Kultura
MAJA GJAJIĆ NAGRAĐENA NA SAJMU STUDENTSKIH RADOVA

Osječki studenti prodali najviše svojih grafika, crteža, fotografija
Objavljeno 16. siječnja, 2019.
Novac od prodaje svakomu od njih pružit će izvrsnu financijsku potporu za daljnju produkciju

U prosincu je u Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu izložbu studentskih umjetnina pod nazivom Plati i nosi organiziralo Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Hrvatska poštanska banka i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pod mentorstvom dr. art. Ines Matijević Cakić, na prodajnom je sajmu studentskih umjetnina sudjelovalo i 10 osječkih, uz još 30-ak s likovnih akademija iz Zagreba, Rijeke i Širokog Brijega. Osječanka Maja Gjajić dobila je i jednu od četiri jednakovrijedne nagrade.

Prema zamisli organizatora, na sajmu su svi trebali profitirati, studenti prodati slike, dobiti novac i motivaciju za daljnji rad, kupci po prihvatljivim cijenama kupiti probrane radove studenata četiri likovne akademije, a svi zajedno graditi hrvatsko tržište umjetnina. Otvarajući izložbu ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek podržala je pokušaj da se prepoznaju, vrjednuju i nagrade mladi kreativni ljudi, kako je rekla, široj publici “nevidljiva Hrvatska”: ‘Za nas ste itekako vidljivi i vrijedni“, dodala je.

Izloženi su radovi po odabiru akademija iz Zagreba, Rijeke, Osijeka i Širokog Brijega. Dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Tomislav Buntak naglasio je da projekt pokazuje potencijal i kontinuitet kvalitete visokoga umjetničkoga obrazovanja budućih umjetnika te je studentima izvrsna priprema za budućnost i samostalnu karijeru: "Vjerujem da će studentima, ali i profesorima, kolekcionarima, budućim ulagačima u umjetnost, projekt ponuditi nova-stara rješenja za razvijanje umjetničke i šire kulturne scene."

No, u središtu naše priče, mlada je Osječanka Maja Gjajić.

Prema riječima dr. art. Ines Matijević Cakić, u Zagrebu je sve više nego dobro prošlo. Sada kada je sve gotovo, kako je to vama izgledalo iz studentske perspektive?

- Da, u projekt smo se uključili baš zaslugom profesorice Ines Matijević-Cakić, koja je prema zahtjevima izložbenoga natječaja izabrala nekoliko studenata s naše akademije, od kojih su kasnijom selekcijom, od strane HDLU-a i glavne kustosice izložbe, izdvojeni najbolji radovi te po 10-ak studenata s četiri akademije uključene u projekt. Prema svemu tomu, dijelimo isto oduševljenje svime što smo prošli, od komunikacije s publikom, međusobnog umrežavanja studenata, prodaje radova, publicitetom u medijima i sl. Ukratko, zaista izvrsno i intenzivno iskustvo za sve nas studente koji smo izlagali na izložbi.

Kakva su bila očekivanja?

- U početku nismo zapravo znali kako će se situacija odvijati i što možemo očekivati. Mislim da smo svi koji smo sudjelovali u konačnici otišli na izložbu s najboljim i najgorim mogućim očekivanjima. Na našu sreću, prevagnula su bolja očekivanja i rezultati. Komunikacija s ljudima je itekako pomogla tomu, kao i bezbroj pohvala i motivirajućih riječi, zbog kojih ćemo zasigurno intenzivnije započeti s novim/starim radovima u novoj godini.

Prva pa odmah nagrada. Što kažete na to?

- Prva izložba ovakvoga tipa definitivno jest, a nagrada je zasigurno bitna stavka na listi onih prethodnih koje već imam. Mislim da je svaka od njih ona koja je došla u određeno pravo vrijeme i vjerujem otvorila put nekoj drugoj nagradi. Zbog svakog potvrđivanja i nagrađivanja vlastita rada, bilo na izložbama ili na natječajima, itekako sam sretna i zahvalna. Nagradi se nisam nadala, zapravo za nju nismo ni znali do samoga dana otvorenja, tako da je iznenađenje k tomu bilo još i veće.

Što je žiri naveo kao ono što vaš nagrađeni rad izdvaja od ostalih?

