Jedno vrijeme o njemu smo govorili kao o najtrofejnijem hrvatskom sportašu. Slavko Goluža kao igrač osvojio je oba hrvatska olimpijska zlata, naslov svjetskog prvaka i sve naše rukometne medalje do 2006. godine kada je zaključio igračku karijeru. Ali ne i reprezentativnu. S terena se preselio na klupu, prvo s desne strane tadašnjeg izbornika Line Červara, kojeg je zamijenio na hrvatskoj klupi.

U Golužinu mandatu od 2011. do 2015. osvojena je po jedna bronca na Europskom i Svjetskom prvenstvu te Olimpijskim igrama. Otišao je nakon Svjetskog prvenstva u Kataru, kada je Hrvatska zauzela tek šesto mjesto. Danas bi i ono bilo prihvatljivo. Značilo bi to da je Hrvatska osigurala kvalifikacije za Olimpijske igre, što je primarni cilj nastupa na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i Danskoj.

Je li to dobra ili loša stvar što se na Hrvatsku više ne gleda kao na reprezentaciju u najužem krugu kandidata za zlato?

- Dobra je stvar jer se tako ne stvara pritisak na igrače. S druge strane, moje osobno mišljenje je da su to su sve priče. Hrvatska je uvijek Hrvatska. U kakvom god sastavu igrali - započeo je bivši izbornik i danas trener slovačkog SEHA ligaša Tatrana.

Gledali ste novu Hrvatsku u nastajanju još ljetos uživo Osijeku protiv Crne Gore.

- Moram priznati, iz moga kuta gledanja, da nemam pravi uvid i sliku stvarne vrijednosti naše reprezentacije. Stigli su novi mlađi igrači, međutim sustav igre je otprilike ostao isti. Mislim da ni Crna Gora, ni Italija, ni u kvalifikacijama Belgija, donekle je to mogla pokazati Švicarska, ali ni jedna od tih reprezentacija nije na toj razini da pokaže stvarnu vrijednost reprezentacije. To će tek pokazati Svjetsko prvenstvo, koje je ipak natjecanje kada se igra svaki drugi dan i pritisak je golem. I zato sam jako znatiželjan kako će to izgledati protiv Islanda. Mislim da će ta utakmica već dosta toga otkriti.

Potenciraju se problemi s lijevim vanjskim. Jesu li oni doista takvi kakvim se prikazuju?

- Iz moga kuta gledanja osobno ne vidim takav problem kakvim ga se pokazuje. Imamo Bičanića, koji je odigrao dobru sezonu u Ligi prvaka. Sliškovića, koji se vratio, igra dobro u Bundes ligi u Goppingenu. Tu je naravno i Duvnjak i Karačić, koji mogu promijeniti ritam igre i koristiti ih na lijevom vanjskom i dati neku novu dimenziju naše igre.

Pogledajmo malo našu desnu stranu. Kod vas u Tatranu igra Bruno Butorac, trenutno drugi strijelac SEHA-Gazprom lige. Je li mogao biti bar na širem popisu s obzirom na to da može pokriti i poziciju desnog vanjskog i desnog krila?

- Moje mišljenje je da jedini mjerodavan popis smatram onaj posljednji od 16 igrača. Taj širi popis od 28 igrača zapravo ne znači puno. A ako me pitate je li mu bilo mjesto na užem popisu, onda ću iskreno reći da nije. Vrijedan je momak, ima potencijal koji treba još iskoristiti. No, s druge strane, medijski se pumpalo neke igrače. Svatko je gurao svoje favorite, a da po meni nisu zaslužili biti na tim popisima ništa više negoli Butorac. Zato, ne volim to komentirati posebno. To je posao izbornika i trenera. Valjda mi imamo najbolji uvid u stanje momčadi i donositi procjene.

Hrvatska ima težak put do polufinala. Može li to sve "preživjeti" i dokopati se Hamburga?

- Uvijek sam govorio, pa tako i sada: treba ići od utakmice do utakmice. Puno stvari nam se otvara prenesemo li sva četiri boda. No, i ako prenesemo dva, i onda su stvari još uvijek otvorene - zaključio je Goluža. K.Lacković