Svestrani mladić iz Donjeg Miholjca Jakov Mađarić, frontmen je Negro benda, urednik i voditelj domaće top-liste na Radiju Našice koji svim srcem živi i radi za glazbu. Iza njega je nekoliko singlova koje je izbacio pod okriljem Hit Recordsa (Ljubavi sam žedan ostao, Kišobran, Ostani tu), pa je došlo vrijeme da ovog Slavonca predstavimo i našim čitateljima.

- U principu, Jakov je jedan jednostavan mladić iz Slavonije koji od malih nogu obožava umjetnost (ne samo glazbu), i pokušava, a uvijek će i pokušavati bar nakratko zaviriti u svaku sferu, odnosno granu umjetnosti – kaže nam Mađarić na početku razgovora.

Čime se još baviš osim glazbom?

- Osim glazbom, koja mi je na prvom mjestu, bavim se i glumom. Nekada sam se bavio i fotografijom te pisanjem tekstova, dok sada to ovisi o raspoloženju. No, sve su to bili hobiji, sada sam malo zatajio na tim područjima i fokusirao se na glazbu, ali to ne znači da u svoj glazbeni rad ne ubacujem nekakvu svoju umjetničku liniju, ako ne u pjesmu onda već na neki način u spot. Inače, osim što se bavim glazbom, stalni sam član KUD-a "Franjo Ebling" – Sveti Đurađ, gdje već više od 18 godina, zajedno s ostalim članovima, njegujem tradiciju plesa i pjesme našeg podneblja. Osim što sam usko vezan uz umjetnost, tu je i moja druga strana (smijeh). Danju sam stručni savjetnik za implementaciju na Općinskom sudu u Osijeku, nakon radnog vremena radijski voditelj i urednik glazbene emisije, a kad padne mrak tada se "pretvaram" u glazbenika, jer preko dana pjevam u sebi.

Kako je počelo tvoje glazbeno putovanje?

- Ovo je pitanje na koje bih mogao odgovarati najmanje tri sata, ali potrudit ću se biti što sažetiji i jasniji. Definitivno mislim da je moje glazbeno putovanje krenulo s godinom moga rođenja, usudio bih se reći čak i ranije. U genetskom kodu mi je zapisana glazba, a za to je kriv moj djed Stjepan koji je svojedobno zabavljao sumještane svoga i okolnih sela svojim virtuoznim izvedbama na harmonici. Kako je vrijeme odmicalo, tako su tete u vrtiću prepoznale moj dar za glazbu, gurale me u predstave u kojima bih, osim glume, izvodio i solodionice. Sve se nastavilo na osnovnu školu, gdje samo dospio u tamburaški orkestar gdje sam svirao u ritam sekciji. Nakon osnovne škole, kad su se počele događati one prve ljubavi i kad sam prvi put osjetio što je to slomljeno srce (bar sam tada mislio da se to tako zove), napisao sam tekst svog prvog singla "Ostani tu“, koji je svjetlo dana ugledao tek 2014. godine. U međuvremenu su se dogodili mnogobrojni festivali, dječji, pa čak i oni u konkurenciji sa starijim izvođačima na kojima sam redovito osvajao nagrade, a sve ovo što se sada događa samo je produkt napornog rada - krvi, znoja i suza, koji kao produkt mame osmijeh na lice!

Budući da radiš na radiju, pustiš li ponekad svoju pjesmu?

- Moram priznati da sam u nezavidnom položaju kad moram spomenuti svoju pjesmu u eteru, više volim taj dio prepustiti kolegama, jer smatram da bi zvučalo previše samodopadno kad bih morao sam najaviti svoj singl u ulozi voditelja. Kad ga najavljujem u ulozi izvođača, glazbenika, na radijskim postajama gdje dolazim kao gost, onda je to već sasvim uobičajena priča s lakšim teretom. Dakle, kad na svom radnom mjestu vidim da je moja pjesma iduća u FirePlayu, skidam slušalice, gasim mikrofon i gledam gdje je kraći put za bijeg iz studija.

Pjesma "Ljubavi sam žedan ostao" ljubavnog je karaktera. Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled i je li istina da žene vrte muškarce oko malog prsta?

- Da, ljubavnog je karaktera, jer je ljubav nepresušni izvor inspiracije svima, ne samo u glazbi. Što se tiče ljubavi na prvi pogled, zašto ne, ako se dogodi, nikako ne treba bježati od nje! Što god mi muškarci rekli, koliko god čelični bili, čvrstog stava i golemog ponosa kojeg često teško gutamo, da - žene su te koje s nama mogu gotovo što god požele, pa tako i vrtjeti nas oko malog prsta, neprimjetno nam ući pod kožu, kolati venama i naposljetku ukrasti srce i tek tada započeti igru. Zato ih mi, muškarci, kad nađemo onu koja nam pomuti pamet, sebično čuvamo!

Pjesmu je napisao i uglazbio Kristijan Rahimovski, kako je došlo do te suradnje?

– Do same suradnje došlo je tako što smo se Kiki i ja čuli putem Facebooka nakon njegove objave kako je u potrazi za nekim tko želi ozbiljno surađivati. Uz mali nagovor prijatelja odlučio sam mu se javiti i poslati nekoliko svojih snimki koje je on poslušao i u jako kratkom roku iskazao interes za suradnjom. Nakon toga sve je povijest koja gradi, čini mi se, odličnu sliku budućnosti.

Ti si i frontman i lead vokal grupe Negro, predstavi nam malo članove benda.

– Mi smo grupa entuzijasta, zaljubljenika u glazbu i ekipa koja želi što više napredovati u glazbenom svijetu te ponuditi onu tonu emocija koju držimo u sebi kao čvrsti muškarci, dok ne krenu prvi taktovi neke pjesme. Okupili smo se prije nešto više od dvije godine, svatko od nas prethodno je svirao u pojedinim bendovima gdje nam nije u potpunosti kucalo srce, a sada kao najbolji prijatelji i glazbenici želimo svima pokazati ljubav prema glazbi. U bendu nas je pet do sedam čalanova, ovisno od zahtjeva publike, a to su redom: Luka Puljić (gitara, back vocal), Mihael Sever (bubanj i perkusije), Igor Petkovski (bas-gitara), Denis Brkanić (klavijature, back vocal) te Ivan Nekić (klavijature).

Je li bolje pjevati solo, ili biti u bendu?

– Najbolja je kombinacija kad možeš pjevati solo i uvijek računati na svoju ekipu iz Negra koja će te uvijek nesebično podržati i pratiti.