- S obzirom na to da su se na ovoj izložbi našli selektirani studenti prema kvalitativnim vrijednostima njihovih radova i da je izlagača bilo i više od 70, iznimno mi je drago da je žiri, u sastavu Tomislav Kličko, Elvira Kranjčar i Marijana Stanić, izabrao moj rad u ukupno četiri nagrađena najbolja studentska rada, uz kolege Ivicu Purgara, Davor Dmitrovića i Mateja Vukovića s Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba. Vjerujem da je svaka osoba u žiriju imala svoje kriterije ocjenjivanja, ali zajedno su težili i određenim univerzalnim kriterijima prema kojima su birali najbolje radove. Svakako da u te kategorije ulazi kvaliteta, dubina, kao i vizualni izričaj rada, no smatram da su u obzir uzimali i cjelokupni opus svakog izlagača.

Već se ‘kuha‘ i osječki sajam. Hoćete li sudjelovati?

- Zagrebačka ALU dugi niz godina, mimo završne izložbe studenata, organizira i ovakav tip prodajne izložbe, koja je iznimno posjećena i uspješna. I mi ćemo, vjerujem, ove godine pokrenuti nešto slično na našoj akademiji u Osijeku, što će, nadam se, postati pozitivna i dobra praksa u budućnosti. Nadam se da će inicijativa poteći od samih studenata, ponajprije nas koji smo bili dio priče u Zagrebu. Prije osječkog eventa, potaknuti iskustvima i informacijama koje smo dobili, potrebno je izabrati dobar datum i vrijeme koje će publici omogućiti dolazak na izložbu, a nakon toga i vrlo dobro događanje oglasiti preko različitih medija te, naravno, dobro podijeliti zadatke organizacijskog dijela. Izložba u Zagrebu nam je dala vjetar u leđa i po pitanju daljnje intenzivnije produkcije radova, kao i želju za pokretanje vlastitog Cash & Carry.

Kakvi su benefiti za studente na takvim manifestacijama? A poslije? Mislim one stvarne, opipljive. Osim podizanja samopouzdanja.

- Ovakav oblik izravne komunikacije i u konačnici prodaje vlastitoga rada izvrsno je iskustvo za svakog mladog umjetnika, odnosno studenta neke od akademija u Hrvatskoj. Gledajući zastupljenost izložbe u medijima, ljude koji su ju posjetili, organizaciju i lokaciju, benefite ćemo vjerojatno vidjeti u skorijoj budućnosti. Bilo kakav oblik promoviranja imena i rada studenata, budućih mladih umjetnika, izvrstan je i poželjan. Gotovo svi smo ostvarili određene kontakte s ljudima koji su pokazali interes za kupnju budućih radova, s kustosima/galeristima/kolekcionarima koji automatski otvaraju vrata u svijetu umjetnosti - izložbe, buduće suradnje, pa i interes za ozbiljniju kupnju i promidžbu. Osim toga, intenzivnije smo se umrežili sa studentima ostalih akademija, što je isto tako bitna stavka u našem radu.

Kakva je atmosfera bila među studentima izlagačima: natjecateljska ili timska?

- Što se tiče nas, studenata AUK-a, vladala je timska atmosfera. Nalazili smo se u novom prostoru s novim ljudima i cilj je svima bio što bolje isprezentirati vlastite radove i akademiju. Imali smo interne dogovore što se tiče raspodjele uloga na izložbi, pozornosti na radove i u konačnici prodaje radova studenata koji su u nekom trenutku bili odsutni. U odnosu prema ostalim akademijama, postoji određena doza pozitivne konkurencije, no smatram da je to zdravo i dobro, jer je uvijek potrebno svoj rad staviti u odnos s ostalima i vidjeti nedostatke i prednosti u svemu tom. Umrežili smo se i stvorili nove kontakte i prijateljstva za buduće studentske suradnje.

S obzirom na to da je svrha izložbe bila tržišne naravi, jeste li uspjeli što zaraditi? Tko je rekorder u prodaji, po komadu? Kako AUK kotira u odnosu prema drugim akademijama?

