvatati o čemu zapravo govori.

I dok Bero priča priče, i to samo u natuknicama, koje valjda samo njemu dobro zvuče, stanje u stranci je pravo pravcato rasulo. Na pitanje strahuje li od Živog zida i toga da on otima birače SDP-a, odgovara da nije zabrinut jer su se oni ideološki pozicionirali na strani desnice. A i tu se očigledno prevario i krivo procijenio. Naime, premda je razlika između Živog zida i SDP-a prema rezultatima posljednjeg Crobarometra samo 0,1 posto u korist Živog zida (osvojili bi 14,9 posto, a SDP 14,8 posto podrške birača) i unutar je statističke pogreške, Ivanu Viliboru Sinčiću to je bilo dovoljno da se proglasi oporbenim liderom, bez obzira na to što Bernardić rezultate te ankete ne priznaje. No, Sinčić mu odgovara da sve veća potpora građana Živom zidu očito dolazi iz bazena lijevo orijentiranih birača koji su se u posljednje vrijeme razočarali SDP-om i njegovim politikama koje im se serviraju. A nije Bernardiću odgovorio samo Sinčić, nego čak i SDP-ov potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić koji je rekao da mu je rejting stranke izmjeren u posljednjem Crobarometrovu istraživanju potpuno očekivan. Potpredsjednik stranke Zlatko Komadina, koji je donedavno podržavao Bernardića, samo je rekao da je svaki istinski socijaldemokrat i svaki simpatizer zabrinut nakon ovakvih rezulata istraživanja javnog mnijenja.

POLITIKE BEZ EFEKTA
Nadalje, na političkoj je sceni ponovno i trend osnivanja novih stranaka, uz već postojećih gotovo dvjestotinjak. Primjerice, krajem prošle godine stranku Demokrati osnovao je bivši SDP-ovac Mirando Mrsić. A bivša predsjedica saborskog Odbora za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković najavila je osnivanje stranke Start u siječnju. O tome s kakvim političkim programom kreće i s kim izlazi na političku scenu za sada se jako malo zna. Orešković je samo rekla kako će stranka Start biti stranka antikorupcije, razvoja i transparentnosti. Stranku i njezine ideje navodno podupiru osobe različitih provenijencija. U javnosti se spominju glumac i zagrebački skupštinar Marko Torjanac, bivši SDP-ovac Bojan Glavašević, nezavisni saborski zastupnik Marko Vučetić, pa i bivša predsjednica Vlade i HDZ-a Jadranka Kosor. Od svih spomenutih imena, samo će GONG-ov aktivist Duje Prkut biti član stranke, a Torjanac će biti osoba koja će biti izvan članstva stranke, ali će sudjelovati u kreiranju programskih rješenja, posebno za područje kulture.

Orešković je rekla kako je Hrvatskoj potrebna stranka koja će zagovarati bitne promjene i sve ono što smo propustili napraviti u proteklih 25 godina. Istaknula je kako imamo državu, grb i zastavu, ali se postavlja pitanje imamo li institucije i onu vrijednost demokracije i očuvanja vladavine prava kakvu smo u Ustavu ispisali. "Hrvatska je danas na putu da postane propali projekt", ističe Orešković. Naglasila je kako će težište programa stranke biti na teritorijalnom preustroju, na izmjeni izbornog zakonodavstva, na demografskoj strukturi lokalnih jedinica, reformi pravosuđa, zdravstvenog sustava, mirovinskog sustava i sustava obrazovanja. "Ni jedan ekonomski program neće uroditi plodom dok se ne riješi političko-koruptivni problem u državi", naglašava Orešković.

Ali i to smo već čuli u prijašnjim pokušajima političkog okupljanja. U već spomenutom Crodemoskopovu anketnom istraživanju Orešković je ipak zabilježila prilično snažan uzlet s 5,1. Ipak, valja se prisjetiti iz nedavne prošlosti sličnih uzleta, ali s neslavnim završetkom, poput ORaH-a Mirele Holy koji je u jednom trenutku 2014. godine bio čak druga politička snaga u državi, i to ispred SDP-a iz kojega je Holy i potekla. Dakle, ponovno se postavlja pitanje - može li i Start uzeti birače nekoj od postojećih političkih opcija te nudi li ta stranka nešto drukčije? Analitičari se slažu da prostora ima, ali ističu i minuse: Ime stranke i nije najsretnije, a tu je i kadrovski problem. Dodali bi i program, koji, sudeći prema onome što je do sada obznanjeno, vrvi općim mjestima, otrcanim frazama, bezličnim obećanjima... Što se naziva tiče - Start je zapravo bezvezno ime za stranku (start čega, novog početka - otrcano!), a osim niza trivijalnih referenci, nekoga može asocirati i na nekadašnji erotski YU-magazin istog naziva - Start. Uglavnom, političku snagu stranka Start testirat će već na izborima za Europski parlament u svibnju, a na izbornoj listi bit će i Dalija Orešković, koja te izbore najavljuje tek kao uvod i pripremu za parlamentarne koji su im prioritet.

