Magazin
REPORTAŽA: JEDNO OD BELIŠĆANSKIH NAJSTARIJIH NASELJA

Tiborjanci: Stoljeća starosti za budućnost mladosti
Objavljeno 19. siječnja, 2019.
TIBORJANCI (THYBORYANCZ) SE PRVI PUT SPOMINJU U DAROVNICI KRALJA MATIJAŠA KORVINA IZ 1481. GODINE

U priči o prigradskim naseljima Belišća često se posve neopravdano zaobilazi jedno od najstarijih naselja - Tiborjance. To malo selo, izvan glavne ceste, na skraćenom putu do Marijanaca, istinski je pitomo i idilično te svojim mirom neodoljivo podsjeća na neka davno prošla vremena kada su se kazaljke na satovima daleko sporije, recimo tako, okretale nego što to čine ove današnje.

Tiborjanci su dakle prigradsko naselje Grada Belišća smješteno kilometar od državne ceste D34 Valpovo - Donji Miholjac. Okruženo je susjednim mjestima od kojih su najbliži Veliškovci, koji kilometar dalje Vinogradci, Bocanjevci i Gorica, a od gradskog središta Belišća udaljeni su 10-ak kilometara. Selo je rašireno na 4,5 kilometara četvornih, ima samo tri ulice i prema posljednjem popisu u selu živi 291 stanovnik u 94 domaćinstva.

MALI, ALI SLOŽNI
Premda su te brojke zasigurno danas potpuno drugačije zbog sve lošije demografske slike i iseljavanja koje nije mimoišlo ni tu zajednicu, Tiborjančani se i danas diče činjenicom da je u njihovu mjestu i dalje priličan broj djece i mladih do 20 godina koji, prema neslužbenim podatcima, čine gotovo četvrtinu stanovništva. U selu je sagrađen novi objekt Hrvatskog doma u sklopu kojeg je i spremište Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tiborjanci, uređene vatrogasne i društvene prostorije, trgovina, dvorana za sastanke i svečanosti te, što je posebno važno, uređena i opremljena prostorija za - mlade! Također, najmlađi u središtu sela imaju na raspolaganju veliko i dobro opremljeno dječje igralište. Zaključak: Tiborjanci se, problemima s demografijom unatoč, ipak brinu za opstanak i ostanak mladih u svome selu.

Prije nego što je Belišće prije nekoliko godina ukinulo Vijeća mjesnih odbora u svojim prigradskim naseljima i uvelo povjerenike, najveći dio poslova i brige oko održavanja Tiborjanaca vodilo je Vijeće mjesnih odbora i njegov dugogodišnji predsjednik Pavao Sučić, koji je bio iznimno zadovoljan suradnjom s Gradom Belišćem i skrbi koju lokalna samouprava iskazuje za svoje prigradsko naselje. Na tadašnjim sastancima Koordinacije mjesnih odbora čelnici vijeća imali su priliku izravno kontaktirati, pitati, predlagati i dobiti nove informacije, kao i odgovore od svih dužnosnika, pročelnika i odgovornih osoba grada, javnih poduzeća i samog gradonačelnika, što je posebno pridonijelo kvaliteti i učinkovitosti rada tadašnjih vijeća mjesnih odbora. Nakon Sučića, kao povjerenica je za dobrobit Tiborjanaca nastavila raditi Josipa Blažević. I ona se mogla pohvaliti velikim napretkom kad je riječ o povećanju kvalitete življenja u ovom selu, koje, među ostalim, ima i lokalni gradski prijevoz koji dobro dođe učenicima, ali i starijim mještanima u svakodnevnoj komunikaciji s gradom i gradskim ustanovama i sadržajima. Tiborjanci su dobro i čvrsto povezani sa susjednim Veliškovcima i Gatom ne samo dobrom cestom nego i zajedničkom osnovnom školom, poštom, kulturno-umjetničkim društvom i vrijednim komunalnim projektima.

