Ekonomija
NEPOŠTENA TRGOVAČKA PRAKSA

Na troškovima skladištenja robe izgube i "pola žetve"
Objavljeno 12. siječnja, 2019.
Ako smo vlasnicima silosa prodali robu, ulaskom u silos troška više ne bi trebalo biti, kaže Matija Brlošić

Da se u Zakonu o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom ipak ne vodi baš previše računa o individualnim proizvođačima, dokaz su brojne primjedbe poljoprivrednika vezane uz skladištenje pšenice i kukuruza po silosima diljem Hrvatske. - Troškovi su enormni, a nitko ne zna na osnovi čega se prikazuju - govore slavonsko-baranjski poljoprivrednici, dodajući kako za skladištenje robe od vlasnika silosa nemaju nikakve ugovore, osim ‘‘grubog obračuna‘‘ izrađenog pri prijmu, odnosno predaji robe.
- Zbog raznih troškova kalkulacije pokazuju kako gubim ‘pola žetve‘. Drukčije bi bilo da, primjerice, jedna udruga poljoprivrednih potrošača ima zajednički silos. Troškovi vjerojatno ne bi bili tako visoki i svi bi bili zadovoljni - kaže Saša Pavković iz Luča, napominjući kako bi pošteno bilo da vlasnici silosa seljacima plate određenu akontaciju za predanu robu.
Ni Rade Vidić nema dobra iskustva s uskladištenjem svojih proizvoda. Posebice kada ih ne proda vlasniku silosa, nego nekoj trećoj osobi. Da su neki troškovi uskladištenja totalno nepotrebni misli i Matija Brlošić.
- Smatram da je nezadovoljstvo seljaka opravdano. Nepotrebni troškovi, nazvani troškovi manipulacije u silosu, iznose i po nekoliko posto od vrijednosti robe. Ako smo vlasnicima silosa prodali robu, ulaskom u silos troška više ne bi trebalo biti - kaže Brlošić, nastavljajući kako je nepotreban trošak i onaj vezan uz uzlazni te izlazni kalo. Svjesni su, dodaje, da određeni troškovi nastaju, ali je upitno jesu li njihovi iznosi realni. Navodi primjer sušenja zrna s minimalnom vlagom. Trošak se, tvrdi, naplaćuje, ali su svi svjesni činjenice kako u tom slučaju sušara nije ni uključena.
- Debelo se iskorištava činjenica kako većina OPG-ova nema skladišnih kapaciteta, pa se našlo prostora za uzimanje prilično velikog postotka vrijednosti robe, što je na veće količine i te kako ozbiljan iznos - podvlači Brlošić.
Da Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, neopravdano, nije obuhvatio segment davanja na uslužno čuvanje te skladištenje pšenice i ostalih poljoprivrednih kultura, drži i Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu pri Županijskoj komori Osijek.
- Riječ je o, najblaže rečeno, nekorektnom odnosu. Pri davanju robe vlasnicima silosa i sušara na čuvanje, nastaju enormni troškovi, a država se ne želi pozabaviti tim pitanjem - tvrdi Nad, podsjećajući na nekadašnju praksu, kada su troškovi uskladištenja i čuvanja bili regulirani uredbom i bili prihvatljivi. Svi se slažu kako ne postoje jamstva da vlastitu čuvanu robu seljak može izvući kada on to želi, te kako svaki silos ima neke svoje ‘‘zakone‘‘ koji određuju iznose uskladištenja, većinom neprihvatljive. Isto tako, tvrde kako se seljak, na neki način, nema komu požaliti, pa bi i ovaj dio ‘‘poljoprivredne priče‘‘ trebalo regulirati zakonima, odredbama ili pravilnicima koji bi zaštitili male poljoprivredne proizvođače. Ivica Getto

Prije Domovinskog rata, tvrde stariji poljoprivrednici, vlasnici silosa čak su i plaćali dovoz robe do silosa, dok se, konstatiraju, praksa u posljednje vrijeme - iz korijena promijenila...
Zaštita poštenih trgovačkih praksi
Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, podsjetimo, donio je Hrvatski sabor polovinom studenog 2017. godine. Njime su utvrđena pravila i sustav mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom a čijim se nametanjem iskorištava znatna pregovaračka snaga otkupljivača i/ili prerađivača ili trgovca u odnosu na njihove dobavljače te ovlasti, zadaće i postupanje tijela nadležnog za njegovu provedbu. Cilj je i uspostava osiguranja i zaštita poštenih trgovačkih praksi.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana