Rukometaši Japana su u nedjelju (16.30 sati) drugi hrvatski suparnik na SP-u. Dosad smo se samo jednom sastajali na završnicama svjetskih prvenstava. U Tunisu u skupini bilo je 34:25 za Hrvatsku. Inače, Japan je 1997. godine bio i domaćin Svjetskog prvenstva. I aktualna reprezentacija priprema se za veliko natjecanje Olimpijske igre, kojem su u ljeto sljedeće godine domaćini. Kako bi se u Tokiju predstavili u što boljem svjetlu, na kraju prošlog olimpijskog ciklusa angažirali su Dagura Sigurdssona, Islanđanina, koji je u Poljskoj 2016. godine Njemačku doveo do naslova prvaka Europe. Znači, ni nakon drugog kola ne možemo pobjeći od Islanđana. Sustavi Sigurdsson već je učinio prvi korak s japanskom selekcijom, odveo je momčad na Svjetsko prvenstvo u zemlji u koju je prije tri godine donio europsko zlato, pa bi to mogao biti razlog da se neutralna njemačka publika ipak u nedjelju prikloni Japancima. Drugi je razlog što ipak ljudi u takvim situacijama više vole autsajdere. Japanci su, istina, na SP stigli zahvaljujući pozivnici. Na prošlogodišnjem Azijskom rukometnom prvenstvu osvojili su šesto mjesto iza, primjerice, Bahreina koji je također svrstan u našu B skupinu, a koji su na Azijskom prvenstvu poraženi u finalu od Katara. Ipak, nakon tri godine na japanskoj klupi prepoznat je Sigurdssonov rukopis. Ustrojio je prilično dobru obranu, premda im je i dalje glavni adut brzina. Poznato je kako se s dubljim obrambenim koncepcijama i praktički presingom može stvoriti problema kvalitetnijim momčadima sve dok se na to ne prilagode i dok se ne razbije takva obrambena zona. Sigurdsson je definitivno prvo i najpoznatije ime japanske reprezentacije. Jer imena, odnosno prezimena njihovih igrača ne znače nikomu baš previše. Istina, imaju trojicu igrača u Europi, pa su tako Adam Baig i Remi Doi u francuskim nižim ligama, dok je desno krilo Ryuto Inage na Islandu. Bez obzira na ozbiljnost projekta, još uvijek ne pripadaju u krug reprezentacija koje mogu iznenaditi one najjače. Ili ako to i učine na primjer "otkidanjem" boda jednoj od europskih reprezentacija, bila bi to prvorazredna senzacija. K.Lacković