Iako su Tiborjanci relativno malo selo, imaju također i nekoliko udruga koje su duge tradicije, a okupljaju velik broj mještana, osobito mladih. Najstarija udruga je Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Tiborjanaci, osnovao 1929. godine, koje je važno i zbog podrške svim društvenim aktivnostima u selu. Tu je i Nogometni klub Mladost, koji od 1951. do danas redovito nastupa u službenim natjecanjima ovdašnjeg nogometnog saveza, a trenutačno je u 3. županijskoj ligi.

Valja spomenuti i KUD "Ante Evetović Miroljub", zajedničko je folklorno društvo s Veliškovcima i Gatom, u kojemu je iz Tiborjanaca veći broj članova u svim sekcijama društva. U Tiborjancima je i lovački dom Lovačkog društva "Vepar" Belišće, pa je i suradnja s tim društvom vrlo dobra i efikasna.

Ne smije se zaboraviti ni udruga mladih "Ne zaboravi", najmlađa je u selu. Osnovana je 2009. godine, okuplja 15 aktivnih članova i brojne povremene članove, a osnovana je radi promicanja tradicijskih zanata, običaja, pjesme, plesa i igara. Predsjednica udruge je Darija Vidaković. Udruga ima svoje prostorije, članovi se redovito sastaju, izrađuju suvenire, aranžmane, prigodne poklone i upotrebne predmete od prirodnih materijala. Već nekoliko godina zaredom članovi udruge organiziraju "Dječje igre na selu", gdje ugošćuju djecu iz raznih dijelova Slavonije i Baranje, ali i raznih udruga. Udruga "Ne zaboravi" redovito sudjeluje na događanjima, sajmovima i susretima diljem Hrvatske i, dakako, na svim susretima na području grada Belišća i Valpovštine. Na jednom od dosadašnjih Gastrofesta u Bocanjevcima udruga "Ne zaboravi" nagrađena je za uređenje štanda, a i na drugim manifestacijama sličnog tipa osvaja nagrade za dekoriranje prostora u kojemu prodaje.

UREĐENO SELO
U Tiborjancima uspješno djeluju dva obrta, 10-ak OPG-ova i trgovina. Komunalna infrastruktura je potpuna i kvalitetna i na raspolaganju su voda, plin, struja te nova telefonska i telekomunikacijska instalacija. Projekt odvodnje je u tijeku i zajednički je pothvat sa susjednim Veliškovcima i Gatom, a tu su još i brojni drugi manji, ali za ovo selo vrlo značajni i važni projekti. Izgrađena je pješačka staza do groblja u dužini od 250 metara, a uređeno je i asfaltirano parkiralište kod groblja oko kojeg je postavljena i nova ograda ukupne dužine 300 metara. U selu je izgrađeno i 500-tinjak metara novog nogostupa i saniran postojeći. Uređeni su kanali i otresnice, a redovito se i dobro održavaju zelene površine u selu. U zgradi Hrvatskog doma obnovljene su i uređene društvene prostorije za potrebe DVD-a te prostorije za rad i boravak mladih, a na dječjem igralištu postavljena su nova igrala. Kupljena je i nova traktorska kosilica i trimer za održavanje zelenih površina.

Premda iznimno zahvalni na svemu što je dosad realizirano u njihovu mjestu, Tiborjančani ne poriču da imaju još želja čije ostvarenje priželjkuju u bližoj budućnosti. Uz sustav odvodnje, planira se i izgradnja rukometnog igrališta, izgradnja nogostupa do državne ceste i do Veliškovaca te sanacija oštećenih nogostupa u selu. Treba urediti i prostorije u potkrovlju Hrvatskog doma te zasaditi novi drvored u selu… Intenzivno se radi i na provođenju potrebnih priprema i procedura za osnivanje nove udruge koja bi okupljala mlade u selu. Zanimljivo je da u Tiborjancima mladi rade, sastaju se, dogovaraju i druže već godinama u kući povjerenice Josipe Blažević. No, od prije nekoliko godina mladi Tiborjanaca mogu koristiti i lijepo uređen i opremljen prostor u podrumu Hrvatskog doma.

