Svaka se osoba kroz život povodi za svojim potrebama. Dio tih potreba toj je osobi potpuno u svijesti i lako ih može povezati s djelovanjem same osobe. Osim tih svjesnih potreba u nama djeluje sustav potreba koji se nalazi u našoj podsvijesti i često su u potpunoj suprotnosti s onima iz svjesnoga dijela osobe. To može rezultirati situacijama u kojima se osjećamo loše, nezadovoljno i frustrirano.

Kako je tako nešto uopće moguće? Idući primjer samo je jedan od bezbrojnih mogućih scenarija sukoba između svjesnih i podsvjesnih potreba. Stoga, molim da ga promotrite kao fiktivni scenarij koji ukazuje na dinamiku psihe, a ne kao rješenje vašeg osobnog problema. Osoba može svjesno poželjeti obaviti neki zadatak kako bi uživala u rezultatu. Recimo, poželjela je pospremiti dnevni boravak. Rezultat koji očekuje i u kojem želi uživati je uredan i čist prostor oko sebe. No, umjesto da je počela djelovati u smjeru kojim bi zadovoljila svoju svjesnu potrebu, sjela je u fotelju i uključila TV te počela gledati nešto što ju zapravo i ne zanima. Vrijeme je brzo iscurilo i bez neke svjesne potrebe osoba je pred TV-om provela nekoliko sati. Sada više ne stigne pospremiti dnevni boravak. Nezadovoljna je sama sa sobom, osjeća se loše i neuspješno, a umjesto odmora osjeća još veći umor. Dnevni boravak se, umjesto prostora užitka, pretvorio u prostor frustracije koju ta osoba okreće prema sebi ili drugima.

Zašto je to tako? Ključ ovakve scene i situacije krije se u potrebi te osobe, a koja nije osvještena, nego djeluje iz prostora podsvjesti osobe. U ovakvoj situaciji takvih neosvještenih potreba koje bi mogle zaustaviti osobu u realizaciji svjesne potrebe može biti jako mnogo, i to potpuno različitih predznaka i uzroka.

Recimo, osoba je mogla u svojoj mladosti biti izložena visokim zahtjevima za urednošću od strane svojih roditelja, a koji su bili u suprotnosti s njenim osobnim potrebama. Umjesto da se igra sa svojim vršnjacima satima je morala čistiti i brisati prašinu. U tom razdoblju mogla je osjetiti ljutnju i frustraciju vezanu uz urednost i spremanje, a koju nije smjela ispoljiti i izraziti prema roditeljima te je frustracija ostala vezana uz pojam urednosti. Iz želje da se oslobodi frustracije razvila se potreba u obliku „dosta mi je spremanja, želim stati i odmoriti se pet minuta da malo predahnem“. Zbog nemogućnosti da novu potrebu realizira, a kako bi izbjegla frustraciju zbog nezadovoljenja iste, osoba ju je jednostavno potisnula u svoju podsvijest. Potiskivanje je jedan od mehanizama naše psihe, a koji često rezultira velikom količinom potreba koje su prisutne upravo u našoj podsvjesti. Na taj način potisnuta potreba ostala je sačuvana i aktivirala se u trenutku kada je, sada već potpuno odrasla osoba s početka ovoga primjera, odlučila pospremiti svoj dnevni boravak. Dala si je „pet minuta predaha“, koji su se odužili zato što nije bilo vanjskog pritiska, roditelja u ovom slučaju. Užitak koji je proizišao iz zadovoljenja potisnute potrebe ostao je u prostoru nesvjesnoga, pa osobi u njenoj svijesti ostaje nezadovoljstvo, gorčina, tuga, ljutnja i slično. Nitko je drugi nije spriječio da spremi stan, nema svijest o svojim potisnutim potrebama, i sada o sebi stvara negativnu sliku – lijena sam, pasivna i nesposobna osoba. Ovakav mehanizam, ako se učestalo javlja, može uvelike narušiti samopouzdanje osobe te izgraditi negativnu sliku u osobi o samoj sebi.

Ovakvi slični scenariji odvijaju se u svakome od nas na desetke puta tijekom svakoga dana. Problem nastaje u slučaju kada su realizacije potisnutih potreba destruktivne i smanjuju kvalitetu života. Djelovanje takve potrebe najčešće imenujemo kao otpor prema nečemu, ili kao puku lijenost i stvara se podloga za razvoj depresije.

Za izlazak iz ovakvih situacija odlično je samopromatranje, promišljanje o djelovanju te rad sa psihoterapeutom. Isto kao što njegujemo zdravlje zuba i prema potrebi posjetimo stomatologa, tako bismo trebali njegovati emocionalno zdravlje i s vremena na vrijeme posjetiti psihoterapeuta.