Kazališnom publicistu iz Osijeka Ljubomiru Stanojeviću Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa jučer je u Zagrebu u prostorima knjižare Citadela libri dodijelilo Demetrovu nagradu za životno djelo. Povelju i skulpturu, umjetnički rad Martina Babića, te novčani iznos od 10.000 kuna uručila mu je na svečanosti dr. sc. Sanja Nikčević, predsjednica HDKKT-a.

Povjerenstvo: akademik dr. sc. Boris Senker, dr. sc. Antonija Bogner Šaban i dr. sc. Sanja Nikčević odlučilo je Demetrovu nagradu HDKKT za 2018. dodijeliti ovom dugogodišnjem kazališnom publicistu iz Osijeka, doskorašnjem zaposleniku Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

U obrazloženju nagrade kaže se da je Društvu posebno drago da se ova Nagrada dodjeljuje Ljubomiru Stanojeviću, jednom tihom čovjeku iz Osijeka (kako ga je nazvao kolega Igor Mrduljaš), kazališnom publicistu koji je gotovo punih 60 godina pratio svoje, osječko, kazalište na različite načine, ali ponajviše pišući o njemu. Uvijek predano, profesionalno, vrijedno, s velikom ljubavlju za kazalište, doslovno živeći u kazalištu. Ali nekako iz - sjene. Nešto zbog vlastite skromnosti i samozatajnosti, nešto zbog Osijeka koji se, kao i svako drugo kazalište izvan Zagreba, teško probija pod reflektore koji su uglavnom okrenuti prema centru. Prema riječima predsjednice HDKKT, prof. dr. Sanje Nikčević, na dodjeli su pljuštale čestitke i pohvale mnogih nazočnih, članova društva, ali i ostalih poznavatelja Ljubina šezdesetogodišnjeg djela.

Od 1960. i prvih članka u zagrebačkom "Poletu" objavio je do danas više stotina članka, prikaza, kritika, feljtona, portreta na kulturnim stranicama gotovo svih hrvatskih dnevnih novina (od "Vjesnika" do "Slobodne Dalmacije"), tjednika ("Hrvatskog slova", "Vijenca“), strukovnih časopisa (osječka "Revija", sarajevski "Odjek", tuzlansko i novosadsko "Pozorište"). Kontinuirano je objavljivao u osječkom "Glasu Slavonije" (1962. - 2002.) gdje je dugo vremena pisao i kolumne ("Kazališne iskrice", "Kazališna očuđenja"). Pokretač je i glavni i odgovorni urednik časopisa "Kazališta", koji je izlazio od 1965. do 1981., a tiskana su 154 broja s nakladom od dvije tisuće primjeraka što je najbolji pokazatelj zanimanja čitatelja.

Pišući o kazalištu, uvijek se zauzimao za glumce, za umjetnike, otimao je od zaborava ono što je lijepo i vrijedno. Zapisivao sjećanja, pisao prigodne tekstove, pokušavao svojim pisanjem, uređivanjem i radom predstaviti osječko kazalište u najboljem svjetlu i publici i stručnoj javnosti. Zbog publike je pokrenuo i Dane otvorenog kazališta, dane u kojima je kazalište bilo ne samo besplatno nego i otvoreno za razgovor s publikom, a pokrenuo ih je 1975. godine.