- Mladi imaju na raspolaganju televizor, glazbenu liniju, stol za stolni tenis, kompjutorske društvene igre. Sve te pogodnosti redovito i gotovo svakodnevno koriste. Jednom mjesečno organiziraju poseban susret prijatelja s Fejsa. Tada dolaze gosti iz Belišća, Valpova, Osijeka, Donjeg Miholjca, Ladimirevaca i Bizovca, a zabavljaju se uz ples, elektronske igre, karaoke - pojašnjava povjerenica Blažević.

Prema lokalnom istraživaču i povjesničaru Milanu Salajiću, jedno od tumačenja imena naselja Tiborjanci (A. Danhelovsky, V. Čuržik) polazi od toga da je - nakon pokoravanja plemenâ Panona u borbama u Slavoniji od 6. do 9. godine po. Kr. - naselju podignutom na ovom području dano ime prema pobjedničkom vojskovođi i kasnijem rimskom caru Tiberiju. No stare karte i drugi izvori ne potvrđuju postojanje onodobnog naselja toga ili sličnoga imena. Nije dokumentirano ni objašnjenje (M. Marković) da ime naselja potječe od mađarskoga osobnog imena Tibor, kako se, navodno, nazivao jedan od prvih vlasnika ovdašnjih kuća. Svjedočenje Bartola Kašića daje najvjerodostojniju verziju da je selo tako prozvano po tadašnjoj mjesnoj crkvi sv. Tiburcija, koju je on osobno pohodio 1618. godine, piše Salajić.

Najraniji poznati povijesni podatci o tiborjanskom kraju su oni iz 13. stoljeća, iz kojih je vidljivo da je današnje područje sela dio prostranoga vlastelinstva Aszuag u posjedu obitelji ugarskoga plemićkoga roda Teteny. U prvoj polovici 15. st. ovaj prostor dolazi u sastav velikoga valpovačkoga vlastelinstva čiji su gospodari moćni ugarski plemići Morovići, Gerebi i onda Perenyi, prije pada pod osmansku vlast 1543. Nakon oslobađanja/osvajanja od strane habsburške vojske uz još 44 naselja Karašičke Podravine Tiborjanci postaju 1721. dijelom obnovljenoga valpovačkoga vlastelinstva, novih feudalnih gospodara, austrijske barunske obitelji Hilleprand od Prandaua.

PODRIJETLO IMENA
Prvi put ime Tiborjanci (Thyboryancz) spominje se u povijesnoj ispravi-darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina iz 1481. godine, kao posjed ili dio posjeda valpovačkoga vlastelinstva na prostoru Križevačke županije. Po ovome Tiborjanci pripadaju skupini najstarijih naselja Grada Belišća.

Pod osmanskom vlašću Tiborjanci su popisani 1579. godine, kada selo ima četiri kuće i sedam poreznih obveznika - obiteljskih glavara. U tom dobu, godine 1618., u selu kraće boravi isusovački misionar, hrvatski pisac i začetnik hrvatskoga jezikoslovlja Bartol Kašić, u kući navodno katolika, bogatoga Austrijanca, kojemu je sin protestantski propovjednik. U vrijeme osmanske vlasti stanovnici Tiborjanaca bili su poljodjelci kalvinske vjeroispovijesti. Poslije poraza Osmanlija kod Nagy Harsanya 1687. odlaze iz sela (osam kuća!) u zbjegove te se potom sklanjaju u oslobođeno Valpovo. Ovdje se s protestantske vraćaju na katoličku vjeru i ponovno 1699. nastanjuju u do tada napuštene Tiborjance. Do 1810. godine stanovništvo Tiborjanaca povećavalo se znatnim prirodnim priraštajem i doseljavanjima iz bliže okolice. Krajem 19. stoljeća doseljava se ovdje nekoliko njemačko-mađarskih i srpskih obitelji pa tada selo ima do danas najveći broj stanovnika (400). Demografski pad bilježi se poslije Drugoga svjetskog rata, a do 1960-ih ublažen je dolaskom više obitelji podrijetlom iz Hrvatskoga zagorja, Bosne, Like i okolice.