Nekadašnji Mostov strateg, a već duže vrijeme nezavisni analitičar, Ivica Relković napominje da postoji politički prostor u kojemu bi se Start mogao razmahati jer trenutno ni jedna od postojećih stranaka ne daje jamstvo biračima da je u stanju biti predvodnik okupljanja nasuprot HDZ-u. "SDP nema više tu snagu, a Živi zid, kao antisistemska stranka, ne može okupiti nikoga.

POZNATI I NEPOZNATI
Međutim, ono oko čega sam skeptičan jest postupak naglog stvaranja stranke. Dalija Orešković je poznato lice, ali tko je još uz nju tu poznat?" pita se Relković te navodi primjer stranke Pametno. "Oni su jasno profilirani, zna se gdje pripadaju, SDP-ov pad otvorio im je velik prostor, no formirali su tek nekoliko stranačkih podružnica i nemaju efekt kakav bi se očekivao", zaključuje Relković. Tu su još i Nezavisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića koji su peta stranka s 2,9 posto i blago rastu, no dokad, jer ipak su proizvod HDZ-a i njegova biračkog tijela. Na kraju, kad se sve zbroji i ponešto oduzme, odgovor na pitanje dobivamo li s novim političkim strankama nove političke marginalce ili nove jake snage u političkoj areni znat ćemo već ove izborne godine. Ako se novi u hrvatskom političkom teatru, primjerice ovi sadašnji poput Starta i Dalije Orešković, pokažu kao marginalci i gubitnici, mogla bi ih u ropotarnicu otpratiti pjesma "Uzalud vam trud svirači". Možda će ih netko na tom putu podsjetiti i na seriju za djecu "Patuljci pojma nemaju". Zapravo je takav kraj "komedije u jednom činu" daleko izvjesniji od onog kraja u kojemu bi nove stranke (pa i Start) mogle postati nešto veći i relevantniji politički faktor u Republici Hrvatskoj.
Piše: Damir GREGOROVIĆ

DAVOR GJENERO

JEDNOKRATNE INICIJATIVE

 

Jedno od političkih pravila glasi da onda kada je parlamentarna arena konsolidirana, kada političke stranke uspješno obavljaju svoje poslove, praktički nitko ne može platiti ulazak u parlamentarnu arenu, dakle privući relevantno biračko tijelo na jednim izborima, a nakon toga to biračko tijelo održavati oko sebe - kaže Davor Gjenero, politički komentator iz Zagreba, te dodaje:

- Dugo su u Hrvatskoj, odvajanjem krila od pojedinih konsolidiranih stranaka, nastajale nove stranke, koje su možda preživjele jedan politički ciklus, uglavnom zahvaljujući koalicijskim nastupima, a nakon toga se gasile. Tek su u aktualnom parlamentarnom ciklusu, odnosno u onom prethodnom "krnjem", nastale dvije nove političke stranke koje pokazuju vitalitet i održivost: Živi zid, koji se obraća političkom tijelu koje do tada nitko nije zastupao, biračkom tijelu koje se smatra gubitnikom u demokratskoj tranziciji i u pristupanju Europskoj uniji, te Most, koji se nastoji definirati kao "izvorni HDZ", a koji je dobrim dijelom nastao povezivanjem katoličkih laičkih društvenih inicijativa.

DO PRVOG NEUSPJEHA
Raspad SDP-a, a prije toga potpuni potop liberalno-demokratske političke scene, otvorio je prostor za daljnju fragmentaciju političke arene. Neko vrijeme HNS je figurirao kao ključna nacionalna liberalno-demokratska stranka, ali su i tu stranku zahvatili procesi unutarnjih sukoba, kakvi su svojevremeno doveli do raspada nekoć utjecajnog HSLS-a. Isključivanje Radimira Čačića iz stranke bilo je samo uvod u potpuni raskol organizacije koja se podijelila na varaždinski krug i krug oko Vesne Pusić, uz Ivana Vrdoljaka sa slabašnom osječkom skupinom. Isključenje Mosta iz vlasti i potreba HDZ-a za novim partnerom zakonomjerno je dovelo do raskola u takvoj organizaciji, koji će završiti odumiranjem varaždinske organizacije i neuspjehom konsolidacije kruga oko Vesne Pusić kao "izvorno liberalnoga".