- Radovi nisu prodani u cijelosti, no dosta jest, što je svakomu od nas pružilo izvrsnu financijsku potporu za daljnju produkciju. Na prvu, nikada ne znate tko je čovjek koji je kupio vaš rad, no u svakom slučaju bilo koja kupnja nas je veselila, s obzirom na to da smo u tome vidjeli promociju i interes za buduća djela. Nemam točne informacije o cjelokupnoj prodaji, no ono što sam doznala iz medija i prema izjavama direktora HPB banke, izložba je bila iznimno uspješna što se općenito prodaje radova tiče. Najskuplji pojedinačni rad je rad jednog od nagrađenih studenata, zbog čega je cijena itekako opravdana i valjana. U cjelini, ako se ne varam, ALU iz Zagreba je prema iznosu bila najuspješnija, no mislim da je AUK najuspješniji s obzirom na veliki broj prodanih grafika, crteža i fotografija. Ovakav tip izložbe definitivno jest jedan od načina promocije i oživljavanja tržišta umjetnina u Hrvatskoj. Iako su mali, takvi su koraci definitivno značajni i hvalevrijedni i vjerujem da će ih u budućnosti biti i više.

Narcisa Vekić
“kuha”
SE VEĆ I SLIČAN SAJAM U OSIJEKU
PRVO PA USPJEŠNO
Akademija za umjetnost i kulturu prvi je put sudjelovala na ovako velikom sajmu studentskih radova. Studenti do tada nisu imali iskustva sudjelovanja u projektu koji prati doista velika produkcija i ozbiljne pripreme, rekla nam je Ines Matijević Cakić. Iza njih bila su iskustva sa sajmova studentskih radova, na AUK-u su 2016. organizirali Cash&Carry, a pred kraj prošle akademske godine i SOS humanitarnu izložbu studenata.
10

osječkih studenata dobilo je priliku sudjelovati i okušati se u prodaji svojih radova
40

ih je ukupno bilo u Meštrovićevu paviljonu, a opća je slika bila, kažu, timska atmosfera
UTABALI PUT
Ima li smisla ovakav sajam organizirati u Osijeku, dovesti studente iz drugih gradova, pitali smo doc. Matijević-Cakić krajem studenoga, na što nam je odgovorila: “Mislim da Osječanima prvo moramo utabati put do naših studenata i razviti bolju komunikaciju na toj relaciji. Bojim se da Osijek trenutačno nema kapacitet za velike produkcije poput ove u Zagrebu.” Bogatiji su za pozitivno iskustvo pa su promijenili i stav.
GOLEME RAZLIKE
Kako se inače mladi snalaze na tržištu? Ima li razlike od zemlje do zemlje? A Hrvatska u odnosu prema ostatku zapadne i istočne Europe, svijeta? Kako se prema vašem iskustvu mladi snalaze na tržištu kada izađu s akademije? MATIJEVIĆ-CAKIĆ: Ako govorimo o tržištu umjetnina, mislim da su društvene mreže, blogovi, brojni web-portali i trgovine odličan komunikacijski kanal s cijelim svijetom, i tu je golem potencijal za mlade, koji sjajno barataju tim alatkama. Naravno da postoje goleme razlike, zapadna Europa ima tržište, a konkretno Hrvatska, nažalost, nema. Koliko je meni poznato, prodajne galerije koje zastupaju suvremenu umjetnost u Hrvatskoj su neodržive. Bilo je nekoliko ozbiljnih pokušaja u Zagrebu, npr. Galerija Marisall, B.O.P. Nažalost, nisu opstale. U Osijeku trenutačno ne postoji ni jedna prodajna galerija, a o galeriji koja bi prodavala suvremenu umjetnost možemo samo sanjati.
NEKOLIKO MUZEJA NE ČINE TRŽIŠTE
I sama ste umjetnica. Kakva su vaša iskustva u prodaji? Smatrate li da je sajam najbolja forma za to? MATIJEVIĆ-CAKIĆ: Osobno imam ostvarene suradnje s nacionalnim muzejima i nekoliko hrvatskih kolekcionara i moram reći da sam za sada zadovoljna u vezi s tim, ali, napominjem, nekoliko nacionalnih muzeja i nekoliko kolekcionara ne čine tržište. Forma sajma je sjajna platforma za prezentaciju i prodaju umjetnina. Na ovom studentskom sajmu studenti su imali mogućnost ostvariti komunikaciju s potencijalnim kupcima i galeristima na licu mjesta, upoznati se sa svojim kolegama i profesorima iz drugih gradova, vidjeti radove s drugih akademija… Većina je prvi puta izlagala izvan akademije i imala prvu svoju galerijsku prezentaciju.
Najčitanije iz rubrike