Poimenično spomenutim i nespomenutim obiteljima Tiborjanci zahvaljuju svoju višestoljetnu opstojnost. Nemali broj tiborjanskih obitelji dao je više istaknutih pojedinaca koji su ostavili značajan trag u javnom životu mjesta, grada i šire društvene zajednice. Među njima su - nabrojimo neke - gospodarstvenici, stručnjaci i društveni djelatnici iz obitelji Slačanac, Sučić, Milec, Mihaljević, Zelenić, Sipl…

Piše: Lidija ANIČIĆ
U prvoj polovici 15. st. područje Tiborjanaca dolazi u sastav velikoga valpovačkoga vlastelinstva čiji su gospodari ugarski plemići Morovići, Gerebi i onda Perenyi...
Demografski pad selo bilježi poslije Drugoga svjetskog rata, a do 1960-ih ublažen je dolaskom više obitelji iz Hrvatskoga zagorja, Bosne, Like i okolice.
Udruga mladih "Ne zaboravi", osnovana 2009., okuplja 15 aktivnih članova i brojne povremene članove radi promicanja tradicijskih zanata, običaja, pjesme, plesa i igara.
Katolici i luterani
U središtu sela je crkva sv. Mateja podignuta 1941. Prije nekoliko godina temeljito je obnovljena, a u obnovi su sudjelovali mještani Tiborjanaca i Grad Belišće znatnim sredstvima za stolariju i grijanje. Crkveno Tiborjanci se prvo spominju početkom 17. st. kao Župa sv. Tiburcija u kojoj su stanovnici dijelom bili katolici, a dijelom luterani ili kalvini. U prvim kanonskim vizitacijama Pečuške biskupije tijekom 18. stoljeća navodi se da su Tiborjanci u sastavu valpovačke župe (do 1754.), da bi potom bili u marijanačkoj župi te konačno u Župi sv. Roka Veliškovci od njezinih početaka (kao privremene od 1789. do 1806. i trajne od 1840. godine). Zabilježeno je i to da u 1754. godini selo ima drvenu bogomolju. U 1782. je pak zapisano da je drvena crkva u prikladnom stanju, blatom omazana, izgrađena od mjesne općine, blagoslovljena i posvećena u čast sv. Mateja apostola. Tridesetak godina kasnije, zbog opasnosti od urušavanja, u crkvi se zabranjuje bogoslužje, a prije 1829. crkva je i porušena. Za župnikovanja Stjepana Jalovca u Veliškovcima, a najvećom zaslugom crkvenog odbora na čelu sa starješinom mjesne zemljišne zajednice Marjanom Dušanićem, podignuta je nova crkva u Tiborjancima sredstvima i trudom mještana, posvećena na crkveni god 21. rujna 1941., na dan zaštitnika svetoga Mateja, apostola i evanđelista... Sve je to pomno u svojim zapisima zabilježio Milan Salajić, poznati povjesničar iz Belišća.
Duboka starost
Prvi put ime Tiborjanci (Thyboryancz) spominje se u povijesnoj ispravi-darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina iz 1481. godine kao posjed ili dio posjeda valpovačkoga vlastelinstva na prostoru Križevačke županije. Po ovome Tiborjanci pripadaju skupini najstarijih naselja Grada Belišća. Inače su Tiborjanci naselje zemljovidno smješteno u središtu belišćanskoga dijela ravničarskoga međuriječja Karašica - Vučica - Strug. Povoljan geografski položaj šumovitog kraja s vodotocima, bogatoga divljači i ribom te plodnim zemljištima, pogodovao je naseljavanju ovoga prostora još u prapovijesti. Potvrđuju to i nedavni nalazi u blizini Tiborjanaca, na arheološkim lokalitetima Starjanci i Gaj. Potaknuti nalazima ostataka zidina usred sela u 19. stoljeću, povjesničar I. Kukuljević i šumarski stručnjak A. Danhelovsky ustvrdili su da je na tom mjestu nekada bilo rimsko naselje (po Kukuljeviću antičko Valpovo - Lovalio).