Kriza u brodogradnji potresla je same temelje IDS-a kao uspješne regionalne liberalne stranke i tek treba vidjeti može li IDS očuvati svoju nekadašnju regionalnu moć. Ipak, jedini uspjesi koje liberalne političke opcije trenutno postižu su regionalni, poput onoga Ivice Vrkića u Osijeku, Radimira Čačića i Ivana Čehoka u Varaždinu ili Matije Posavca u Međimurju. Iako Čačićevi Reformisti nemaju neke parlamentarne snage, a u parlament su ušli zahvaljujući vještom koaliranju i prepoznatljivosti jednog njihovog lidera u lokalnoj zajednici (gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović), čini se da bi centristička mreža regionalnih inicijativa i regionalno prepoznatljivih lidera mogla imati utjecaj na politički život Hrvatske u sljedećem parlamentarnom mandatu. Pritom je interesantno promatrati što će se događati s inicijativom Ivice Relkovića o povezivanju neovisnih gradonačelnika. Relkovićeva politička imaginacija već je jednom dovela do konsolidacije nove stranke u političkoj areni, pa vrijedi promatrati hoće li mu to ponovno uspjeti. Stranke okupljene oko apriorno izvikanih lidera, kakva je većina pridošlica u parlamentarnu arenu (Glas, Neovisni za Hrvatsku, inicijative Dalije Orešković - stranka Start, stranka Miranda Mrsića, kao i nedavno propala stranka bivšeg predsjednika Ive Josipovića), jednokratne su inicijative koje nakon prvog neuspjeha okončaju unutarnjim sukobima i razočaranjem onih koji su nastojali javni kredit vođa iskoristiti za vlastitu političku promociju.

- Demokratska ljevica u Hrvatskoj ne uspijeva se artikulirati izvan SDP-a, a godine sustavne negativne selekcije u SDP-u dovele su do duboke krize identiteta te stranke, razorile unutarnju demokratsku političku kulturu stvaranu u vrijeme dok je Ivica Račan vodio tu stranku. Danas je zapanjujuće promatrati razliku u javnom diskursu aktera SDP-ove politike iz Račanova i današnjeg vremena. Usporedimo li relativno rijetke javne nastupe aktera iz stare garde, poput Davorka Vidovića, Tonina Picule ili neki dan Željke Antunović, uvijek politički vrlo artikulirane, ali uključujuće, tolerantne, zasnovane na racionalnom razlučivanju, s onima pripadnika nove generacije, zapjenjenima i arogantnima, a s vrlo malo znanja, vrlo brzo postaje jasno zašto je SDP nekoć, i s ne prevelikim biračkim tijelom, bio neupitno "druga stranka", a zašto danas ubrzano gubi i elektorat i javni renome. Problem lijevog centra, koji je Ivica Račan vješto postupno gradio u Hrvatskoj, u tome je što istovremeno s nestajanjem stranke koja oblikuje poziciju lijevog centra nestaje i elektorat u tom političkom polju. Taj problem do neke je mjere moguće tumačiti i u kontekstu europske krize socijalne demokracije, ali u Hrvatskoj je ta kriza daleko dublja, kasnije je postala prepoznatljivom, ali se rapidno razvija.

- Milan Bandić dugo godina vlada Zagrebom i tijekom te dugogodišnje vladavine skovao je interesnu "veliku koaliciju" koja mu osigurava da i bez snažnog stranačkog mehanizma biva reizabiran na gradonačelničku dužnost, ali i da kontrolira većinu u Skupštini, čime njegova politička moć eksponencijalno raste. Bandić nije specifični hrvatski fenomen. Zanimljivo je promatrati kako, na primjer, u Ljubljani, po posve jednakoj političkoj formuli, vlada Zoran Janković, s time da on doduše ima nešto kraći staž na vlasti, ali mu je moć još veća nego Bandićeva. Identične su i sumnje na korupciju i pokušaji upletanja sudbene vlasti u to tko će vladati gradom, ali kad tijekom cijelog jednog mandata tužiteljstvo ni jednu svoju sumnju nije pretvorilo u pravomoćnu osuđujuću presudu, birači su se prestali osvrtati na primjedbe o korupciji. Bandić je uspostavio interesnu mrežu koja mu jamči dugotrajnu vladavinu, a jedino što bi ga moglo ozbiljno ugroziti u njegovoj utvrdi činjenica je da njegove političke ambicije ne staju na granicama Zagreba. Bujanjem zastupničkog kluba nepotrebno navlači političku pozornost na sebe, teško se odriče ambicije da bi mogao postati predsjednikom RH, troši resurse za stjecanje potpore izvan Zagreba, a nikako da osvijesti da njegovi glasači u Zagrebu glasaju dijeljenjem glasa, na regionalnoj razini za njega, a na nacionalnoj za stranku svog prvog izbora.

OREŠKOVIĆ - MILANOVIĆ
- Što se tiče predstojećih predsjedničkih izbora, ionako nisu natjecateljski u pravom smislu riječi, inflacija kandidata zapravo olakšava položaj aktualne predsjednice, koja će "trčati" za drugi mandat. Veliki broj kandidata otežava koncentraciju opozicijskih glasova na jednog kandidata, koji bi onda u drugom krugu mogao ugroziti njezinu sigurnu pobjedu.

Pozicija gospođe Orešković pomalo nalikuje na onu gospođe Holly prije pet godina. I ona si je dopustila da u političkoj areni bude tek instrument ostvarivanja interesa nekih drugih političkih aktera. Kao što u projektu stranke gospođe Orešković nije teško prepoznati interese kruga oko Zorana Milanovića, upravo kao što se u svemu što se događalo oko ORaH-a, kad je on neobuzdano rastao, lako prepoznavao utjecaj tadašnjeg predsjednika Josipovića, ali i nekih krugova unutar tada vladajućeg SDP-a. Kad se ti interesi nisu ostvarili, cijela konstrukcija stranke urušila se, kao da nikada ničega nije bilo.

Piše: Davor GJENERO
Bandićeva igra prijestolja
Prema posljednjem istraživanju popularnosti, sedma je stranka BM 365, koja je međutim zabilježila najveći međumjesečni pad (s 2,7 posto na samo 1,9 posto). No, to nije omelo prebjege iz drugih stranaka da se u Saboru priključe Klubu zastupnika Milana Bandića čiji je broj u kratkom vremenenu s jednog zastupnika skočio na čak 12 i tako poremetio odnos snaga, ali i pridonio većini premijera Plenkovića. Sve skupa otvorilo je pitanje političke trgovine, a samim time došlo je i do prijava DORH-u. Bandić pak o tome hladno dogovara: “U ovom slučaju nisu ljudi došli Bandiću, nego su otišli od drugih u koje su izgubili povjerenje. A u nadolazećim mjesecima toga će biti još. Budite bez brige. Ljudi koji su mi došli, bili su razočarani. Ja nikoga ne snubim. Svi koji žele raditi s čovjekom koji je pokazao kako se dela, dela i samo dela i vide u tome rješenje, oni imaju mjesta u mom klubu. Zato su mi prešli. Tu je tajna uspjeha.”
Inflacija kandidata
Da se danas održavaju predsjednički izbori, aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović osvojila bi drugi mandat. U prvom krugu podržalo bi je 38 posto birača. Odmah iza nje je bivši premijer i šef SDP-a Zoran Milanović, koji bi u prvom krugu kao nezavisni kandidat dobio 17,6 posto glasova. Pokazuje to istraživanje agencije Promocija plus za RTL. Prema tom istraživanju, neočekivano dobar rezultat imala bi i bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković, za koju bi glasovalo 12 posto birača. Podrška pada čelniku Živog zida Ivanu Viliboru Sinčiću, za kojega bi i dalje glasovalo 7,9 posto birača. Iza Sinčića slijedi niz kandidata s rastom potpore, a prvi među njima je Božo Petrov (6,2 posto). Slijede zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, za kojega bi glasovalo 4,5 posto birača, a za vratom mu puše Bruna Esih sa 4,1 posto potpore. Istraživanje je obuhvatilo i nezavisnog Marka Vučetića, za kojega bi glasovalo 1,7 posto birača. U drugi bi krug, dakle, ušli Grabar-Kitarović i Milanović, a pobjednica bi, prema ovom istraživanju, bila aktualna predsjednica. U drugom krugu ona bi odnijela 54,6 posto glasova, dok bi za Milanovića glasovalo 37,9 posto birača. Kandidaturu još nitko izrijekom nije potvrdio, ali inflacija je sve prisutnija, pa se ponovno spominje i bivši predsjednik Ivo Josipović, a bit će ih, s obzirom na oporbenu razjedinjenost, naravno još.
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: IZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT (I.)

Izbori za EU parlament: Test za Uniju, ali i za europsku Hrvatsku

IVANA GRABAR, ROĐENA VINKOVČANKA, DANAS OPATIJKA, O SEBI I SVOJIM INTERNETSKIM ISKUSTVIMA..

Život je ružičast: Kad surfaš na valu ljubavi preživiš i olujno more!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana